Božić je u našoj obitelji oduvijek bio poseban blagdan. I božične blagdane smo kao i svi katolici proveli u krugu obitelji. S nama je bila i kćer Marija sa suprugom Filipom i njihovo dvoje djece. Naši unuci žive u Beču pa se radujem svakom susretu s njima - govori nam 78-godišnji grof dr. Karl Drašković dok u poslovnoj prostoriji u prizemlju njegova dvorca i doma u austrijskom gradiću Güssengu ispijamo jutarnju kavu. Zidovi prostorije ukrašeni su lovačkim trofejima, jelenskim rogovima, starim predmetima i slikama. U ovakvom ugođaju vrijeme kao da je usporeno. Vani je bilo hladno, desetak stupnjeva ispod ništice, pa je toplina sobe starog dvorca nakon dva i pol sata putovanja jednostavno godila.
Uskoro doznajemo da je ovaj dvorac obitelji Drašković vraćen u posjed tek 1954. godine. Nakon Drugoga svjetskog rata u dvorcu je bilo zapovjedništvo ruske vojske, a neko vrijeme i zatvor.
Nikada u ratu ili zarobljeništvu
- Sjećam se dobro ruskih vojnika koji su bili zaposjeli dvorac. Mnogo su toga odnijeli iz dvorca. Zapravo, ostavili su samo gole zidove. Moj je otac Pavao znao kako treba postupati s njima pa nisu bili nasilni. Voljeli su piti rakiju i votku. Često u kombinaciji s uljem kako bi im bilo lakše podnijeti alkohol - prisjeća se grof, zaključivši da mu unatoč svemu što je prošao život nikada nije bio ugrožen. - Milošću Božjom nikad nisam bio u ratu ni zarobljeništvu, nikad nisam bio izbjeglica.
Njegovoj je obitelji međutim poslije svega trebalo više godina da starom dvorcu u Güssengu vrati stari sjaj i uredi ga u prelijep dom.
Razgovoru se nedugo poslije pridružila i grofica Monika Drašković, dotjerana i vidljivo raspoložena. Pozdravljamo se i razgovor na engleskom jeziku skrećemo na ležernije teme. Karl i Monika Drašković izvrsno govore engleski, a grof često koristi i hrvatske izraze. Otprije sam znao da se oženio groficom relativno kasno, u 42. godini života. U braku su 35 godina.
- Meni danas brak znači više nego prije 35 godina. Mogu Bogu zahvaliti da je tako i da sam toliko lijepih godina proživio s Monikom - kaže grof Drašković. Njegova supruga ipak dodaje: - Biti s nekim 35 godina u braku danas je za mnoge čudo. No mi smo sretni. Zdravlje nas služi, imamo dvoje djece, unučad. Žao mi je jedino što ne provodim više vremena s njima.
Grofica je ugledna članica Udruge katoličkih obitelji Austrije i često je putovala svijetom sa svojim suprugom. Iznenadila nas je međutim kad je rekla da joj se od svih mjesta u Hrvatskoj najviše dopada Veliki Bukovec, mjesto nedaleko od Ludbrega gdje Draškovićevi uređuju svoj nekadašnji dvorac i posjed.
- Zašto Veliki Bukovec? Kad sam prvi put došla tamo prije desetak godina, naš dvorac je bio ruševina. Sav inventar iz njega je nestao, bio otuđen. Sjećam se da smo pronašli jedino lavor s grbom obitelji Drašković u bukovečkoj školi. Sada je, nakon nekoliko godina obnove i ulaganja, dvorac u Velikom Bukovcu mnogo ljepši i što je najvažnije on živi. Učinit ćemo sve da ga obnovimo i uredimo do kraja - odgovorila je grofica.
- U dvorcu smo uredili nekoliko prostorija za vlastiti boravak kad dođemo u Bukovec. No pravu svrhu dvorca tek ćemo odrediti jer želimo da bude što bolje iskorišten - dodao je grof Drašković.
Slonovske kljove iz Tanzanije
Razgovor smo prekinuli jer je u kapelici u dvorcu Draškovićevih uskoro trebala početi prijepodnevna misa. Iako zbog sigurnosnih razloga u kapelici nije dopušteno snimanje jer se u njoj nalazi raspelo i drugi sakralni predmeti neprocjenjive povijesne i umjetničke vrijednosti, grof je učinio iznimku i dopustio nam snimiti dio unutrašnjosti kapelice. Odlučili smo se za zastavu grofice Marije Drašković koja je bila poznata dobrotvorka u velikobukovečkom kraju. Ta zastava izrađena prije stotinjak godina, slučajno je pronađena u tornju crkve u Velikom Bukovcu, restaurirana je u Zagrebu i danas krasi zid kapelice.
Dok je u kapelici trajala misa, u pratnji Ivana Domislovića, voditelja poslova grofa Draškovića u Hrvatskoj, terenskim vozilom odvezli smo se do parka prirode koji se nalazi na Draškovićevu posjedu. Taj je posjed za hrvatske prilike doista velik. Odmah smo zamijetili krdo divljih svinja, a nedaleko i krdo indijskih bivola koji su nam izdaleka izgledali kao bizoni. U ovom jedinstvenom parku prirode zapazili smo srne i jelene kako mirno šeću proplankom, a na obližnjem gospodarstvu i veći broj konja. Rudi Lebenić, gradišćanski Hrvat, šumar na imanju grofa Draškovića, rekao nam je da mnogo posjetitelja dolazi, poglavito ljeti, u ovaj park prirode u kojem ima i jedinstvenih primjeraka starih stabala hrasta, borova i drugog drveća.
Grof Drašković je ljubitelj konja i još uvijek rado jaše. Često igra tenis i odlazi u lov. Nekad je zbog lova mnogo putovao svijetom, bio je i na safarijima u Africi. Pokazao nam je slonovske kljove iz Tanzanije koje krase predvorje dvorca s drugim njegovim lovačkim trofejima.
Voli i lovačke gastronomske specijalitete, ali najmilije su mu - čokoladne torte sa šlagom. Od pića voli popiti kvalitetno crveno vino, uglavnom uz jelo.
Grof vozi Opelovu "fronteru", a za razliku od svojih generacijskih vršnjaka ne izbjegava letjeti zrakoplovom. Ivan Domislović ispričao nam je da su prije nekoliko godina letjeli zajedno manjim zrakoplovom iz Varaždina do Baranje da bi barem iz zraka vidjeli u kakvom je stanju baranjski posjed Draškovićevih. Zamalo su preletjeli preko Dunava u Srbiju, ali navrijeme su uočili pogrešku u navigaciji.
Grofovska obitelj se nikad nije aktivno bavila politikom. Ipak, doznali smo da su redovito humanitarno pomagali Hrvatsku tijekom Domovinskog rata. Grof nam je potvrdio da ga i danas zanima što se događa u Hrvatskoj. Redovito preko satelita gleda vijesti HTV-a.
Želja: brži povrat zemljišta kod Ludbrega
Na upit održavaju li Draškovići veze s drugim grofovskim i plemićkim obiteljima u Austriji i svijetu odmah je odgovorio: - Imamo prijatelje doista svugdje u svijetu, ali ne održavamo prijateljstvo samo s aristokratskim obiteljima. U Hrvatskoj nemamo mnogo poznanika jer ne putujemo često u Zagreb.
- Neki od naših austrijskih prijatelja kupili su kuće u Istri. To je postalo moderno - dodaje grofica Monika.
Grof Drašković je doista svjetski putnik. Ima četiri putovnice: hrvatsku, mađarsku, austrijsku i diplomatsku. Potonju je dobio jer je bio savjetnik ministra gospodarstva Republike Austrije. Iako je proputovao kuglom zemaljskom uzduž i poprijeko, zanimalo nas je kamo bi još volio otići.
Nakon kraćeg razmišljanja rekao nam je: - U Kinu! - Odmah je međutim napomenuo da želi ostati živjeti tu gdje sada živi, u svom dvorcu u Güssengu i u Velikom Bukovcu kamo povremeno dolazi.
U tome malom mjestu u austrijskoj pokrajini Burgenland doista svi znaju za njegovu obitelj, i izuzetno je cijene. Da je drugačije, zvučalo bi nevjerojatno. Jer, grof Karl Drašković u Güssengu ima tvrtku za distribuciju električne energije, pilanu, pogon za izradu stolarije, tri autokuće s praonicama vozila i benzinskim crpkama, veliko poljoprivredno zemljište i šume... U svojim tvrtkama i na imanjima u Austriji zapošljava 170 radnika. Velike posjede ima i u Mađarskoj.
Hrvatski optimizam ili "problema nema"
Kakva je razlika između Austrije i Hrvatske?
- Prednost je Hrvatske da su ljudi optimisti. Uvijek kažu "Nema problema!" a problemi su uvijek tu. U Austriji je obratno. Nema toliko problema, a ljudi su ipak previše pesimisti i skloniji protestiranju. U Hrvatskoj sve ide previše sporo. Bio sam svjedok obnove Austrije nakon Drugoga svjetskog rata, kada je ovdje bilo mnogo izbjeglica koji su znali da se ne mogu vratiti tamo odakle su došli. Svi su oni vrlo marljivo gradili Austriju. U Hrvatskoj je prošlo već dovoljno godina nakon rata i strahota. Vjerovao sam da će se Hrvatska brže razvijati jer ima za to resurse i potencijale, kao što su mora i najljepša obala, uvjete za razvoj poljoprivrede i velik broj školovanih radnika. Za Hrvatsku bi bilo dobro da napravi nagodbu s hrvatskim obiteljima koje su uspješne u inozemstvu radi njihova ulaganja u razvoj hrvatskoga gospodarstva.
Razgovor je na trenutak prekinuo grofov sin Nikolaus, s kojim smo se pozdravili jer je zbog poslovnih obveza morao otići iz dvorca.
Bio je to ujedno dobar razlog da razgovor vratimo na vedrije teme.
Iako je aktivan sportaš i izuzetno vitalan za svoje godine, grof nam je rekao da za razliku od svoje supruge ne voli plesati. Voli klasičnu glazbu, redovito čita novine i knjige, ali svog favorita, osobito omiljenog pisca - nema. Obitelj Drašković inače ima golemu biblioteku u kojoj ima i mnogo starih i vrijednih knjiga koje brižno čuvaju.
Grof Karl Drašković je vedra duha i često se voli smijati. Rekao nam je da nema toga tko će ga razljutiti. Ako ste naučili kako se treba ophoditi s ljudima , bez razlike je li to poznata i važna osoba ili tzv. mali čovjek, može se izbjeći ljutnja, koja ionako šteti zdravlju.
Vrijeme za razgovor s našim domaćinom brzo je prošlo. Na odlasku smo zamijetili da grof nosi Varteksov hubertus. - Kupio sam ga u Varaždinu - potvrdio nam je. - To je kvalitetan kaput - obukao ga je i krenuo ispratiti nas do ulaznih vrata svoga dvorca.
Vani je ponovno počelo sniježiti.
Piše Željko Pavlek