Liječnici: Marko više nikada neće biti isti

Četrnaestogodišnji Marko H., koji se zapalio u predvorju osnovne škole u Varaždinu, još je na odjelu intenzivne njege u bolnici u Klaićevoj.

– Dječak se nalazi u jedinici intenzivne skrbi, a tako će ostati sve dok je životno ugrožen. Ponovno se razvila sepsa, pa je na ciljanoj antibiotičkoj terapiji – kaže prof. dr. Goran Roić, ravnatelj bolnice.

Nema govora, kaže prof. Roić,  o tome da se prebaci na odjel, jer je koža oštećena na 90 posto površine dječakova tijela, a otvorene rane, bez kože kao zaštitne barijere, podložne su infekciji koja onda jako ugrožava oporavak.

Timsko liječenje
Kad je Marko primljen u bolnicu, s opeklinama trećeg stupnja (potpuno su spaljeni svi slojevi kože) koje su prekrivale gotovo cijelo tijelo, nužna je bila brza i stručna reakcija liječnika.

– Marko je stigao u iznimno teškom stanju i taj prvi tjedan vodila se bitka za njegov život. Stanje se osobito pogoršalo nakon nekoliko dana, kada se razvilo stanje sepse uz akutno zatajenje bubrega i disfunkciju pluća – kaže doc. Ljiljana Popović, pročelnica Zavoda za anesteziologiju i reanimaciju.
Činilo se da je sve izgubljeno, dodaje doc. Popović, a u borbi za dječakov život okupio se cijeli tim liječnika, pa i liječnici iz drugih bolnica.

– Uz intenziviste, kirurge, mikrobiologe iz Klaićeve bolnice, timu su se pridružili i stručnjaci iz Centra za dijalizu KBC-a Zagreb, prim. Zvonimir Puretić, nefrolog, te dr. Roglić sa Klinike za plućne bolesti Jordanovac. Zaista smo dali sve od sebe, skupili sve znanje i snage da Marko preživi – kaže doc. Ljiljana Popović.

Najveći broj pacijenata u ovakvom stanju podlegao bi ozljedama, no Marko je preživio.

– Dječak je sada bolje. Nisu mu ugrožene vitalne funkcije, srce, bubrezi i pluća, no nije ni približno spreman za život izvan jedinice intenzivnog liječenja – ističe dr. Ivančica Škarić, voditeljica jedinice intenzivnog liječenja u Klaićevoj bolnici.

Velika oštećenja kože počeli se sanirati čim je dječak primljen u bolnicu, a nastavljaju se i dalje iz dana dan. O tome da je dječaku vraćeno lice nema ni govora.

– Dijete je ostalo živo zahvaljujući timskom radu liječnika i primjenom svjetskih standarda u liječenju opeklinske bolesti.  Trenutačno je velik uspjeh da smo Marka doveli u stanje da bude donator vlastite kože – objašnjava prof. dr. Božidar Župančić, predstojnik Klinike za dječju kirurgiju u Klaićevoj bolnici. U tome je od osobite pomoći bio i aparat elektrodermatom, koji je donirao ministar zdravstva Darko Milinović, a potporu je pružio i ministar obrazovanja  Dragan Primorac.

“Rekonstrukcija lica”
– Govoriti o rekonstrukciji lica uz pomoć fotografija, u ovom trenutku, potpuna je besmislica. Prvotno smo dječaku uklanjali nekrotično i upaljeno tkivo, kako bismo stvorili uvjete da na opekline stavimo najprije umjetnu kožu koja je uvjet za stvaranje zdravih stanica. Na nju se onda raspršuju keratinociti ili zdrave stanice dječakove kože, koje su uzgojene u posebno opremljenom laboratoriju u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu. Te se stanice transplantiraju dulje vremena kako bi se “primile” i bile podloga koja će omogućiti obnavljanje i zarastanje kože – objašnjava prof. Župančić.

Takav postupak primjenjuje se na svim dijelovima tijela, pa i na licu.

– Tek kad ovakvim postupkom saniramo rane, možemo započeti dugogodišnji niz plastičnih operacija, kojima ćemo pokušati što je moguće bolje uklanjati ožiljke – ističe prof. Župančić. Pravu sliku Markova izgleda, kaže dr. Župančić, liječnici će imati tek za nekoliko mjeseci i onda odlučiti kakvi su daljnji postupci plastične kirurgije potrebni.

Marko je sada budan, komunicira s liječnicima, a dr. Jakušić, bolnički psihijatar, svakodnevno razgovara s njim.

Svjestan događaja
– Svjestan je svega što dogodilo i žali zbog čina. Nije vidio svoje lice, ali vidi šake, na kojima smo morali amputirati dijelove prstiju jer je periferna cirkulacija potpuno uništena, i dio prsišta, koji nije u zavojima – kaže dr. Ivančica Škarić.

To što je dječak s takvim ozljedama preživio, dodaje doc. Popović, pravo je čudo, a kada izađe, morat će se suočiti s posljedicama koje dječaku te dobi neće biti lako prihvatiti. U tome će ključnu ulogu odigrati njegova osobnost i apsolutna potpora okoline. 

– Izlječenja u smislu potpunog vraćanja integriteta, i fizičkog i psihičkog, kod ovakvih ozljeda, na žalost, nema. Marko će se morati suočiti i nositi s velikim promjenama u svom izgledu, jer se nikakvim operativnim zahvatima ne može učiniti “čudo” i vratiti izgled kao prije tragedije – kaže prof. Roić.

Marko je, dodaje, 12. ožujka imao svoj četrnaesti rođendan, a to je najosjetljivije razdoblje u životu dječaka, pa je teško i nemoguće procijeniti kako će se suočiti sa stvarnim posljedicama događaja.