Bila je riječ o sofisticiranoj prijevari koje se Lustig dosjetio 1925. dok je u Parizu ispijao kavu te čitao novine koje su se raspisale o sudbini Eiffelova tornja nakon Svjetske izložbe. U francuskoj javnosti tada se razglabalo da bi se slavna građevina možda mogla srušiti jer je njezino održavanje preskupo. Lustig je tada smislio jednu od vjerojatno najgenijalnijih prijevara u povijesti, a cijeli “posao” počeo je tako što je proučio lokalne otkupljivače metalnog otpada. Predstavivši im se kao zamjenik glavnog direktora Ministarstva pošta i telegrafa, Lustig im je zakazao sastanak u jednom od elitnijih pariških hotela. Uvjerio ih je da za njih ima lukrativan posao, koji zahtijeva diskreciju.
– Vlada je odlučila da se toranj sruši, što znači da će 7000 tona metala uskoro biti na prodaju. To vam je dobra prigoda za zaradu – govorio je Lustig sakupljačima metala dok ih je limuzinom vozio oko tornja.
Promatrajući njihove reakcije, zaključio je da je među njima najnaivniji Andre Poisson, pa mu je pristupio i ponudio mu otkup tornja. Poisson se nećkao jer je njegovoj supruzi bila čudna sva ta tajnovitost, no onda je Lustig od njega zatražio – mito. Paradoksalno, za Poissona je to bio dokaz da se uistinu radi o državnom službeniku jer je za svoje razne poslove i ranije potplaćivao birokrate. Za “posao” otkupa metala s Eiffelova tornja Lustigu je dao 70.000 dolara, a ovaj njemu nevažeću priznanicu. Lustig je nakon toga dao petama vjetra, pobjegao je u Austriju, očekujući da će mu uskoro za vratom biti policija. No to se nije dogodilo jer Poisson od sramote događaj nije prijavio policiji, pa je Lustig odlučio da bi cijelu prijevaru mogao izvesti još jednom.
Sve je napravio isto, no ovaj ga je put otkupljivač metala prijavio policiji pa je Lustig pobjegao u SAD. Kao šarmantan muškarac, kojem je brazgotina na licu davala dašak mističnosti te kao čovjek koji je govorio pet jezika, Lustig se brzo uklopio u visoko američko društvo, predstavljajući se kao europski aristokrat i grof. Dok je šarmirao američke bogataše, Lustig je istovremeno prijateljevao i s najpoznatijim američkim gangsterom Alom Caponeom. Legenda kaže da je od njega čak posudio 50.000 dolara, obećavši mu vratiti dvostruki iznos. Capone mu baš nije vjerovao, no dao mu je novac kako bi vidio što će se dogoditi. A dogodilo se to da je Lustig novac dva mjeseca čuvao u sefu, a zatim ga vratio Caponeu.
– Posao mi je krenuo loše, no tvoj sam novac uspio sačuvati – kazao je navodno gangsteru, kojeg je oduševila Lustigova iskrenost i poštenje.
Nagradio ga je s 5000 dolara, a Lustig je nakon toga, kažu, stekao Caponeovo povjerenje. Početkom 1930. Lustig je zajedno s kemičarom Tomom Showom počeo krivotvoriti novac, milijune krivotvorenih novčanica uspjeli su staviti u opticaj. Lustig je zbog toga došao na udar američke tajne službe, pod čijom je ingerencijom zaštita monetarnog sustava te zemlje. Lovili su ga godinama bezuspješno, sve do trenutka kada ga nije odala djevojka, ljubomorna jer ju je prevario s drugom ženom. Uhićen je u New Yorku, a policija je kod njega našla ključić, koji je otključavao ormarić na jednoj od stanica podzemne željeznice. U njemu su našli 51.000 krivotvorenih dolara te pločice za njihovu izradu, što je bio ključni dokaz da se Lustig bavi krivotvorenjem novca.
Godine 1935., upravo na dan kada mu je trebalo započeti suđenje, uspio je pobjeći iz zatvorske ćelije i to tako da se, glumeći perača prozora, uz pomoć zavezanih plahti u zatvorskom odjelu i papučama spustio niz zgradu. Iako su ga neki prolaznici vidjeli, ništa im nije bilo sumnjivo jer je pri bijegu jednostavno glumio da pere prozore. Bijeg mu nije dugo potrajao. Uhićen je nakon mjesec dana te osuđen na 20 godina robije. Ovaj put poslan je u Alcatraz, mitski američki zatvor iz kojeg je navodno bilo nemoguće pobjeći. U Alcatrazu je i umro 1947. i to navodno od upale pluća. Osim po najgenijalnijoj prijevari svih vremena, Lustig je ostao zapamćen i po tome što je navodno napisao deset zapovijedi za varalice.