Samo kamate na neplaćene lijekove iznose 600 milijuna kuna, bolnice svakog mjeseca naprave novih 50 milijuna kuna minusa, a 3,5 milijardi kuna dospjeli je dug u zdravstvu. S takvom krvnom slikom hrvatsko zdravstvo od 1. srpnja počinje primjenu Zakona o javnoj nabavi kojim najniža cijena više nije ključan kriterij odabira, nego ekonomski najpovoljnija ponuda.
A taj izraz znači da se bira onaj tko da najvišu kvalitetu u odnosu na cijenu, što je u priči o lijekovima posebno delikatno. Koji su to kriteriji kvalitete kada se radi o lijekovima, hoće li manje sredine ostajati bez lijekova, hoće li se ovakvom nabavom uopće uštedjeti, koliko je zakon uopće u skladu s europskom direktivom... pitanja su “potegnuta” na jučerašnjem stručnom forumu koji je okupio liječnike, ljekarnike, farmaceutske kompanije u organizaciji Hrvatskog farmaceutskog društva i Udruge poslodavaca u zdravstvu.
Direktor UPUZ-a dr. Dražen Jurković poručio je da se radi provedbe ovog zakona mora osigurati dodatnih milijardu kuna. Inače, tržište lijekova u nas u godinu dana je poraslo 6%, lani je težilo 7 milijardi kuna. Lijekovi ne smiju biti predmet javne nabave, a prijelazno rješenje traži se s Ministarstvom gospodarstva, poruke su sa skupa.
kujundžić mjesto da prepiše zakon o nabavi lijekova iz 70-tih ili barod slovenaca, smišlja toplu vodu, razbacuje novac građana i istima oduzima pravo na adekvatnu terapiju. hrvatski politicari, ministri zdravlja ili nikako da shvate da je bolje i jeftinije kupiti jedan pravi lijek nego 4 zamjenska smeca, da u lancu nabave lijekova ne bi trebao postojati 1001 gladni za novcem i u konacnici, da država ne bi trebala zarađivati i na lijekovima.