Metoda "ograničavajuće kutije" pokazala se previše teškom za trenutnu provedbu. Veliko "zvono" od betona i čelika koje je trebalo začepiti izvor iz kojeg nafta šiklja u vodu nakon havarije platforme za vađenje Deepwater Horizon bilo ej dovedeno na mjesto i spušteno na šezdesetak metara od morskog dna, ali su se onda pojavili problemi.
Plinski hidrati, kristali metana koji se formiraju zbog hladnoće na dubini većoj od kilometar i pol i ponašaju poput leda, nahvtali su se na zvono i smanjili mu težinu te povećali plovnost. Kako nije za planirana tri dana moglo biti spušteno na rupu, zvono je pomaknuto 200 metara dalje dok stručnjaci odvaguju opcije. U ponedjeljak bi trebali donijeti odluku hoće li još jednom pokušati namjestiti to zvono, ili će odustati od njega i pokušati s drugim, vežim zvonom koje s eubrzano gradi, ili će tražiti neko drugo rješenje.
U međuvremenu, prve mrlje katrana već su došle do plaža Alabame, mnogo istočnije od područja za koje se prvobitno pretpostavljalo da će biti zagađeno naftom. Obistinjuje se ono na što ekolozi odavno upozoravaju naftaše: "You drill – you spill" ("Tko buši, taj i prolijeva"). Prmda su se u British petroleumu kleli u pouzdanost velikih ventila koji trebaju začepiti bušotinu baš u slučajevima poput onog mjehura metana koji je naglo izbio i uništio platformu Deepwater Horizon, počinju se pojavljivati izvješća o slučajevima na drugim bušotinama u kojima su također ti "apsolutno sigurni" ventili veličine autobusa na kat zakazivali, te je samo rkajnjim naporom spriječena katastrofa poput ove u Meksičkom zaljevu, o čijim užasavajućim razmjerama najrječitiji govori samo jedna jedina rečenica: "nafna mrlja veličine Irske".
užaaaaas