Lijevi komentatori kritiziraju vlast, ali ne vide da Pozaićeve riječi sami argumentiraju

Subota - 2. Studenog

Strašne riječi “zločinačka ideologija trenutačnog režima” izgovorio je jučer, na blagdan Svih svetih, pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić na misi u crkvi Krista Kralja na zagrebačkom Mirogoju. Premda se biskupove riječi, kako sam ih ja shvatio, ne moraju odnositi samo na Milanovićev “trenutačni režim”, ali svakako se odnose i na njega, ljevičarski mediji i komentatori uzvratili su mu najžešćom mogućom paljbom. Međutim, kad bi se malo odvrtio film i pogledalo što su isti ti komentatori ili njihovi kolege istomišljenici u posljednje vrijeme pisali o sadašnjoj vlasti, vidjelo bi se da Pozaićeve riječi – sami argumentiraju. Spomenimo neke primjere. Nisu se nimalo suzdržavali opaučiti predsjednika Milanovića, tvrdeći da je lex Perković zaštita udbaša i zločinca, pa zar ta zaštita nije “zločinačka ideologija”!? Nisu se nimalo suzdržavali najgorim mogućim riječima optužiti revolucionarni odnos prema Ustavu esdepeovca Peđe Grbina koji tjednima uporno tvrdi da se referendumom o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene Ustav ne može promijeniti. Nije li i taj neokomunistički napad na Ustav “zločinačka ideologija”!? Ima i mnoštvo drugih primjera. Nema tome ni dva mjeseca kako je Zoran Milanović Crkvu optužio da je cijelo vrijeme samostalne Hrvatske štitila zločince. Zar ta optužba bez i jednog jedinog dokaza, a po stilu ista kao i optužbe u komunizmu zbog kojih su mnogi završavali iza rešetaka ili u grobovima, nije “zločinačka ideologija”!? Zar osnivanje nove komunističke partije uz paradiranje slikom zločinca Tita, bez ikakvih sankcija, nije znak da ovaj režim tolerira diktatorov zločinački totalitarizam, te zar to nije “zločinačka ideologija”? Ili da se vratimo malo unatrag: zar Josipovićeva nazočnost u Srbu i govor na proslavi obljetnice četničkog pokolja nad Hrvatima što se dogodio 27. srpnja 1941., te njegovi hvalospjevi partizanskoj kapi pod kojom su na najzvjerskiji način ubijeni deseci tisuća Hrvata – nije “zločinačka ideologija”? Zar opiranje promjeni naziva ulica, trgova, škola... nazvanih po zločincu Titu nije “zločinačka ideologija”!? Zar postavljanje za šefa HRT-a Gorana Radmana, koji je kao predsjednik jugoomladine u osamdesetima umjesto krvavog samodršca Tita u Beogradu primao štafetu, i kojeg je Radenko Radojčić prokazao kao suradnika zloglasnoga KOS-a, nije “zločinačka ideologija”!? Zar samoubojstvo radnice u kafiću HRT-a zbog otkaza koji joj je dala Radmanova vrhuška i progon radnica koje o tom samoubojstvu govore istinu nije posljedica “zločinačke ideologije”? Zar “socijaldemokratsko” protjerivanje desetaka tisuća radnika na ulicu i obnova genocida nad Hrvatima iz komunizma novim gastarbajterstvom nije “zločinačka ideologija”!? Biskupe Pozaiću, zapravo ste bili blagi!

Nedjelja - 3. Studenog

Ništa od domoljubnog zahtjeva Ruže Tomašić

Predsjednica HSP-a AS Ruža Tomašić zahtijeva od premijera Milanovića da proglasi gospodarski pojas u Jadranu ili da odstupi. Zahtjev domoljuban, ali ništa od njega neće biti. Jer ova vlast pripada poslijetuđmanovskoj, mesićevskoj tradiciji “izlaska Hrvatske iz izolacije” i tradiciji bruxelleskih kolonizatora. A to znači da je moćnim europskim zemljama morala prepustiti svoja strateška bogatstva – banke, velike državne tvrtke, 25 tisuća četvornih kilometara mora i podmorja koje joj po međunarodnom pravu pripada, odreći se proizvodnji koje bi ugrožavale prodaju robe u Hrvatskoj iz najrazvijenijih zemalja EU, odreći se trgovačke opskrbe vlastitoga stanovništva... Hrvatska se vlast može zbog Ine pokoškati sa slabašnim Mađarima i u slučaju Perković usprotiviti se Nijemcima, ali samo kad ima otvorenu britansku potporu. To su njezini najhrabriji dosezi u “zaštiti” hrvatskih interesa u Europi.

Ponedjeljak - 4. Studenog

Vizija 2030. – naslijeđena genijalnost u svemu

Premijer Zoran Milanović osnovao je tim intelektualaca koji se tajno sastaju i koji će nam nacrtati razvoj zemlje u iduća dva desetljeća, a zove se Vizija 2030. U njemu su među ostalim dva molekularna biologa, dva fizičara, dva povjesničara, jedan arhitekt, jedan liječnik, jedan sociolog religije... I mala djeca znaju da je za Hrvatsku najvažnije što bolje i što više proizvoditi i zapošljavati nezaposlene, a takvi stručnjaci baš i nisu u tome učeni. Ali ima razloga što ih je Milanović okupio. Na svakom sastanku, pišu jedne novine, “rado komentira njihova izlaganja, pa iza svakoga govornika daje riječ samom sebi”. Istina, on je obrazovaniji od svoga uzora, bravara Tita, ali je od njega naslijedio genijalnost u svemu, o kojoj je poslije diktatorove smrti napisano nekoliko stotina knjiga. I dok zemlja sve dublje tone u neimaštinu, nezaposlenost i dužničko ropstvo, naš tašti premijer okuplja stručnjake iz fizike, molekularne biologije, medicine, arhitekture, historiografije, sociologije... kako bi im pokazao da je i u tim područjima najbolji i da mora imati zadnju riječ.

Utorak - 5. studenog

Koliko Ustava ima 
u nelojalnosti Srba

I političarima se kadšto omakne istina. Govoreći za naš list o Vukovaru i ćirilici, ministar Fred Matić je zavapio za spremnošću Srba da se “suoče s ratnom prošlošću: da napokon počnemo dobivati informacije o mjestima grobnica, o počiniteljima ratnih zločina, o mjestima minskih polja”, te da pokažu “elemantarnu građansku i političku lojalnost Republici Hrvatskoj” i da “navijaju za hrvatsku nogometnu reprezentaciju”. I, naravno, ljevičarski mediji su ga odmah napali zbog toga “sramotnog istupa” i “necivilizacijske izjave.” To je i shvatljivo, jer ljevičari su duga desetljeća Srbe u Hrvatskoj štitili lažnim “bratstvom i jedinstvom” iza kojeg se krila njihova dominacija i u Partiji, i u policiji, i u Udbi, i u drugim državnim službama. Vođeni tim lažima na početku devedesetih su se i pobunili, htjeli su ih sačuvati nasiljem, kako ih i danas postavljanjem ćiriličnih ploča hoće sačuvati i Milanović. Premijer se poziva na Ustav, no koliko Ustava ima u nelojalnosti Srba, u skrivanju grobnica, zločinaca i informacija o minskim poljima o kojima govori njegov ministar!?

Srijeda - 6. Studenog

Bez konkurencije na olimpijadi u pljuvanju

Nevjerojatnu je izjavu dao ministar Jovanović: “Za Matešu i Vrdoljaka sport i sportaši su uvijek bili na zadnjem mjestu, a osobna im je promocija bila glavni cilj”. Povijest hrvatskog sporta i države upamtila je, na primjer, ovo – da nije bilo Vrdoljaka ne bi bilo Europskog atletskog prvenstva u Splitu, da ga tada nije zapazio Samaranch, ne bi bilo tako brzog osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora, ne bi bilo naših sportaša na Olimpijadi u Abertvilleu, možda ni u Barceloni, poslije koje slijede Atlanta, Sydney..., ne bismo imali respektabilnog člana Međunarodnog olimpijskog odbora. Koje bi svoje zasluge u sportu Jovanović mogao usporediti s Vrdoljakovim? Nikakve. Ali bi zato bio bez konkurencije na olimpijadi u pljuvanju. Jedino bi možda više medalja osvojio s Milanovićem u pljuvanju u parovima.

Četvrtak - 7. studenog

Profesor za izvrsnost ljevičarskih obmana

Za svoj splitski institut MedILS Miroslav je Radman u privatno vlasništvo dobio dio vile “Dalmacija” koji je obnovljen s 40-ak milijuna kuna poreznih obveznika. Obećavao je novac iz inozemstva, suradnju nobelovaca, procvat znanosti, opčinjavao partizanskim bajkama o produžetku ljudskog života na 150 godina, o njemu su sricani eseji, kolege su ga dizali u nebesa, tvrdilo se da je član Francuske akademije... Znate li zašto je državi uspio maznuti vilu i toliki novac? Zbog ljevičarskih obmana. Znate li zašto je Institut, kako sada pišu novine, gotovo propao? Iz istih razloga.

Petak - 8. Studenog

Bandić se drži Tita 
k’o pijan volana

Uskoro će zagrebačka Gradska skupština prvi put raspravljati o promjeni imena Trga maršala Tita, pa novine u najavama te rasprave podsjećaju kako je Bandićev glavni argument u protivljenju toj promjeni činjenica da joj se usprotivio i Tuđman. Tito i Tuđman pripadali su istoj strani u ratu, kad je protiv Tuđmana podignuta optužnica Tito je poručio: “Tuđmanu ne pakirati”, pa je prvi hrvatski predsjednik prema njemu mogao imati i nekritički odnos. Ali Tuđman više nije želio da mu se država zove Jugoslavija, pa joj je ime “promijenio” u Hrvatska, što odanom vojniku Partije Bandiću nikad nije ni padalo na pamet, pa se drži Tita k’o pijan volana.