Radnik riječkog vodovoda vratio se pokunjeno jer nije obavio zadatak. Nije uspio zaustaviti vodu neprijateljskoj JNA jer se uplašio vojnika koji je prema njemu repetirao pušku. A onda je na scenu stupio Slavko Linić i krenuo sam obaviti vojni zadatak. Spustio se u šaht i zatvorio vodu iako je samo nekoliko metara od njega bio taj isti vojnik koji je prijetio da će pucati.
– Stavio je život na kocku, to je bila njegov luda hrabrost u ratu – opisuje Linićevu ratnu avanturu Franjo Butorac, koji je za vrijeme Domovinskog rata bio prvi suradnik Slavku Liniću, tadašnjem šefu križnog stožera i gradonačelniku Rijeke.
I ova scena zapravo najbolje opisuje neospornog vladara Rijeke, ali i jednog od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj. Kada nešto zacrta, ide prema svom cilju kao buldožer, ne obazire s na prepreke, zadaje udarce, galami, vrijeđa, a spreman je i na fizički obračun.
– Plane bez problema. Ljude ne doživljava kao prijatelje, nego kao dobre, srednje ili loše suradnike – kaže Butorac koji se s Linićem razišao još sredinom devedesetih.
>> Linić: Proizvođači cigareta pokrali su državni proračun
Kompleksni karakter
O Linićevu kompleksnom karakteru ne govore loše samo oni s kojima se razišao. Razgovarao sam u Rijeci s nekoliko političara i novinara i gotovo svi se slažu da Linić ima “deficitaran karakter”. Prepričavaju njegovu izjavu da će biti zvijer sve dok je okružen zvijerima. A kada je Linić zvijer, onda su to pravi “zvuci iz savane” koje pušta gladni lav. Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina svjedočio je sastancima na kojima je Linić “peglao” suradnike, ali je imao sreću da se nije derao na njega. Pitanje je kako bi to i završilo jer je Komadina visok, snažan i ne da na sebe.
– Na mene se nitko ne dere, a i taj koji bi se derao ne bi dobro završio – kaže Komadina koji svakako spada u najmoćnije Riječane.
Zapravo u Rijeci stoluje pet SDP-ovaca koji daju tempo najmoćnijoj “partijskoj” organizaciji u zemlji. Na vrhu piramide moći nalazi se Slavko Linić. Po toj liniji zapovijedanja odmah iza njega slijedi sadašnji gradonačelnik Veljko Obersnel, a onda iza njih na nacionalnoj razini manje poznati Luka Denona, koji svoju moć crpi iz prijateljstva s moćnim Grobničaninom. Utjecajan je i Željko Jovanović, ali mu čak i ljudi skloni SDP-u zamjeraju da je preradikalan, bahat, drzak pa čak i nekulturan.
Pozicija Zlatka Komadine specifična je jer on ne pripada Linićevu klanu i nikada nije bio dio njegova uskog kruga koji s njim u trenucima opuštanja igra briškulu i trešetu. Komadina svoju moć crpi iz velike popularnosti koju uživa među građanima Rijeke i Primorsko-goranske županije. Nije slučajno u prvom krugu vrlo uvjerljivo pobijedio na izborima za župana. Zbog takve pozicije Komadina ne robuje konvencionalnim stranačkim stegama, u što sam se uvjerio i tijekom našeg kratkog razgovora. Ne samo da je otvoren nego je i dobar komunikator pa mu ljudi ne zamjeraju što je ponekad usporen, inertan, pa čak i lijen, kako kažu oni ciničniji iz Linićeva kruga. Može se u Rijeci čuti uzrečica da Komadina nikome ništa loše nije napravio, a da nešto dobro i ne može napraviti. Unatoč tome, pozicija Komadine je čvrsta pa si dopušta slobodu da kritički progovori o Milanoviću i Liniću, a pogotovo o nekim manje utjecajnim drugovima.
– Nisam ni u čijem krugu, nisam klanski tip i nemam interesne grupe, nisam nikome dužan osim građanima – kaže Komadina.
Iako je riječki ministar Željko Jovanović verbalno “zaratio” s Katoličkom crkvom na nacionalnoj razini, zanimljivo je da su u “crvenoj Rijeci” odnosi između “Crkve i države” gotovo pa idilični. Kada riječki SDP-ovci govore o nadbiskupu Devčiću i posebno o dugogodišnjem trsatskom gvardijanu fra Serafinu, netko neupućen pomislio bi da je riječ o velikim bogomoljcima koji “ližu oltare”, a ne redom o deklariranim agnosticima i ateistima. Takva simbioza nimalo ne veseli HDZ-ovca Hrvoja Burića koji dio klera u gradu zove crvenim fratrima.
– Lokalna vlast uvijek je imala razumijevanja za crkvene potrebe i znala je prepoznati važnost Crkve, ali je s druge strane nepobitna činjenica da u vodstvu Riječke nadbiskupije ne vidimo naznake nekakvih radikalizama ili agresivnosti koja je vidljiva u djelovanju nekih drugih biskupa – kaže novinar Novog lista Denis Romac. Smatra da je gospodarska i politička elita koja je upravljala Rijekom stasala u doba kasnog socijalizma te da nije došlo do smjene elita kao u ostalim dijelovima. To je jedan od razloga zašto je tranzicija bila umjerena ili blaža nego u ostatku Hrvatske.
I nije se teško složiti s njime. S koliko je umješnosti provedena tranzicija u Rijeci možda se najbolje vidi po tome što svi bruje o tome kako je Linić “vlasnik” pola grada, ali nitko nema dokaze. Čak je i HDZ-ov pokušaj da se nagazi Linića zbog privatizacije riječkih tržnica neslavno propao. Dok se HDZ u ostatku Hrvatska prema privatizaciji odnosio kao onaj grubijan iz filma Štefica Cvek u raljama života prema svojoj ljubavnici, riječki “zavodnici privatizacije” prije bi se mogli usporediti s nekim novopečenim talijanskim Casanovom. Slatkorječivi i odlučni da osvoje “plijen”, ali uvijek šarmantni i sa stilom.
>> Ribić: Linić mentalno nije izašao iz komunističkog shvaćanja
Nema ušteđevinu
Mnogima je čudno što najmoćniji čovjek u Rijeci i trenutačno drugi čovjek Vlade praktično nema ušteđevine.
– Da netko tko je imao takve zarade nema ništa, to je izvan pameti. Ja spadam u red rasipnih ljudi, ali je nešto ostalo na računu – kaže Franjo Butorac. Njemu je u najmanju ruku nelogično prijateljstvo između Linića i vlasnika Europetrola Joze Kalema. Slavko Linić je prijatelj i s još nekim riječkim tajkunima i bogatašima. Poznato je da je njegov veliki prijatelji i Damir Vrhovnik koji je svojedobno uništio brodogradilište Viktor Lenac. Linić je u odličnim odnosima i s Goranom Štrokom, koji je pak doživio svoj uspon u vrijeme Račanove vlade, a bio je i više nego u dobrim odnosima i s Robertom Ježićem. Navodno je Ježić bio spona između Sanadera i Linića. U Rijeci kruži priča da je Sanader marginalizirao Riječanku Kolindu Grabar Kitarović, koja je jedina imala šanse protiv Obersnela, samo zato da bi grad ostavio Liniću i njegovim suradnicima.
– Ježić i Linić su u čudnoj vezi – kaže Butorac.
Dojam je da Ježić nikada ne bi kupio Novi list da mu to nije na neki način “dopustio” riječki SDP. Pravo je pitanje čiji je Ježić zapravo bio čovjek od povjerenja. Dok je na jednoj strani bio član HDZ-a i ulazio kod Sanadera bez kucanja, s Linićem je uvijek održavao dobre kontakte. Bez njegove potpore nikada ne bi došao na čelo nogometnog kluba Rijeka, a to je najbolji način da uđete u visoko riječko društvo.
– Linić je dobar sa svim poduzetnicima koji zapošljavaju. On će pomoći crnom vragu, a ne samo Ježiću – brani Denona prijateljstvo svog prijatelja sa zloglasnim tajkunom. Sada je u Rijeci u modi talijanski poduzetnik Gabriele Volpi koji je postao veliki mecena nogometnog kluba Rijeka i vaterpolista Primorja. Svi su se pitali zašto je to tako sve dok se nije počelo govoriti da želi uložiti u projekt Porto Baroš koji je vrijedan nekoliko stotina milijuna kuna.
Samo neformalni lider
– Moraš platiti ulaznicu u grad, a na carini je Obersnel – sarkastično je primijetio jedan moj sugovornik. Svoj interes za Porto Baroš u više navrata iskazao je i Goran Štrok. Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel svojedobno se hvalio kako je Linićev klon, ali u posljednje vrijeme radi na svojoj emancipaciji.
– Znam da je teza da je Linić neformalni lider političke scene u Rijeci, ali to nije tako. Mi se čujemo, ali se on ne miješa u lokalnu politiku – tvrdi Obersnel koji naglašava da je Rijeka slobodarska sredina i da ne trpi nikakva nametanja. Kandidat Laburista za gradonačelnika dr. Predrag Šustar, koji je umalo ušao u drugi krug, smatra da su Riječani zbog turbulentne povijesti vrlo oprezni. Na vlasti je ofucana paradigma, ali još ne vide ili nisu sigurni u novu paradigmu za koju bi glasali.
A dok je na vlasti ovakav SDP, Slavko Linić bit će nesumnjivo prva harmonika (Linić svira harmoniku) socijaldemokrata. Riječki SDP uvijek je imao snažnu riječ na nacionalnoj razini, a sada kada je zagrebačka organizacija praktično razbijena, Linić je još jači. Zato i može imati “izdvojeno” mišljenje o svemu, pa čak i kritizirati Milanovića. Uostalom, netom je Milanović postao šef Vlade, Linić je rekao da nije dobro da predsjednik stranke bude i premijer. Tako sa šefom SDP-a može razgovarati samo moćni Grobničanin, a sve bi druge čekala neka vrsta partijske kazne.