Izbori u Indoneziji zaista su nevjerojatni. U najvećem danu glasovanja u povijesti svijeta, jučer je 190 milijuna građana na općim izborima imalo pravo glasa, a glasovalo se samo šest sati, i to na više od 800 tisuća biračkih mjesta. Natjecalo se čak 245 tisuća kandidata i 20 parlamentarnih stranaka.
No, fokus je cijelih izbora bio na predsjedničkoj utrci između centrističkog predsjednika Joka Widoda, kojeg svi znaju kao Jokowija, te populističkog izazivača Prabowa Subianta kojeg zovu po prvom imenu. Njih su se dvojica već natjecala 2014. godine, a jučer je izgledalo da je, kao i posljednji put, pobijedio Jokowi. Nakon “brzog prebrojavanja”, metode koja se već pokazala točnom u predviđanju pobjednika, Jokowi je osvojio 54,2 posto glasova, a Prabowo 45,8 posto.
Sagradio ceste
Jokowiju je pomogao predsjednički mandat. Indonežani ga hvale zbog gradnje infrastrukture, pogotovo cesta, zbog otpora prema korupciji te pomaganja siromašnima, uključujući i širenje zdravstvenog osiguranja.
– Jokowi ima integritet, iskren je te nema problematičnu prošlost – rekla je Ayu Dyah Widarti, volonterka u njegovoj kampanji. S druge strane, Prabowo ga je napadao s pozicija islamskog konzervativizma, pokušavajući kapitalizirati na glasinama na društvenim mrežama da je Jokowi zapravo skriveni komunist ili kršćanin.
– Već smo vidjeli ankete, kao i “brzo brojenje”, ali trebamo biti strpljivi i čekati službene rezultate. Moramo se ujediniti kao braća i sestre ove zemlje nakon izbora te ostvariti harmoniju i bratstvo – rekao je Jokowi jučer nakon izbora.
Kako je potrebno dugo vrijeme da bi se toliko glasova prebrojilo, građani Indonezije morat će čekati više od mjesec dana na objavu službenih rezultata. Prvi je put zemlja na isti dan organizirala predsjedničke i parlamentarne izbore, ali utrka između Jokowija i Prabowa zasjenila je sva ostala pitanja. Kako se indijski izbori održavaju u više faza i 38 dana, jučerašnje glasovanje u Indoneziji bilo je najveće dosad zabilježeno u povijesti čovječanstva.
SAD doduše ima više birača, ali glasuje ih manje jer je mala izlaznost.Već se desetljećima na zapadu vodi polemika o tomu mogu li islam i demokracija supostojati. Oni koji su zagovarali takvu mogućnost Indoneziju su godinama opisivali kao najbolji primjer te kohabitacije. Najveća muslimanska zemlja na svijetu ujedno je i demokratska. No, ovi izbori, natjecateljski, na kojima je pobijedio umjereniji od dvojice kandidata, poslužit će ipak vjerojatno više onima koji su govorili da islam i demokracija nisu kompatibilni.
Raste strah manjina
Kako bi preduhitrio Prabowa i njegov desničarski populizam, znatno umjereniji Jokowi također je zajahao na valu islamskog konzervativizma, pomičući tako cijelu političku scenu udesno. Kao svog je potpredsjedničkog kandidata uzeo utjecajnog islamskog klerika Ma’rufa Amina koji se zalaže za implementaciju šerijatskog zakona u cijelu Indoneziju. Homoseksualizam bi stavio izvan zakona, kao i one manjinske religije koje se ne sviđaju konzervativcima.
Uz to se okružio i nekim generalima kako bi se približio vojsci. Sve to povećat će strah među nemuslimanima i liberalima u toj zemlji. No, oni se pritom nisu mogli okrenuti ni na drugu stranu jer gotovo sve što bi ih moglo zabrinuti kod Jokowija, još je prisutnije kod njegova protukandidata. Uz to je Prabowo i zet bivšeg diktatora Suharta. U Indoneziji se mogu usporedo naći učenja liberalnog, domaćeg islama te vehabizma koji je uvezen iz Saudijske Arabije.
Konzervativna je forma popularna među mladima, a nakon pada diktatora Suharta 1998., pokrajinama je dana mogućnost da sami odaberu kakve će religijske zakone usvojiti. U pokrajini Aceh tako su implementirane neke forme šerijata, koje uključuju šibanje preljubnika ili onih koji piju alkohol. Pozicija ultrakonzervativca Ma’rufa Amina kao potpredsjednika mogla bi dodatno skrenuti Indoneziju na taj put, koji nije poznavala.
naslov sugerira jedno, a sadržaj teksta upućuje na nešto sasvim drugo.