Leko: Povjerenstvo za sukob interesa - to su oči i uši građana

Predsjednik Sabora Josip Leko ubraja se među rijetke hrvatske političare koji karijeru grade postupno, nenametljivo, stepenicu po stepenicu. Iza njega je više od dvadeset godina predanog rada u SDP-u, što je sada nagrađeno pozicijom prvog čovjeka zakonodavne vlasti. Leko je Hercegovac rođen 1948. u Vojvodini. Osnovnu i srednju školu završio je u Širokom Brijegu, a Pravni fakultet u Zagrebu. Potom je živio i radio u istočnoj Slavoniji, a 1976. preselio se u Zagreb. Član je SDP-a od prvih dana te stranke. Nikada nije imao previše izbočenu, ali je uvijek imao važnu funkciju u stranci, a bio je i vrlo blizak s pokojnim predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom.

Mandat na čelu Sabora vidi kao krunu karijere, a ambicija mu je da nakon njegova mandata parlament bude otvoreniji za građane, da ojačaju njegova radna tijela, da bude efikasan u novoj ulozi koju dobiva ulaskom Hrvatske u EU, a da sabornica postane dobra i kvalitetna pozornica za politička nadmetanja.

Tijek razgovora diktirale su aktualne afere, koje se sele u Sabor na rješavanje.

Je li ministar policije Ranko Ostojić u sukobu interesa jer živi u stanu medijskog izdavača Ninoslava Pavića?

Ne znam gdje vidite sukob interesa. Ja ne vidim tu nikakav sukob interesa. Taj je stan koristio i u prošlom mandatu, a ugovor o najmu sklopio je Sabor. Sada kada je ministar, isti taj stan unajmljuje Vladina agencija. Sama činjenica da koristi stan koji su iznajmile državne institucije ne ostavlja prostor čak ni za indicije o sukobu interesa.

Za sukob interesa ne mora postojati izravna korist koja proizlazi iz odnosa dužnosnika i druge osobe, nego je dovoljna takva mogućnost.

Hoćete reći da je stvaranje dojma ujedno sukob interesa? Kod dojma je važno tko ga stvara. Dojam su u ovom slučaju stvorile novine i isprovocirale ministra Ostojića na davanje objašnjenja. On je više godina u tome stanu i nitko nije posumnjao u eventualni sukob interesa.

Biste li vi prihvatili da vam se iznajmljuje stan od bivšeg poslodavca, usto medijskog izdavača?

To je hipotetičko pitanje.

Je li primjereno da država plaća najam tvrtki koja državi ne plaća porez, pa je završila na listi srama s dugom od 2,5 milijuna kuna?

To je drugo pitanje. Država je dužna od svih naplaćivati porez i sve mora tretirati na isti način. Tako se i ponaša.

Jedan ste od podnositelja zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o sprječavanju sukoba interesa – propisa čije je promjene spriječila Europska komisija, a Ustavni sud čak nije donio odluku. Očekujete li i dalje da ustavni suci ipak nešto odluče?

Naravno da očekujem! Štoviše, mislio sam da će ga već riješiti. Moje se stajalište o Zakonu o sprječavanju sukoba interesa nije promijenilo. Povjerenstvo koje odlučuje o sukobu interesa mora predstavljati oči i uši građana, a ne suda, policije ili bilo koga tko ima represivnu moć.

Problematizirate ovlasti Povjerenstva?

Tako je. Ono ima ozbiljne represivne mjere, a sukob interesa nije uvijek kazneno djelo. Političar ne mora ni znati da je u sukobu interesa. Mogu ga drugi dovesti u tu situaciju bez njegova znanja. Mislim da je Povjerenstvo dobilo ovlasti koje više odgovaraju represivnom aparatu nego tijelu koje bi trebalo podizati etičnost u ponašanju dužnosnika čija je ovlast da vode brigu o javnim interesima i javnom dobru. Povjerenstvo koje može izabrati jedna politička opcija može, recimo, kontrolirati predsjednika Republike čije su odgovornosti utvrđene samo u Ustavu. Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike Hrvatske može pokrenuti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a o njoj odlučuje Ustavni sud, ali tako da je odluka valjana ako za nju glasaju dvije trećine sudaca. Zakon o sprječavanju sukoba interesa na neki način derogira Ustav jer Povjerenstvo od pet poznatih, uglednih građana koje je izabrala jedna politička opcija može tražiti od predsjednika države ostavku. To jednostavno ne ide.

Što ako Ustavni sud ukine cijeli zakon ili neke njegove dijelove?

Provest ćemo odluku Ustavnog suda.

Unatoč protivljenju EK-a, koji je spriječio zakonske izmjene, a posljedica je da Vlada nije mogla imenovati ministre Linića i Čačića u NO Ine?

Mi moramo poštovati svoj pravni sustav koji je usklađen s pravnom stečevinom Europske unije. Kod nas odluke Ustavnog suda vrijede kao i u svakoj drugoj zemlji EU. Ustavni je sud čuvar vladavine prava, ustavnosti i zakonitosti.

Je li točna procjena da se Povjerenstvo neće formirati prije ožujka?

Ne vjerujem. Postupak izbora članova u tijeku je. Kandidati koji su podnijeli zahtjev za članstvo već su u fazi provjere.

Pojavio se neviđen interes za mjesto u Povjerenstvu. Za pet mjesta prijavilo se čak 196 kandidata. Kako to tumačite?

Onaj tko ima ambiciju da se na relativno brz način društveno promovira, da postane javna osoba, svakako je zainteresiran za članstvo u Povjerenstvu. Pet uglednih građana ocjenjivat će oko tisuću ljudi u Hrvatskoj koji obnašaju javne funkcije i vode računa o zajedničkom javnom interesu. To je atraktivno za one koji se žele baviti javnim poslom.

Pionir ste na ovome području. Je li vam žao što ipak niste dali ostavku na funkciju predsjednika Povjerenstva za utvrđivanje sukoba interesa, zbog nemoći da se Povjerenstvo odredi u vezi sa Sanaderovim satovima vrijednim 1,5 milijuna kuna koje nije prijavio u imovinskoj kartici?

Ta dilema još uvijek traje. I sad se pitam bi li moja ostavka polučila neki učinak.

Vrijeme je pokazalo koliko je pitanje satova bilo važno i ozbiljno. Bi li se išta promijenilo da Povjerenstvo tada nije bilo onemogućeno utvrditi je li Sanader zbog satova u sukobu interesa?

U jednom mandatu, kada sam bio predsjednik Povjerenstva, donijeli smo 25 odluka o sukobu interesa, i to za tada vrlo ugledne i značajne ljude. Sve je odluke ocijenio Upravni sud i sve su potvrđene. Ni jedna nije osporena. A kao posljedica, ili možda poticaj, da se i druga tijela pozabave problemima na koje je upozoreno otvorio se slučaj župana Bagarića u Požeško-slavonskoj županiji, Vlade Zeca u Požegi, gradonačelnika Varaždina i drugih. Dakle, Povjerenstvo može, i kada nema nikakvu represivnu moć, utjecati na javnost i tijela koja imaju represivnu moć da nešto poduzmu.

Jeste li vidjeli izvješće o kontroli Operativno-telekomunikacijskog centra preko kojega policija pribavlja izliste telefonskih kontakata?

Kao predsjednik Sabora u četvrtak sam zatražio uvid u izvješće, na što sam po zakonu ovlašten, ali ga još nisam pročitao.

Kakva je procedura za predsjednika Sabora kada traži uvid u dokumente iz obavještajnog aparata?

U ovom slučaju ista kao i za sve druge. Ne mogu ih kopirati, nego samo izvršiti uvid te potpisati da sam dokument pročitao.

Čime bi ova afera trebala rezultirati? Poboljšanjem propisa, smjenama, pojačanjem nadzora?

Svako iskustvo utječe na razvoj odnosa. Svaki pametan čovjek iskustvo će koristiti da bi stvari poboljšao. A kamo će odvesti konkretan slučaj, ne mogu znati, pogotovo ne mogu nagađati dok ne vidim dokument.

Ne bi li ipak policiji, tajnim službama i tužiteljima, trebalo dobivanje izlista telefonskih kontakata uvjetovati sudskim nalogom i tako zaštititi i tu sferu privatnosti?

Mislim da policija mora imati razlog za svaku akciju. A kada ima razlog, svaka se akcija mora kontrolirati. Smisao je da demokratske institucije u svakom trenutku mogu akciju kontrolirati.

Upravo je SDP govorio o potrebi civilnog nadzora nad radom policije, a u vašoj se stranci izradio i prijedlog zakonskih izmjena kojim bi se pojačao nadzor nad tajnim službama. Je li to ostao dio politike SDP-a?

Iako to nije predmet mog užeg interesa, načelno ću vam reći da svaku vlast treba kontrolirati, a drugo je načelo da demokracija mora imati moć da štiti demokratske vrijednosti. Represivni aparat mora uvijek postupati u skladu sa zakonima i mora postojati mogućnost demokratskog nadzora.

Nije li premijer Zoran Milanović ponovio pogrešku Ivice Račana, koji se također nevoljko bavio obavještajnim sustavom, no onda su eskalirali sukobi s predsjednikom države Stjepanom Mesićem i obavještajne afere?

Moje je svjedočenje da je Račan u svom mandatu želio podići demokratske standarde te nastojao da se konstituiraju i učvrste u društvu demokratske institucije i demokratske vrijednosti. A u odnosu na sadašnju aferu samo mogu ponoviti da su oba predsjednika, Milanović i Josipović, reagirali dobro, što je važno, reagirali su odmah i usklađeno. Ako je i ostao dojam da se u nečem ne slažu do kraja, to je samo pohvalno, a nije za diskreditaciju jer govori da se nisu unaprijed dogovarali. Uostalom, završnu riječ dat će saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Je li koalicija pogriješila što nakon dobivenih izbora nije preuzela vlast i nad obavještajnim i aparatom?

Mogu samo pohvaliti Vladu zbog toga. Potreban je pokušaj podizanja demokratskih standarda, a to je vrijedno raditi ako se ponekad i promaši. Bilo je i inače prigovora da je ostalo puno ljudi iz mandata ranije vlasti. Ali to vrijedi. To je normalizacija Hrvatske.

To dobro i lijepo zvuči. Mislite li da će vam birači to valorizirati?

Ne smijemo sve raditi samo kako bismo zadržali potporu birača. I to sam, među ostalim, naučio. Treba se zalagati za vrijednosti i ostvariti ciljeve koje možete braniti i u snu, a ne samo kada taktizirate.

Je li to već razmišljanje o tome što će ostati iza vas kada jednog dana ne budete ovako aktivni u visokoj politici i vlasti?

Ako ne ostane ništa dobro, onda nisam ostvario vrijednosti za koje sam se zalagao u životu. Više sam od dvadeset godina, i to postupno, gradio karijeru u politici i zalagao se za određene vrijednosti, a to činim i danas.

Imali ste vrlo važne uloge u raznim fazama političkog života SDP-a, no nikad niste bili glasni niti ostavljali dojam da čeznete za prvim planom.

Ne volim govoriti o sebi.

Od starijih i iskusnijih SDP-ovih političara u samom vrhu vlasti nalazimo samo vas i Slavka Linića. Je li to dobro za stranku i za samu vlast?

Bez lažne skromnosti, jesmo u vrhu. Slavko bitno kreira politiku. No, moram reći da u samom vrhu vlasti ima još iskusnih i starijih političara. Primjerice, Dragica Zgrebec, Milanka Opačić, zatim Šime Lučin, koji vodi Odbor za izbor i imenovanja, koji se daje iskusnim političarima, a tu je Gordana Sobol te drugi.

Kakva je vaša vizija razvoja Sabora?

Sabor je kompleksno tijelo. Sve značajniju ulogu trebaju imati pojedina radna tijela, a posebno važnu će imati budući Odbor za poslove Europske unije. Nameće se i potreba sudjelovanja Sabora u europskim poslovima. Lisabonski ugovor predviđa značajniju ulogu parlamenata članica EU, o tome se razmišlja u EU i na tome su tragu uvedeni susreti predsjednika parlamenata svakih šest mjeseci. Očekujem da se saborska rasprava dinamizira te da bude još više replika, da se Sabor još više otvori prema javnosti.

Nakon posljednjeg aktualnog sata predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je da nije imao poslovničkih mogućnosti replicirati premijeru Milanoviću. Je li to baš tako?

Naravno da nije. No, neću ja podučavati poštovanog zastupnika i šefa najvećeg oporbenog kluba kako treba raditi. Sigurno je imao mogućnosti i načina da kaže što misli.

Izmjenom saborskog Poslovnika nije samo ukinut ispravak netočnog navoda nego je uvedena i elektronička evidencija zastupnika. Kada će ona profunkcionirati?

Mislio sam da ćemo prije moći na web-stranicama dnevno pokazati gdje je koji zastupnik. Tehnički ta mogućnost postoji, ali je nismo željeli uvoditi usred sjednice. Svakog jutra kada ulazim u Sabor, ja se uredno registriram. Moguće se registrirati na četiri mjesta u Saboru, a evidencija se vodi i na radnim tijelima, bilježe se i putovanja po nalogu Sabora ili putovanja po nalogu kluba zastupnika. Sve će to na web-stranicama biti podastrto javnosti od iduće sjednice 14. studenog.

Objavit će se i gdje je zastupnik i ako nije na putu po nalogu Sabora ili stranke. Ako je, primjerice, kod liječnika ili na svadbi?

Znat će se tko je u zgradi Sabora i tko je odsutan po službenoj dužnosti.

Dakle, napokon bismo trebali doznati i gdje je Željko Kerum?

To je zanimljivo pitanje.

U tijeku je promjena izbornog zakonodavstva. Je li u redu mijenjati pravila u izbornoj godini?

Istodobno postoje zahtjevi i potreba za promjenu zakonodavstva, a Vlada ima pravo i obvezu formulirati svoja stajališta o tome. U Saboru smo već imali neke zakone iz tog područja, a uskoro očekujem i zakon o izborima lokalnih predstavnika vlasti. Važno je da o toj temi stručnjaci daju svoj stav, da se o svemu provede široka javna rasprava i da se tek potom prihvate rješenja.

Ima više prigovora na zakonski prijedlog. Jedan je da gradonačelnik dobiva velike ovlasti. Što vi o tome mislite?

Ne bih ništa komentirao dok konačni prijedlog ne stigne u Sabor. Zalažem se za iznalaženje konsenzusa o izbornom zakonodavstvu. 

A što mislite o gomilanju funkcija? Je li u redu da netko istodobno bude gradonačelnik i saborski zastupnik?

Osobno smatram da je za ozbiljno obavljanje i jedne i druge funkcije najbolje da ih se razdvoji.

Sve o aferi \"Hrvatski Watergate\" čitajte u našem specijalu