U tjednu u kojemu je Eurogrupa, tijelo sastavljeno od ministara financija eurozone, primila na znanje hrvatsko pismo namjere o ulasku u Europski tečajni mehanizam (ERM II), svojevrsnu čekaonicu eurozone, u Bruxellesu smo razgovarali s potpredsjednikom Europske komisije zaduženim za euro. Valdis Dombrovskis bivši je letonski premijer koji je uveo euro u toj zemlji pa ima što reći i iz osobnog iskustva. Imao sam na umu postaviti mu i izravno pitanje koji je njegov najsnažniji argument koji bi rekao nekome tko je protiv uvođenja eura. Ali odgovorio je i prije nego što sam ga stigao postaviti.
Hrvatska je službeno pokrenula proceduru ulaska u eurozonu. Znamo da taj ulazak nije kratak put, ali, prema vašoj procjeni, koliko bi sve to moglo trajati?
Komisija pozdravlja predanost i rad Hrvatske na pridruživanju Europskom tečajnom mehanizmu ERM II i, potencijalno, eurozoni. I stojimo na raspolaganju Hrvatskoj da joj pomognemo na tom putu. Što se tiče ulaska u ERM II, Hrvatska je upravo predala pismo namjere s popisom obveza koje planira ispuniti kako bi dobila pozitivnu odluku. Dakle, sa stajališta Komisije to je sveobuhvatan i zadovoljavajući paket obveza.
Smatramo da se te obveze mogu ispuniti u roku od otprilike jedne godine. Možemo očekivati da će odluka o ulasku Hrvatske u ERM II biti na dnevnom redu negdje sredinom 2020. godine, pod uvjetom da sve bude u redu s primjenom obveza i s provjerom kvalitete imovine hrvatskog bankarskog sustava koju će raditi Europska središnja banka (ECB). To je novost u smislu da ulazak u eurozonu sad podrazumijeva istodobno i ulazak u bankovnu uniju. I Hrvatska poduzima odgovarajuće korake.
I zatim? Jednom kad Hrvatska uđe u ERM II, koliko bi dugo, prema vašim predviđanjima, mogla čekati u toj čekaonici eurozone prije nego što zaista uvede euro?
Jednom kad uđete u ERM II, potrebne su još tri godine, pod uvjetom da sve ide svojim tijekom. Dvije godine morate biti u ERM-u II i ispuniti kriterije iz Maastrichta, odnosno pokazati da gospodarstvo može uspješno funkcionirati s vašom nacionalnom valutom vezanom za euro. I onda još godina dana za evaluaciju i praktične pripreme.
Znači, u najoptimističnijem scenariju Hrvatska može ući u eurozonu najranije sredinom 2023. godine?
Ovisi, naravno, koji se datum odabire za početak pridruživanja ERM-u II. Tradicionalno, odabire se 1. siječnja, a ne sredina godine.
U redu, znači 2024. najranije?
Tako bih rekao. Normalna je procedura takva da su potrebne tri godine u ERM-u II ako su kriteriji iz Maastrichta ispunjeni.
Šest obveza Hrvatska je navela u pismu namjere. Znači, Komisija smatra da ih se može ispuniti do ljeta sljedeće godine?
Da. Paket je relevantan. I sveobuhvatan. Hrvatska, primjerice, izražava spremnost umanjiti rizik vezan za pranje novca za potrebe financiranja terorizma. Paket uzima u obzir i specifična pitanja koje vaša država ima, posebno jačanje otpornosti gospodarstva, povećanje njegova potencijala rasta, rad na poslovnom okruženju, upravljanje javnim sektorom i adresiranje nekih drugih važnih strukturnih pitanja koja su identificirana u sklopu Europskog semestra.
Među tih šest obveza, biste li rekli da će neke biti posebno izazovne? Jesu li to strukturne reforme, s obzirom na to da znamo da se kapacitet za provođenje strukturnih reformi u Hrvatskoj nije pokazao velikim?
Vidimo da hrvatske vlasti imaju osjećaj da vladaju cijelim ovim procesom. I vidimo njihovu predanost, kako Vlade tako i Hrvatske narodne banke. Tako da mislimo da postoji politička volja da se cijeli ovaj paket obveza primijeni u godinu dana.
Bugarska je prije godinu dana zatražila ulazak u ERM II. Koliko je daleko odmakla?
Generalno postiže dobar napredak u primjeni preuzetih obveza. Neke stvari još treba napraviti. A ECB uskoro treba objaviti provjeru kvalitete imovine bugarskoga bankovnog sustava. Na jesen ćemo se vratiti odlučivanju o njihovu zahtjevu.
Pitao sam vas koliko bi, po vašoj procjeni, mogao trajati hrvatski put prema uvođenju eura jer ste ne samo potpredsjednik Europske komisije zadužen za euro nego i bivši premijer Letonije koji je uveo euro u toj zemlji. Vaše iskustvo i letonske lekcije, koliko je to relevantno za nas danas?
Kontekst u kojem je Letonija ušla u eurozonu bio je drukčiji i u smislu procedure. Prvo, Letonija je bila u ERM-u II još od 2005., a razlog zašto je Letoniji trebalo toliko dugo da iz ERM-a II uđe u eurozonu 2014. bio je dvostruk. Inicijalno, nakon ulaska Letonije u EU dogodio se ekonomski bum, kreditni bum, prekomjerni optimizam, mjehur na tržištu nekretnina... Gospodarstvo se bilo pregrijalo i inflacija je bila znatno iznad kriterija iz Maastrichta. Tako da zbog inflacije nije bilo moguće ući u eurozonu. Onda je stigla kriza s kojom se pojavio i velik proračunski manjak, tako da nismo mogli ispuniti ni kriterij iz Maastrichta koji se odnosi na deficit. Tek kad se Letonija počela oporavljati od krize mogli smo ispuniti sve kriterije iz Maastrichta i pridružiti se eurozoni. Na tome sam radio, to je bio prioritet moje vlade. Političke rasprave u to su vrijeme također bile teže jer je trajala kriza eurozone. Već u siječnju 2010. odredili smo datum 1. siječnja 2014. kao cilj, ali oko 2012. počela je prava politička rasprava o tome. U to vrijeme percepcija u javnosti nije bila odveć pozitivna. Vlada je morala puno objašnjavati ekonomske razloge ulaska i ekonomsku korist koju ulazak u eurozonu donosi. Letonija je, kao i Hrvatska, imala fiksiran tečaj prema euru, što je značilo da već uvozi monetarnu politiku eurozone, ali da nema koristi koje euro kao valuta donosi. Letonija je, kao i Hrvatska, mala, otvorena ekonomija. Vanjska trgovina je važna i jednom kad uvedete euro uštedite na troškovima promjene valute. Stvorite i dodatnu lakoću za putnike. Nismo to očekivali i predvidjeli, ali uvođenje eura pokazalo se pozitivnim i zbog povećanja broja dolaska turista. Ljudi su skloniji putovati u zemlje eurozone. Znam da Hrvatska nema problem s manjkom turista, ali u slučaju Letonije to nam je bilo pozitivno iznenađenje.
No, jesu li cijene skočile nakon uvođenja eura?
Doći ću i do toga. Samo još želim reći da nam je uvođenje eura pomoglo u smanjenju kamatnih stopa kako za javno tako i za privatno zaduživanje. U slučaju Letonije vidimo da se ta stvarna korist materijalizirala. Sada je percepcija javnosti o euru u Letoniji prilično pozitivna.
Naravno, jedan od argumenata koji su koristili skeptici bio je taj da će cijene narasti nakon uvođenja eura. I mi smo tu zabrinutost prihvatili ozbiljno. Godinu prije uvođenja eura uveli smo nešto što smo nazvali monitoringom cijena. Zajedno s poslovnim udrugama pokrenuli smo kampanju koja se zvala “fer uvođenje eura”. Tom kampanjom poduzeća su se praktički obvezivala da neće iskoristiti uvođenje eura kao izliku za povećanje cijena. I striktno smo nadzirali dvostruko isticanje cijena koje je pomoglo da se konverzija provodi kako treba. Sve u svemu, funkcioniralo je dobro, nismo vidjeli nikakav skok cijena nakon uvođenja eura. Inflacija je u 2014. bila ispod 1 posto. O. K., tome je pomoglo i vanjsko okruženje u kojemu je inflacija generalno bila vrlo niska u eurozoni, ali nismo vidjeli skok u cijenama kao posljedicu uvođenja eura.
Postoji li nostalgija za nacionalnom valutom?
Kao što rekoh, trenutačno je percepcija javnosti o euru vrlo pozitivna. Jasna većina Letonaca smatra da je euro dobra stvar za Letoniju i dobra za eurozonu u cjelini. Nema puno nostalgije. Bio je i to argument u raspravi: što to znači, je li odricanje od nacionalne valute na neki način gubitak suvereniteta? Ali ako je vaša valuta već čvrsto povezana s eurom, onda je bolje imati euro. Da je Letonija bila u eurozoni tijekom krize, bolje bismo prošli jer tijekom krize morali smo braniti svoju valutu od spekulativnih napada. A taj problem nemate s eurom.
Jednom kad ste član eurozone, od vas se, ma koliko mali bili, očekuje da pokažete solidarnost i pridonesete spašavanju posrnulih članica eurozone, makar one bile i bogatije u smislu standarda građana. Imali smo primjer s Grčkom. Jesu li građani Letonije izražavali zabrinutost zbog toga?
Bilo je to vrijeme krize eurozone i, naravno, “bailouti” su bili jedna od tema. Ali mi smo imali zadatak objasniti kakva je korist. Nedavno smo, slaveći pet godina Letonije u eurozoni, imali analizu koja je provjeravala je li se ta najavljena korist zaista i materijalizirala. I zaista jest. Ali, naravno da osim koristi postoje i troškovi, a jedan od troškova koji imate kao dio eurozone je vaš doprinos Europskom stabilizacijskom mehanizmu (ESM). Ali ako pogledate bilancu, ona je pozitivna. I imate ESM kao mehanizam osiguranja koji i vašoj zemlji može pomoći ako se nađete u krizi i trebate program pomoći.
No, sada se čini da se najcrnje prognoze oko Grčke i općenito oko spašavanja (tzv. bailouta) posrnulih članica eurozone nisu ostvarile i da taj argument nije toliko snažan?
Da, taj argument nije tako snažan kao prije pet godina, kad smo mi imali svoju raspravu. Grčka se vratila financiranju na tržištu i ekonomskom rastu. Naravno, važno je da Grčka ostane na smjeru strukturnih reformi. Povratak na tržišta delikatna je stvar u kojoj nema prostora za pogreške. No, vrijedi spomenuti da ESM-ovi krediti nisu darovi, nego su krediti koje treba vratiti. I druge su zemlje vrlo jasne oko toga.
Eurozona je, dakle, izašla iz mračnog tunela? Ili bi neka iznenađenja, primjerice kriza koja je zamalo eskalirala između Komisije i Italije, mogla vratiti eurozonu u stanje krize?
Trenutačno smo zaista u dobrom ekonomskom razdoblju: u sedmoj smo godini gospodarskog rasta diljem EU, zaposlenost je na rekordno visokim razinama, stopa nezaposlenosti na razini je na kojoj je bila prije krize, smanjuju se javni dug i proračunski manjak u državama članicama... Naravno, valja imati na umu da postoje rizici. Imamo globalne trgovinske tenzije koje stvaraju rizik za europske izvoznike. Imamo neizvjesnost oko Brexita. Imamo neizvjesnost oko fiskalnih politika nekih država članica, spomenuli ste Italiju. Dakle, niz je rizika. Ono što govorimo je da je važno ostati na kursu, posebno je važno da one zemlje koje imaju visoku razinu duga smanje dug i deficit kako bi imale više prostora za manevar tijekom sljedećeg gospodarskog slabljenja. Važno je da države nastave sa strukturnim reformama kako bi ojačale otpornost svojih ekonomija. I važno je da provode reforme u cilju produbljenja ekonomske i monetarne unije (EMU).
U ljetnim ekonomskim prognozama vidjeli smo kontrast između država srednje i istočne Europe koje imaju snažan rast i država koje usporavaju, poput Italije i Njemačke. Zabrinjava li vas to?
U svim državama članicama EU očekujemo rast ove i sljedeće godine, ali postoje negativni rizici. Zaista vidimo da ekonomije nekih država usporavaju, ponajprije Italije, što je također indikator da je za Italiju važno nastaviti odgovornu fiskalnu politiku, a ne podrivati povjerenje. Ako povjerenje u talijansku ekonomiju padne, kamatne stope se podižu kako za državu tako i za privatni sektor i posljedica je usporavanje talijanske ekonomije. Vidimo da strategija koju vlada pokušava progurati, nekakav fiskalni stimulans ondje gdje nema fiskalnog prostora za takav stimulans, ne pokazuje rezultate u praksi. Vlada bi trebala ponovno razmotriti tu svoju strategiju. Ali, općenito, vidimo zaista snažan rast u srednjoj i istočnoj Europi. Na kraju krajeva, logično je da se događa proces konvergencije, sustizanja, da države s manjim BDP-om po glavi stanovnika rastu brže. Ali, to također dolazi s nekim cikličnim učincima koji će osjetiti i srednja i istočna Europa. Na primjer, trgovinske tenzije koje sam spomenuo stvaraju nesigurnost za izvoznike i to je jedan od razloga za usporavanje njemačkog gospodarstva koje je vrlo izvozno orijentirano. To će u konačnici imati učinka i na države u kojima su dobavljači mnogih stvari za njemačke i druge zapadne izvoznike pa bismo mogli vidjeti usporavanje i u srednjoj i istočnoj Europi. To treba imati na umu.
Dokle ste odmakli s reformom eurozone? Hoće li eurozona imati svoj zasebni proračun i kada?
Trenutačno traju rasprave o proračunskom instrumentu za konkurentnost i konvergenciju. Moglo bi se razgovarati o tome može li se to nazvati proračunom eurozone ili ne. Jer, trenutačno razgovaramo o instrumentu vrijednom oko 17 milijardi eura za razdoblje od sedam godina. To bi bio eurozonski dio onoga što je Komisija predlagala kao instrument za potporu strukturnim reformama u državama članicama.
Nije onoliki iznos koliki je francuski predsjednik Macron imao na umu kad je iznosio ideju proračuna eurozone?
Da, puno je skromniji. Možemo ga nazvati svojevrsnim prethodnikom proračuna eurozone. Ali dogovor je da bude unutar proračuna EU, tako da se pregovara unutar višegodišnjeg proračunskog okvira (VFO). Ciljamo da se dogovor postigne do kraja ove godine.
Letonska vlada nominirala vas je da ostanete kao europski povjerenik i u novom sazivu Komisije. Očekujete li da ćete imati isti portfelj, hoćete li biti zaduženi za euro i kad Hrvatska bude ulazila u eurozonu?
Dobro pitanje. Svakako bih želio nastaviti rad u području ekonomije i financija. Predsjednik Komisije odlučuje o raspodjeli portfelja, ali obično se događa rotacija, rijetko čovjek ostane s istim portfeljem. Ali svakako bih želio ostati u području ekonomije i financija.
Referendum.