P: Na početku mandata Račanove vlade i vi ste, koliko se sjećam, s puno entuzijazma krenuli tragom novca iznesenog iz hrvatskog gospodarstva. Je li bilo tako?
To je točno, ali nismo se bavili samo novcem koji je izvučen iz gospodarstva nego i onim izvučenim iz džepova građana. Jer, ako je posrijedi novac plaćen za otkup stanova, onda se može reći da su u pitanju džepovi građana.
P: Kad ste krenuli u razotkrivanje tragova tog novca, jeste li imali informacije o kakvim je svotama riječ?
Na početku mandata, kad smo krenuli u borbu protiv kriminala, kao političar vodio sam tim sastavljen od predstavnika ureda za pranje novca, policije, tajnih službi i drugih ovlaštenih institucija. Sa svima sam njima komunicirao. U tom trenutku dio ljudi donosio je dokumentaciju, dio njih htio je razgovarati. Osnovno je bilo to da svi ti ljudi, koji su bili voljni reći što se događalo, na koji se način kupovalo oružje, razgovaraju s policijom, a da policija obavještava ostale mjerodavne institucije o tome što se događalo.
P: Nije li se iz tih razgovora i iz tog početnog prikupljanja dokumentacije mogao dobiti neki uvid o količinama novca i o tome gdje se nalazi?
To je vrlo teško reći jer takvih podataka nigdje nije bilo. Mislim da bismo to mogli doznati samo ako bi netko došao do dokumentacije pokojnog ministra financija Joze Martinovića. No, postojale su osobe koje su bile vrlo bliske ministru Martinoviću i te su osobe bile na razgovorima u policiji.
P: Tko su te osobe?
Riječ je o službenicima nekadašnjeg Ministarstva financija. Ti su službenici bili stručnjaci, nisu imali veze s kupnjom oružja i nisu bili upleteni u kriminal.
P: Jesu li ti ljudi imali kakvih problema zbog razgovora s istražnim tijelima?
Moram reći da ne znam. Nije se ništa posebno dogodilo da bih ja o tome nešto znao.
P: Spoznaje do kojih je policija došla u tim razgovorima nisu došle do suda
Ne. Ni Vlada nije nikad dobila izvještaj o tim poslovima. Naime, nakon šest-sedam mjeseci, kad smo shvatili da je problem puno širi, da nije u pitanju samo poslovanje unutar Ministarstva financija vezano uz nabavu oružja nego da je to i pitanje RH Alana te kriminala u cestogradnji, odlučili smo da se to više ne radi voluntaristički, tako da ja kao predstavnik politike pokušavam koordinirati rad neovisnih tijela koja imaju svoju hijerarhiju i odgovornost. Vjerujte, nisam uživao u tom poslu i to nije bilo nimalo ugodno.
Stravično je bilo nepovjerenje između tih institucija, ti ljudi nisu vjerovali jedan drugome. Istodobno, skrivali su informacije od mene kao političara, nisu dostavljali izvješća i zapravo za Vladu nije pripremljen nijedan konkretan izvještaj. Tada smo odlučili da se sav taj postupak institucionalizira i rezultat toga bilo je pokretanje Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala. To je ono što ja znam. Na žalost, bio sam prisutan i nekim razgovorima sa stranim službama koje su vrlo jasno govorile da postoje računi u inozemstvu, da su iznosi vrlo veliki i da im se može ući u trag. Ali razgovore s njima zapravo su vodile naše službe i to su bili posve profesionalni razgovori.
P: Što je bilo s tim spoznajama koje su donijele strane tajne službe?
Strane službe nudile su pomoć. Naše službe imale su spoznaje. Zašto nije bilo izvještaja, zašto ti procesi nisu završeni, to mora reći netko od njih.
P: Dobro, Vlada je uvidjela da se taj posao mora profesionalizirati i osnovan je USKOK. Gdje je onda zapelo?
Nemam na to čvrst odgovor. Nakon dvije godine kriminal koji je u početku bio u strahu prestao se bojati. Počele su neke istrage, ali opet nisu mogle doći do kraja. Kad se kriminal prestao bojati, počele su prijetnje poslovnim ljudima i stečajnim upraviteljima te nekim trgovačkim društvima koja su bila uspješno privatizirana.
Sjetimo se da je potkraj 2002. napadnut predsjednik uprave Privredne banke Zagreb Božo Prka. Na udaru su se našla dva stečajna upravitelja koja su radila na tvrtkama iz Kutline grupe, počele su prijetnje Guciću koji je tada bio u zatvoru Kao potpredsjednik Vlade svoje sam spoznaje proslijedio policiji, jer ona je trebala odraditi posao, a ne politika. Predsjednik Vlade zbog svega je toga u dva navrata tražio izvještaj o organiziranom kriminalu. Tada smo dobili informacije o sprezi podzemlja i sudaca te drugih službi.
P: Dobili ste, dakle, potvrdu o aktivnostima organiziranog kriminala i o tome da je on opet digao glavu
Policija je normalno funkcionirala, imala je spoznaje. USKOK je počeo funkcionirati i također je imao spoznaje. Ali teško mi je reći zašto sve to nije procesuirano. Bilo je nekoliko neuspjelih pokušaja Državnog odvjetništva u podizanju tužbi, neke su optužnice padale, USKOK je u dva, tri navrata izgubio kod pravosuđa Rekao bih da je to bio čudan odnos. Niste smjeli reći riječ protiv pravosuđa, jer odmah bi netko rekao da smo bahati političari bivšeg socijalizma koji ne znaju što je trodioba vlasti. Kao da cijelo društvo nije bilo spremno shvatiti što je organizirani kriminal, koji je u sprezi s pravosuđem, vlašću, policijom, podzemljem, i da se i te kako mora nešto poduzimati. Tada se dogodilo i nekoliko ubojstava na ulicama Zagreba, a to je bio dio miljea koji je bio upleten i u pljačku državnog novca.
Osnovno je da netko iz institucija kaže što se zna. Zato razumijem predsjednika Mesića koji sad inzistira na tome da institucije koje imaju spoznaje obave svoj dio posla i da deblokiraju procesuiranje kriminala.
P: Jeste li i vi, kao predsjednik Mesić, imali informacije o tome da novac leži, na primjer, na Cipru?
Nisam ulazio u pojedinačne predmete, to su trebale odraditi ovlaštene državne službe. Moj je posao bio da ih koordiniram, jer možete misliti kako je to izgledalo 2000. kad smo došli: Ured za pranje novca ne zna tko se tim kriminalom bavi u policiji, onaj u policiji ne zna tko radi u vojnoj službi, treći ne zna tko radi u deviznom inspektoratu. Hoću reći, te su službe bile potpuno nepovezane, međusobno nisu komunicirale. Kako je država mogla u toj situaciji biti efikasna?
P: Jesu li i vama prijetili?
Jesu, ali tome ne pridajem važnost. Pojedini šverceri oružja dolazili su s tvrdnjama da im Hrvatska nešto nije platila, a njihov je motiv zapravo bio u tome da ih se ne progoni zbog toga što su učinili. Ja bih ih poslušao, onda bih zatražio ugovore i dokumente. Kako toga nije bilo, odgovorio bih im doviđenja, vidimo se u istrazi. Prijetili su da će sudskim tužbama uništiti Hrvatsku, prijetili su mi i osobno. Policija je trebala na sve to reagirati. Na žalost, nikad nisam vidio nijedno izvješće o tome.