Objavom financijskih izvješća poduzeća u sastavu koncerna Agrokor barem su neke stvari jasnije vezane uz slom najveće hrvatske kompanije. Prije svega, danas s vremenskim odmakom i podacima iz financijskih izvješća možemo utvrditi razmjer likvidnosne krize u kojoj se našao Konzum.
U situaciji u kojoj Konzum ima golemih 13,2 milijarde kuna samo kratkoročnih obveza i bankama nespremnim da nastave njegovo daljnje financiranje, ovaj bi maloprodajni lanac, kao ključni kanal prodaje proizvoda domaćih kompanija i OPG-ova, završio u hitnom stečaju s ozbiljnim posljedicama za sposobnost hrvatske prehrambene industrije da financira svoje redovito poslovanje. Ne zanemarujući njegove pravne rizike, Lex Agrokorom barem je spriječen domino-efekt stečajeva koji bi se dogodili da se kriza rješavala kroz loš pravni okvir stečajnog procesa. Na njegovu nekvalitetu podsjetio nas je nedavni epilog stečaja Kamenskog.
Na ovaj je način omogućen nastavak poslovanja Konzuma te većine njegovih dobavljača, osigurana im je toliko potrebna likvidnost i pružena prilika za financijsko i operativno restrukturiranje te je kupljeno potrebno vrijeme za postizanje koliko-toliko zadovoljavajuće nagodbe Agrokorovih vjerovnika. Drugo, danas je jasnija izjava izvanrednog povjerenika Ramljaka da po završetku postupka izvanredne uprave Agrokor u ovome obliku neće postojati. Jednostavno, za to ne postoji racionalna osnova. Izvješća demantiraju toliko spominjanu sinergiju unutar Agrokor koncerna. Ona ne samo da nije ostvarena, već su mogućnosti investiranja i razvoja kompanija poput Leda i Jamnice ozbiljno ograničavane jer su se značajni financijski resursi spomenutih društava koristili za financiranje poslovanja Konzuma i održavanje maloprodaje na životu. Tako je samo Ledo, što izravnim zajmovima, što prolongiranjem roka plaćanja, kreditirao Konzum s 820 milijuna kuna. Pozitivno je što kompanije poput Leda ili Jamnice mogu pretrpjeti otpise potraživanja te će u slučaju rješavanja problematičnih jamstava i sudužništava te završetka procesa izvanredne uprave nastaviti poslovati neopterećene ostalim kompanijama neefikasnog koncerna. U konačnici, čak i ako zanemarimo financijsko stanje Agrokora, naprosto ostaje pitanje je li uopće moguće efikasno upravljati koncernom koji posluje u toliko različitih djelatnosti, od hotelijerstva preko maloprodaje do medicine. Treće što ova financijska izvješća dokazuju jest da Hrvatska po tko zna koji put trpi štete zbog činjenice da nisu uspostavljena osnovna pravila funkcioniranja modernoga tržišnoga gospodarstva i korporativnog upravljanja.
Jedno od tih nepisanih pravila jest da izvješća najvećih kompanija koncerna koji zapošljava 60 tisuća ljudi i generira milijarde eura prihoda moraju revidirati 4 vodeće svjetske revizorske kuće, koje za točnost izvještaja jamče svojim međunarodnim ugledom.