Liječnica iz Čakovca Marina Gradišer jako se iznenadila kada ju je nedavno šef Demokrata Mirando Mrsić pitao želi li biti njihova kandidatkinja na listi Amsterdamske koalicije za EU parlament.
Kako ste pristali biti na listi?
Politiku sam izbjegavala, ali očito nisam mogla izbjeći da politika dođe meni na vrata. U susretu s prof. dr. Mirandom Mrsićem, predsjednikom stranke Demokrati, razgovarali smo o problemima u Hrvatskoj i kako ih rješavati. Zaintrigirao me taj razgovor i nisam očekivala da će na kraju tog razgovora prof. Mrsić postaviti jednostavno pitanje: Želite li biti kandidatkinja Demokrata na listi za Europski parlament? Ponuda me iznenadila, ali mislim da je došla u pravi trenutak. Već duže vrijeme sam nezadovoljna postojećom situacijom i razinom pravde, demokracije i tolerancije u društvu, korumpiranim sistemom i iskreno, bila sam na korak od odlaska iz Hrvatske.
Kako to da niste otišli?
Previše volim Hrvatsku koja je prelijepa zemlja, a grad Čakovec ima predispozicije postati odlično mjesto za život, također vezana sam ugovorom za Županijsku bolnicu Čakovec još godinu dana. U međuvremenu, jedina sam u Hrvatskoj položila Europski endokrinološki ispit, nakon kojeg mogu raditi gdje god želim. Ponude stalno dobivam. Prijateljica iz gimnazije koja sada živi u Švedskoj, mi je prije neki dan javila da joj pošaljem svoj CV jer postoji velika potreba za mojim kadrom te da su mi vrata u Švedskoj širom otvorena. Istovremeno dobila sam ponudu da budem na listi Amsterdamske koalicije i našla se pred dilemom - pasivno promatrati, ne napraviti ništa, samo kritizirati i otići šutke ili se aktivirati, pokušati nešto napraviti, prije svega za mlade ljude u Hrvatskoj. Kao jedna od najmlađih kandidatkinja na listi, iz osobnog iskustva znam što mlade muči i znam što se treba napraviti i promijeniti u Hrvatskoj. Aktivirala sam se jer smatram da ću uz mladost, donijeti pozitivnu energiju, promjenu i napredak.
Hoćete svejedno otići ukoliko ne osvojite mandat?
Ja još uvijek nisam izgubila vjeru. I dalje mislim da će biti bolje, da će se situacija početi mijenjati ako dođu neki stručni, vrijedni i pošteni ljudi. Vjerujem da je promjena na bolje uvijek moguća. Neki ljudi vide stvari onakve kakve jesu i pitaju se, zašto? Ja sam vizionar i zamišljam stvari onakvim kakve bi mogle biti i kažem, zašto ne?
Imate impresivno obrazovanje. Usavršavali ste se i na čuvenoj Mayo klinici u SAD-u te u Italiji na Sveučilišnoj klinici u Perugi... Nije li šteta kada takav liječnik ode u politiku?
Apsolutno to mislim, ali još je gore da ode u inozemstvo. Znate li koliko je novca potrebno da se jedan liječnik školuje, specijalizira? Mi smo nažalost na zlatnom pladnju servirali Sloveniji Austriji, Njemačkoj, Švedskoj i Irskoj gotove stručnjake s iskustvom u koje nisu morali uložiti niti jedan euro. Ako uđem u EU parlament, neću otići iz Hrvatske jer ću i dalje najviše vremena provoditi s ljudima koji su me izabrali, štoviše, ja ću se i dalje truditi da, kad god stignem, obavim ambulantu jer znam da sam pacijentima potrebna. Svojim pacijentima dajem e-mail, broj mobitela, redovito mi šalju nalaze, a na poruke odgovaram i u ponoć. Uvijek sam bila takva, neposredna, moji pacijenti i ja smo tim.
Možete li usporediti Mayo kliniku s našim sustavom?
To je neusporedivo. Mayo klinika je u gradu Rochesteru, veličine moga Čakovca. To su zapravo sklopovi klinika povezni sa shuttle busovima, kompleksima hotela u kojima pacijenti odsjedaju, a liječnici žive u kvartu gdje je i kuća braće Mayo, osnivača Klinike. Do prije nekoliko godina nisu imali ni šoping centar ni kino. Danas imaju. Neusporedivo je pričati i o novcu, koliko to košta.. Tamo svaki bolnički odjel ima intenzivnu njegu. U sobi leži jedan pacijent i jedna sestra brine samo za njega. Tako mu je osigurana sva potrebna skrb. To je iz hrvatske perspektive čisti SF.
Za što ćete se vi zalagati?
Moj cilj je Europa jednakih šansi. Hrvatska je članica EU, ali nije ravnopravna članica. Mislim da bi Europa trebala nuditi jednake mogućnosti svima, bez obzira od kuda dolazili. Zalagat ću se za zaštitu prava svih naših građana, ne želim biti samo zastupnica koja izvršava naloge iz Bruxellesa nego ona koja sluša, zastupa i štiti prava svojih sugrađana. Smatram da je isto tako važno izboriti se da što više sredstava iz EU fondova dođe u Hrvatsku. Želim da Hrvatska postane zemlja u kojoj se cijeni izvrsnost, kompetencija i potiče znanje, da se stvore uvjeti za ostanak mladih ljudi. Kad sam prihvatila kandidaturu prvo što sam napravila je da sam nazvala sve kolege koje znam, a koji su otišli van i pitala ih misle li se vratiti u Hrvatsku te da mi kažu što je to najbolje što su dobili u novoj zemlji, a da nisu imali u Hrvatskoj.
I što su vam kazali?
Kolege koji su, primjerice, u Švedskoj kažu da su međuljudski odnosi sjajni, da im se čim dođu dade katalog u kojem mogu slobodno odabrati opremu s kojom žele urediti ordinaciju. Pita ih se žele li na doktorat koji će im ustanova platiti. U knjižnici im je na raspolaganju sva najnovija literatura, a ako žele pretplatu na neki časopis dobit će je. Potiče ih se da napreduju u svojoj struci. Pita ih se i na koje kongrese žele ići što im se organizira i plati. Većini su zbrinuti i supružnici. Kolega je našao i stan u blizini klinike, dobio vrlo povoljne uvjete kredita koji otplaćuje, dijete mu je zbrinuto jer je u kvartu u kojem živi i škola i vrtić koji ima dnevni boravak. Hrvatskim plaćama tamo se smiju i pitaju se je li to nekakav dodatak za dežurstvo. U Švedskoj je minimalna plaća između sedam i osam tisuća eura. U bolnici u Čakovcu je osnovica 5.600,00 kuna. Od svog dežurstva, kada platim porez, ne mogu otići ni frizeru.
Kako to da radite u Čakovcu, a ne u Zagrebu?
Volim Čakovec, odrasla sam u njemu. Ali želim i stručno napredovati, prenositi svoje znanje mlađim kolegama, što je moguće samo na većim klinikama u Zagrebu, Splitu, Rijeci ili Osijeku. Imam za to sve uvjete, ali nemam vezu da bi mogla napredovati. I ne želim imati vezu za napredovanje, već želim da se stvari u Hrvatskoj promijene, da se može napredovati isključivo zbog znanja i sposobnosti. Nažalost, moram kazati da se korupcija uvukla u sve. Unaprijed se točno zna za koga su raspisani natječaji. Uvijek sam nekako vjerovala da je važno da imam reference, da se znanje, iskustvo i rad u struci vrednuju, a ne veze i poznanstva. Na moje upite, moji profesori s klinika sami su mi savjetovali da odem u inozemstvo jer ću tamo prije uspijeti nego u Hrvatskoj. Ne želim otići jer volim svoju zemlju, obitelj, grad, pacijente, ljude. Uvijek sam bila klasa optimist.
Je li ženama dodatno teže u vašem zanimanju?
Dugo se u medicini držalo da su žene manje sposobne. Znalo se točno koje su specijalizacije muške, koje ženske. Prije nije bilo šanse da žena dobije neku kiruršku specijalizaciju. Hvala Bogu sada je u medicini žena sve više, ali na žalost to je i zbog odljeva liječnika. Mi smo prije neki dan u Čakovcu zaposlili kolegicu iz Makedonije jer nitko iz Hrvatske nije htio doći u Čakovec. Zbog svega toga ću se zalagati i za ravnopravnost žena na tržištu rada te da se razbiju tipični stereotipi da su žene manje sposobne ili manje vrijedne za obavljanje određenih poslova od muškaraca.
Odu li nam najbolji liječnici van tko će u Hrvatskim bolnicama sutra raditi?
Pa baš i zbog toga sam se odlučila aktivirati u politici. Želim ostvariti drugačije društvo, društvo koje cijeni rad i zalaganje, a ne političke veze, nepotizam i poznanstva. Izgradnjom drugačijeg društva, omogućavanjem perspektive mladim ljudima, vratiti će se dio naših liječnika i sigurna sam da će tada rijetki razmišljati o odlasku van. Prepoznala sam te težnje u Demokratima i zato sam pristala biti nezavisna kandidatkinja na njihovoj listi za EU parlament.
Slažete li se s premijerom da će EU izbori odrediti put kojim ide Hrvatska?
Građani Hrvatske će odrediti put kojim ide Hrvatska, ali da bi to mogli važno je da u što većem broju izađu na izbore i odluče tko će iz Hrvatske ući u Europski parlament. Ako to budu ljudi koji će samo klimati glavom bez ikakvih ambicija za napredak te poslušno izvršavati volju Bruxellesa, onda to neće biti dobro za Hrvatsku. EU kroji 75 posto hrvatske politike i time naše sudbine pa je vrlo važno kojoj će se struji unutar EU Hrvatska prikloniti. Hoće li to biti desni radikali, konzervativci ili ćemo ići liberalnim, socijalnim putem, u kojem će biti više demokracije i prava. Hrvatska je po korupciji te po percepciji korupcije i borbe protiv korupcije najlošija u EU. To je stvarno naša rak rana. Mislim da već predugo vremena vlada tolika apatija i depresija u društvu. To se treba mijenjati. I ovo pojačano nasilje koje imamo u društvu odraz je upravo tog beznađa i depresije, a svi mi koji šutimo i koji se ne aktiviramo smo krivi. Više ne želim biti tiha većina, već svojim primjerom želim pokazati da se vrijedi boriti. Kad su interesi Hrvatske unutar EU u pitanju, smatram da bismo svi trebali biti jedinstveni i složni te držati glave skupa.
Pogledajte video usporedbe Hrvatske i Slovenije:
Pokušaj uljepšavanja odvratne face gospođe Mrak Satraš Gunja.