Libija: Počinje glavna bitka. Al Brega je njihov Staljingrad

Benghazi se jutros probudio u suzama. Nema sumnje da je jednako bilo i u Tripoliju te ostalim dijelovima zemlje koje kontrolira Gadafijev režim. Dva dana borbi u gradovima Al Brega i Ajdabiya odnijela su brojne živote. S obje strane. Prema procjenama, do sada je u sukobima u Libiji poginulo oko dvije tisuće ljudi. Obje strane smatraju da su u pravu te da su smrti njihovih sinova i očeva opravdane jer su se borili za ispravan cilj. Stoga ih slave kao šehide, heroje, one koji će u raj. Šehidi su oni koji se bore za islam, a sada su obje strane muslimani...

Na sprovodima koji su ovdje u centru Benghazija počeli od rana jutra okupila se masa ljudi. Prvo su klanjali, zatim skandirali njihova imena, pucali iz sveg raspoloživa oružja. Tada su lijesove gradskim ulicama ponijeli prema groblju.

Nedostaju im očevi

Cijelo to vrijeme djecu šehida rodbina je nosila na ramenima. Uplakanu djecu, zbunjenu. Oni stariji pokušavali su shvatiti poruku da se trebaju ponositi svojim očevima pa su im klicali kroza suze. Mlađi su samo plakali. No sutra ujutro kada se probude svi oni bit će u istoj situaciji. Bez oca.

Dvanaestogodišnji Mahdi jedan je od te djece. Jučer su Benghazijem nosili i tijelo njegova oca Muhameda. Sat vremena proveo je na ramenima dvaju stričeva, odozgo promatrajući zastavu na lijesu koja je skrivala ono što nije želio vidjeti. Dijete je ridalo, dugo mu je trebalo da se smiri dovoljno kako bi prozborio koju.

"Moj tata je umro kao junak. Rekli su mi da se cijeli dan hrabro borio u Al Bregi. I ja ću se boriti kao i on. Nedostajat će mi moj tata"... – govorio je i brisao suze.

Kad su ljudi oko nas vidjeli za što se zanimamo, počeli su dovoditi i drugu djecu. Malenog kojem je tata poginuo još prvih dana borbi doveo je djed. Na licu mu je bila iscrtana kraljevska zastava, ona koja označava borbu protiv Gadafija. Zatim jednu djevojčicu s istom oznakom na licu. Na kraju i dvije djevojke kojima je otac bio jedna od prvih žrtava sukoba. On se automobilom punim plinskih boca zaletio u ogradu vojne baze i tako omogućio ulazak pobunjenika i njezin pad.

"To je prva pobjeda koju smo ostvarili. Ljudi su vojsci oteli oružje kojim se sada bore protiv Gadafija. Ponosimo se svojim ocem... iako nam jako nedostaje"... – ponovile su ono što se jedino od sve ove djece zapravo i može čuti. Očekuje čuti. Rat, bilo kakav i bilo gdje, uvijek kada dovede do smrti, na kraju iz dječjih usta ispriča iste priče.

Fanatizam u Benghaziju

A ovdje u Libiji rat, iako ga mnogi tako još ne nazivaju, čini se da ipak ulazi u sve ozbiljniju fazu. Borbe oko Al Brege sve su žešće. To i nije čudno jer je riječ o možda i najbitnijem središtu naftne industrije u državi. Gadafi se zato za ovo mjesto bori svim snagama kojima raspolaže. One su svakako bolje opremljene nego druga, revolucionarna strana, ali je upitan moral njegovih vojnika. Fanatizam njegovih protivnika nadoknađuje tehničke nedostatke. Ovo mjesto u posljednjih 48 sati nekoliko je puta prelazilo iz jednih u druge ruke.

Susjedni grad Ajdabiya nekoliko je puta bombardiran. Njegovi branitelji znaju da bi gubitak ovih položaja značio otvoren put Gadafijevoj vojsci prema Benghaziju. Iako do nas dolaze vijesti i o borbama na zapadu Libije, svima je jasno da je Benghazi ključ borbe protiv Gadafija.

"Zato Al Brega postaje naš Staljingrad. Ne smije pasti. I neće. S tog mjesta možemo krenuti samo naprijed" – kaže mi u stožeru obrane kapetan, prebjeg iz Gadafijeve vojske, Taynaz.

Otvoreno za Tripoli

Svi naoružani ljudi koje sam ovdje upoznao dan prije, danas više nisu tu. Svi su poslani na frontu. Kažu mi da ovi koje danas vidim, svi kreću sutra u zoru. Nas nekolicinu novinara koji smo ih zamolili odlučili su povesti sa sobom na prve crte. Na mjesto na kojem se lomi budućnost Libije. Uspjeh pobunjenika značio bi otvoren put prema Tripoliju. Poraz bi vjerojatno značio premještanje borbi u Benghazi.

U međuvremenu u Benghaziju je formirano Nacionalno vijeće, tijelo koje se ne želi zvati vladom ili parlamentom jer svi oni sanjaju cjelovitu i slobodnu Libiju, nipošto odcjepljenje od Tripolija. U Benghaziju sada nema policije koja radi, sve su službe do jučer bile zatvorene i to otežava život. "Moramo početi živjeti normalno" – ispričao mi je Juma, šef odjela za civilna pitanja.

A samo kat iznad njegova ureda u zgradi Sjevernog suda, trenutačnom središtu ovdašnje vlasti, jučer su u lisicama dovedeni deseci stranaca.

Sumnjiče ih da su Gadafijevi plaćenici poslani u Benghazi kako bi započeli borbe.

- Osobno mislim da su većina njih zapravo radnici koji nisu mogli izići iz grada" – ispod glasa mi kaže jedan od službenika. Šef je parade vikao po hodniku kako oni poštuju ljudska prava i Ženevsku konvenciju te da slikanja zatvorenika nema. Uopće nema sumnje da su jučerašnje najave o istragama ratnih zločina s obje strane doprle i do Benghazija.

Za djecu čiji su očevi već stradali u vrlo brutalnim okršajima ovo više ništa ne znači. No u kaosu Libije bit će dobro ako to u narednim danima sačuva život nekog drugog oca. I djeca šehida plaču, zar ne?