Linićevi kumovi i prijatelji ne mogu biti krivi. Njihovo je kumstvo 
iznad institucija i pravde

NEDJELJA, 13. TRAVNJA

Ne bih htio komentirati svoju kumu, kao što nisam komentirao ni prijatelja, odgovorio je Slavko Linić na pitanje o Marini Lovrić Merzel. Rekao je to na način kojim je otprilike poručio: oni koji su moji kumovi i prijatelji ne mogu biti krivi, moje ih kumstvo i prijateljstvo iskupljuje, ono je iznad institucija i pravde. I da je do mene, nikad ne bi završili na sudu. Uostalom, Marina Lovrić Merzel (i Sabo) sitne su ribe. Krupna je riba, na primjer, još jedan Linićev kum, Damir Vrhovnik, negdašnji direktor privatnoga brodogradilišta “Lenac”. Vrhovnik je bio ljubitelj lova, lovio je po svjetskim lovištima, a zbirku svojih lovačkih trofeja poklonio je Muzeju lovstva, šumarstva i ribolova u Brodu na Kupi. Tamo se mogu vidjeti preparirani bizoni, žirafe, antilope, nosorozi, lavovi, slonovi, krokodili... Fotografije te zbirke na svom je Facebook profilu objavio predsjednik Zelene akcije i vijećnik u Skupštini Primorsko-goranske županije Aljoša Babić, koji drži “neumjesnim da se jedna ovakva privatna zbirka, a radi se o SDP-ovu tajkunu Damiru Vrhovniku, nalazi u muzeju u Brodu na Kupi (...) te ću kao vijećnik u županiji učiniti sve da se ona iz njega makne”.

Da podsjetimo, dok su u spašavanje privatnoga “Lenca” Ivica Račan i Slavko Linić sasipali desetke milijuna kuna državnoga novca, mjesečna direktorska plaća njihova prijatelja i kuma Vrhovnika bila je, vjerovali ili ne – 160.000 kuna! Da ga na taj način SDP nije financirao ne bi mogao ići u lov po Africi i drugdje. Ali ni policija ni državni odvjetnici nikad se nisu zainteresirali za tu pljačku novca poreznih obveznika, kao što se nisu zainteresirali ni nakon što je Slavko Linić dubrovački hotel “Excelsior” prodao SDP-ovu tajkunu Goranu Štroku za milijun maraka premda je Sheraton nudio 31 milijun, te je tako tako državni proračun oštetio za 120 milijuna kuna. Slučajevi slični “Lencu” i “Excelsioru” su procesuirani (Sanader, Rončević, Mravak...), ali kad u njih nisu bili upleteni SDP-ovi dužnosnici. Kad Linić ne želi ništa reći o kumi Lovrić Merzel, kad milijune kuna državnog novca prebacuje u džep kuma Vrhovnika, kad oštećuje državu za 120 milijuna kuna koje prebacuje u džep SDP-ova kuma Štroka, kad Milanović SDP-ove kriminalce štiti sve dok ga javnost ne stjera pred zid, kad stane u obranu desetaka dužnosnika Kukuriku koalicije kojima je bio dokazan sukob interesa ili druge nepodopštine, kad Državno odvjetništvo ne reagira na optužbe Vesne Balenović o kriminalu u Ini što su ga napravili Linić i drugovi, teškom stotine milijuna kuna, onda je to komunističko svojatanje države i njezina novca. Iz takva je svojatanja nastala i Vrhovnikova izložba lovačkih trofeja kao uspomena na diktatora i strastvenog lovca Tita koji je štitio sva komunistička zla i kojeg Milanović, Linić i cijeli SDP oponašaju. Netko će primijetiti – pa oponaša ga i Nadan Vidošević. Ali postoji “sitna” razlika – protiv njega se vodi nekoliko istraga.

SUBOTA, 12. TRAVNJA

Vidošević iz zatvora izašao kao mister nacije

Nadan Vidošević izišao je iz zatvora trijumfalno. Stasitog, omršavjelog, bez suvišnih kilograma, lijepo odjevenog, neprekidno nasmiješenog, novinarke i novinari jedva su ga ostavili na miru i prepustili obitelji. Govorio im je o divnim ljudima koje upoznate kad se nađete na dnu, a na pitanje o nakupovanim umjetninama odgovorio je da bi mu trebalo reći – hvala. Ni naslutiti se nije dalo da negdje u sebi osjeća sram što se od siromašnog splitskog službenika, grabeći društveni novac, pretvorio u bogatuna teškog desetke milijuna eura, u vlasnika skupih vila, hacijendi, elitnih stanova, trofeja iz svjetskih lovišta, umjetničkih slika, kipova, kulturnih rariteta... I što je cijela nacija vidjela perverzije te raskoši. On kriminal doživljava kao svoju povlasticu na koju ima prirodno pravo, pa misli da mora ostati nedodirljiv kao bog s Olimpa. To uzdizanje iznad obična svijeta, iznad bližnjega, naroda, zakona, nacije, domovine – materijalno i moralno uništava Hrvatsku od njezina osamostaljenja. A Vidošević je u tom podrivanju zemlje poseban – svoju grabežljivost uspješno je štitio osobnim šarmom, na izlasku iz zatvora dočekan je kao mister nacije.

PONEDJELJAK, 14. TRAVNJA

Tvorci reda ne haju za zakon i stvaraju nered

Državni se politički vrh nema čime pohvaliti, pa često kao svoju rijetku zaslugu ističe uvođenje reda u državi. Onda svako malo naiđete na napis o neredu što ga stvaraju upravo tvorci reda, to jest vlast. Prvo možete pročitati koliko je kome poreznoga duga oprošteno iz kumskih i prijateljskih te političko-trgovačko-koruptivnih razloga – na primjer, više od milijarde kuna novinskom izdavaču EPH. Istodobno čitate kao su izdanja te kuće Vladini bilteni, kako je Milanović sa suvlasnikom EPH Pavićem viđen u restoranu, itd. Onda čitate kako država pravi ovrhu desecima obrtnika, odvjetnika, sudskih vještaka... kojima sama duguje i deseterostruko više nego oni njima. Kad država kome duguje više nego on njoj, po Općem zakonu o porezu dugovi se prebijaju, ali vlast ne haje za zakon kao što nije hajala ni u komunizmu i revoluciji kad je otimala Crkvi, bogatunima, industrijalcima, kulacima, seljacima i građanima.

UTORAK, 15. TRAVNJA

Je li cilj destabilizacija hrvatske reprezentacije!?

Je li možda cilj četvorke Bišćan, Marić, Šimić i Šokota, koji jurišaju ne samo na Dinamo nego i na Hrvatski nogometni savez, što više, uz pomoć ministra Jovanovića, destabilizirati hrvatsku reprezentaciju uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu? Zašto ne! Prolistajte malo stare novine pa pročitajte kako je Bišćan u listopadu 2003. godine u kvalifikacijama za EP u Portugalu “prezrivo odbacio kockasti dres”, a novinari su s ogorčenjem još godinama pisali kako “takav ili sličan slučaj izdaje nacionalnog dresa nije zabilježen ni prije ni poslije”. Pobjegavši iz reprezentacije, uoči odlučujuće utakmice s Bugarskom “jurcao je i pokazivao se na zagrebačkim ulicama u nabrijanom Ferrariju”, a znate li s kim? S još jednim članom skupine koja se nudi za spas Dinama i hrvatskog nogometa – sa Silvijom Marićem! Izdaja kao spas.

SRIJEDA, 16. TRAVNJA

Nasljedni “udar na većinu” u Hrvatskoj

Na pitanje o referendumu o dvojezičnosti u Vukovaru, Zoran Milanović je odgovorio: “To je nepošteno zvati referendumom o ćirilici. To je udar na hrvatske nacionalne manjine”. Milanović zacijelo zna da se u anketama protiv ćirilice u Vukovaru izjasnilo oko 70 posto građana, dakle, većina. A mi pak znamo da pošto-poto želi spriječiti referendum zato što se boji glasovanja te većine. Milanović se kadšto zna hvastati svojim djedovima partizanima, od kojih je očito naslijedio “udar na većinu” u Hrvatskoj. Žrtve tih udara bili su gotovo samo Hrvati. Samo se njih trpalo u zatvore ili ubijalo u emigraciji iz političkih razloga. Samo su oni činili ekonomsku emigraciju koja je Hrvatskoj donijela demografsku pustoš, Titu devize za najbolje lovačke puške i ostali lovački pribor a Udbi za najmodernije prislušne uređaje i za oružje za ubijanje “ustaša”. Milanović je dosljedni nasljednik te politike: vodi nepoštednu brigu za manjine, a većinu raseljava po svijetu.

ČETVRTAK, 17. TRAVNJA

Predstavnici lijevih elitista zahvalna publika

Na predstavi “Aleksandra Zec” u Rijeci bili su ministrica Zlatar, župan Komadina, riječki gradonačelnik Obersnel i saborski zastupnik Pupovac. Dakle, predstavnici lijevih elitista koji su zakonom htjeli spriječiti suđenja udbaškim ubojicama hrvatskih emigranata. Koji su izmišljali kako je prekršteno 10.000 pravoslavne djece. Koji su dan uoči oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, očekujući potvrdu prvostupanjske odluke, objavljivali tekstove s naslovom “Presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj” kojom je trebala započeti odlučna faza u kriminalizaciji Domovinskog rata. I čiji medijski glasnogovornici o Draži Mihailoviću pišu kao o “tragičnoj ličnosti” srpske istorije. Koja zahvalna publika, koja Milanovićeva i Josipovićeva ćirilica!

PETAK, 18. TRAVNJA

Za kraj dvije pjesme iz ciklusa “Veliki tjedan” genijalnog hrvatskog pjesnika Rajmunda Kuparea.

Cvjetnica

Još i danas jašeš na živini

da lakše čuješ neusiljene usklike

djece i priprostih.

Tvoji učenici odmagliše daleko

u novim kolima.

Vremena se mijenjaju.

Sreća, da se ne mijenjaš Ti,

ni pogled Tvojega magarca!

Veliki petak

Tvoj zadnji krik još i danas drma

stijenkama ljudskog uma

u kojima se začahurila savjest.

Ti šutiš

i čekaš

da se pojavi leptir.

>>U maloj, servilnoj Hrvatskoj strani je porobljivač uvijek nalazio privrženike

>>Jesu li poslije Tuđmana bile hrvatske vlasti ili jugoslavenske vlasti u Hrvatskoj?