Kad je prije tri mjeseca Stjepan I. završio u bolnici, Zagrepčanka Katarina L. nije dvojila o tome što napraviti. Susjed Stjepan, kojeg poznaje dulje od 30 godina, nije imao rodbine pa je preuzela brigu o njegovom psu Lesiju.
Susjed se iz bolnice nije vratio, a Lesi je još uvijek kod nje. Kaže, nema srca vratiti ga u Noinu arku iz koje je prije šest godina udomljen.
– Lesi je predobar pas, stalno je uz mene, poliže mi ruku, daje mi puse. Na ulici ne prelazi cestu dok ja ne kažem da može. Slaže se i s mojom 14-godišnjom kujicom Lunom koja ima tri noge – priča nam gospođa Katarina. Zbog toga u šetnju mora sa svakim psom posebno, njezina kujica ne može biti dugo vani, a Lesi je još pun snage. Sama ima 75 godina i jedva izlazi na kraj sa svim obvezama. Svake bi godine u ovo vrijeme već bila na moru, no sa dva psa ne može ići.
– Imao je Stjepan prije Lesija istog takvog psa i isto se zvao Lesi. Uginuo je u dubokoj starosti, a Stjepanu je spasio život. Kad je ostao bez posla počeo je piti i nekako u to vrijeme nabavio je i psa. Zaprijetili su mu volonteri da će mu psa uzeti, a on je obećao da će se ostaviti alkohola. I nikad više nije popio ni kap. Kad mu je pas uginuo volonterke su mu pokazale istog takvog psa, a on je samo rekao da ga dovedu. Jako dobro ga je odgojio i sve naučio – kaže gospođa Katarina. Ponekad je volonteri i susjedi zamijene u šetnjama, pomognu joj, ali bi voljela Lesiju pronaći novi dom u kojem će ga voljeti i paziti onako kako je to radio pokojni Stjepan. Jer Lesi to zaslužuje. I voljela bi da se može malo odmoriti, otići na more kod brata.
Lesi ima šest godina, u stanu je uredan i nezahtjevan, ali voli uvijek biti uz nju. Cijepljen je, čipiran i kastriran, jedino mu mace nisu baš najdraže. Ako možete pomoći gospođi Katarini na bilo koji način, pa makar samo pričuvati Lesija, javite se na 099/48-97-613.