Ono što se cijelo vrijeme pretpostavljalo, da je Moamar Gadafi izgradio podzemne tunele na području cijele Libije, pokazalo se istinitim nakon što su pobunjenici zauzeli Gadafijevo uporište Bab al-Aziziju i otkrili prostranu mrežu tajnih tunela. Rijetko je tko od Libijaca bio iznenađen postojanjem tunela koji su, nakon ulaska pobunjenika u Gadafijevu kuću, postali atrakcija za sve radoznale Libijce. Nije im čudno ni da je netko poput Moamara Gadafija, koji je 42 godine vladao čvrstom rukom, a uz to je bio paranoičan, sagradio ovako nešto kako bi se zaštitio.
Libijci su uvjereni da podzemni prolazi povezuju cijeli Tripoli, što, smatraju, objašnjava Gadafijevu sposobnost da održi govor na nekom mjestu a da nitko nije vidio odakle je došao. Neki smatraju i da je Gadafi jednim tunelom pobjegao kada su pobunjenici zauzeli Tripoli, ali zbog štete izazvane NATO-ovim bombardiranjem nemoguće je utvrditi protežu li se tuneli i izvan kompleksa Bab al-Azizije.
Tripoli pod zemljom
Da je istina kako postoji jedan Tripoli nad zemljom i jedan pod zemljom uvjerio se i reporter Večernjeg lista koji je s pobunjenicima prošao kroz tunele ispod Bab al-Azizije. Pod travnjakom kompleksa Moamara Gadafija pružaju se dugi tuneli koji povezuju bunkere, zapovjedne centre i spiralne stube koje vode do njegove luksuzne kuće.
U hodnike nikad prije nije ušao nitko sa strane, a malo je ljudi ikada ušlo u Bab al-Aziziju, dok mnogi stanovnici Tripolija kažu da nisu željeli ni proći blizu, u strahu od čuvara imanja koji bi mogli postati sumnjičavi te ih uhititi ili ubiti. Dok sam se spuštao spiralnim stubama koje od Gadafijeve sada spaljene i opljačkane luksuzne kuće vode u tunele, zaprepastilo me ono što sam vidio.
Naime, čim smo se spustili, na samom početku hodnika stajao je automobil kakav se upotrebljava na igralištima za golf i kojim se moglo voziti hodnicima, a u međuvremenu je uništen. Hodnici su dovoljno visoki da čovjek može uspravno stajati i dovoljno široki da se dvije osobe mogu mimoići. Betonski zidovi debeli su tridesetak centimetara, s teškim metalnim vratima koja razdvajaju dijelove tunela, a diljem kompleksa raspoređene su plinske maske u plastičnim kutijama te zalihe vode, bezalkoholnih pića, keksa i tunjevine, dok u ponekom kutu stoje prazni hladnjaci. Tuneli vode do niza soba, od kojih su neke spavaonice s krevetima, malim hladnjacima i komodama, vjerojatno za čuvare, dok druge djeluju kao bunkeri, opremljene debelim zidovima i malim metalnim rešetkama.
Na nekim mjestima tuneli se šire u komplekse sastavljene od više soba, a jedan takav nalazi se pod bivšom Gadafijevom rezidencijom koju je SAD bombardirao još 1986. godine.
Tunel do hotela
Iako se teško snalaziti u tom labirintu tunela koji se granaju na sve strane, dok smo prolazili kroz njih naš vodič, vođa pobunjenika u Tajuri Zafer al-Madani, objašnjavao je dokle se protežu tuneli i kolika je, zapravo, njihova dužina. Naime, jedan tunel vodi do zračne luke udaljene oko 18 kilometara od Bab al-Azizije, drugi vodi do ministarstva poljoprivrede koje je udaljeno 16 kilometara, sljedeći vodi do hotela koji je udaljen pet kilometara, a jedan do Gadafijeve farme u predgrađu Tripolija udaljene 30 kilometara od Bab al-Azizije.
Zafer nam je objašnjavao kako je teško obilaziti cijeli tunel zbog oštećenja koja je pretrpio tijekom NATO-ovih napada. Ipak, Zafer nam je kazao da mnogobrojni dokumenti koji su pronađeni u libijskom ministarstvu obrane potvrđuju da su tunele sagradili vojni stručnjaci iz bivše Jugoslavije.
Prema njegovim riječima, radnici iz nekadašnje Jugoslavije došli su u Libiju zbog iskustva u građenju takvih podzemnih skloništa, budući da ih je Tito gradio kod Konjica u dolini Neretve te u Han Pijesku. Sklonište u Konjicu, površine 6500 četvornih metara, izdržalo bi i napad atomskim oružjem, a Tito ga je platio šest milijarda dolara.
O narode Libije, bit ćete gladni čim pobijedite Gadafija. Tako se je dogodilo i nama Hrvatima nakon pobjede nad socijalizmom.