'Živimo u svijetu koji pod nazivom demokracija provodi fašistički stil vladanja'

Zbog kratke razmjene teških riječi između bosanske redateljice Jasmile Žbanić i hrvatskog premijera Zorana Milanovića ovih se dana ponovno aktualizirala priča o financiranju filma “Otok ljubavi” koji je Žbanić ljetos snimila u Istri, a koji se iz hrvatskog filmskog fonda financira kao domaći dugometražni film. Kako to bilo prvi put u povijesti Hrvatskog audiovizualnog centra da je novac za domaći projekt pripao filmu koji režira državljanka druge zemlje, još u vrijeme objave rezultata natječaja 2011. godine zbog toga su se pobunili neki hrvatski redatelji. Premijer Milanović sada je aktualizirao slučaj izjavom da je Hrvatska Jasmili Žbanić dala tri milijuna kuna “za film koji će vidjeti sto ljudi”. Ta izjava, baš kao i poruka J. Žbanić “marš kući” koju je poslala hrvatskom premijeru za posjeta Mostaru, izazvala je mnoge političke reakcije, ali činjenice o financiranju filma “Otok ljubavi” ostale su u drugom planu. U pokušaju da doznamo jesmo li usred financijske krize zaista potratili tri milijuna kuna ili će se ulog u “Otok ljubavi” Hrvatskoj ipak isplatiti, razgovarali smo s Leonom Lučevom, hrvatskim producentom Jasmile Žbanić, koji nam je pokazao i financijske izvještaje filma.

Kako komentirate sukob koji se dogodio između vaše kolegice i hrvatskog premijera? Je li Jasmila Žbanić pretjerala?

Nemam potrebu komentirati njihovu komunikaciju. Ali osjećam se pozvanim činjenično argumentirati premijerovu izjavu da je Hrvatska dala Jasmili Žbanić 3,100.000 kuna da snimi film koji će vidjeti 100 ljudi.

Možete li nam to malo objasniti?

Postoji Hrvatski audiovizualni centar, kao krovna udruga hrvatskog filma, koji raspisuje legalne natječaje u skladu sa svojim pravilnicima i zakonom. Na takav se natječaj 2011. godine prijavila produkcija Živa sa scenarijem za dugometražni igrani film “Otok ljubavi” čija je redateljica Jasmila Žbanić. Na natječaju nam je komisija odobrila 3,100.000 kuna. Kako je vrijednost filma 11,400.000 kuna, trebale su nam dvije godine da pronađemo strane koproducente za taj projekt. Kad smo imali potpisane ugovore s koproducentima u Njemačkoj, Švicarskoj i Bosni te ugovore s europskim fondovima Media i Eurimages, ali i s Hrvatskom televizijom, tek smo tada mogli raspolagati sa sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra. Film je u cijelosti snimljen u Hrvatskoj i na njegovu proizvodnju dosad je u Hrvatskoj potrošeno i plaćeno 6,084.944 kuna.

Želite reći da se Hrvatskoj zapravo isplatilo uložiti u vaš film?

Dosad smo od od HAVC-a dobili 2,945.000 kuna, a od spomenutih šest milijuna kuna hrvatskim filmskim radnicima, tvrtkama, hotelima, statistima, uz plaćanje svih davanja državi, isplaćeno je 5,013.000 kuna.

Koliko je tog novca pripalo samoj redateljici?

Jasmili Žbanić kao redateljici filma dosad je plaćeno nula kuna. Leonu Lučevu i Damiru Ibrahimoviću za producentski rad također je pripalo nula kuna. Produkcija Živa za realizaciju filma podigla je kredit od 150.000 eura u Zagrebačkoj banci i privatni zajam od 90.000 eura kojim smo 22. prosinca 2013. pokrili drugu ratu hrvatske filmske ekipe. Ovo su činjenice i mogu se i provjeriti.

Što mislite o ocjeni da će vaš film vidjeti samo stotinjak ljudi?

Filmu je tema ljubav, zajedništvo i pomicanje osobnih granica. Takvo nešto sada bih nam svima poželio.

Kako komentirate prosvjede koji se trenutačno događaju u Bosni i Hercegovini?

Ono sto ja vidim kao bitno jest da se u BiH pojavila ideja zajedništva, ne nacionalizmu i ne podjelama.

Nakon kritika zbog posjeta Mostaru, premijer Milanović rekao je da je tamo otišao smiriti situaciju prije nego što eskalira u novo nasilje. Podržavate li trenutačne metode prosvjednika u BiH?

Ovo je očito bio prvi put da su ih čuli. I preplašili se. A preplašili su se više toga što su ljudi nastupili zajedno. Jer ta vlast, kao i svaka, bez podjela ne zna i ne može vladati.

Mislite li da su i Hrvatskoj potrebne radikalne promjene te vrste?

Mislim da nije pitanje Hrvatske, nego generalno svijeta. Radikalna promjena bila bi da svi ljudi na ovom planetu mogu živjeti dostojanstveno, slobodno, veselo. Pojedine zemlje Latinske Amerike uvele su radikalne promjene i na njih ova kriza nije utjecala. Island je jedan od primjera rješavanja krize na korist svojih građana.

Nedavno ste na Facebooku napisali da je Hitler vojskom pokušao porobiti svijet, a da su metode neoliberalizma puno sofisticiranije.

Čini mi se da smo svi budale kojima se, dok se bavimo podjelama, veličanjem ili okrivljavanjem sebe i drugih, oduzimaju osnovna ljudska prava, otima se zemlja i javni prostori, ukidaju se radna mjesta, ukida se sloboda govora i generalno živimo u društvu koje pod nazivom demokracija provodi fašističke metode vladanja.

Vratimo se za kraj još malo na “Otok ljubavi”. Odmah nakon dodjele sredstava vašem filmu neki su se bunili što ga je dobila bosanska redateljica. Kako to komentirate?

Ovo je prvi put da stavka u pravilniku koja dopušta angažiranje stranih redatelja bude i realizirana. Vani je to već normalna stvar. Istovremeno s nama od fonda Eurimages novac je dobio i francusko-talijanski film “Pasolini” čiji je redatelj Amerikanac Abel Ferrara.