Tko bi rekao na početku sezone da nedjeljna utakmica Lige rukometnih prvaka između Metalurga i PPD Zagreba neće odlučivati baš ni o čemu. Zagrebaši su već prije osigurali treće mjesto u skupini i plasman u osminu finala, dok je Metalurg posljednji u skupini i utakmicom protiv zagrebaša završava europsku epizodu.
– Istina, ni ja nisam očekivao takav rasplet događaja. Još je sve nekako bilo u redu na početku sezone, a onda je došlo do financijskog kraha kluba. Igrači nisu dobivali plaću iz mjeseca u mjesec. Prvo je otišao vratar Darko Stanić, pa inozemni igrači (op. a. Atman, Cindrić, Marsenić, Lipovina, Borozan) i na kraju domaći reprezentativci (op. a. Mojsovski, Mirkulovski, Manaskov, Vugrinec). Preko noći klub je ostao bez 16 igrača i sada u nastavku sezone igram s juniorima koji su igrali u makedonskoj ligi kao naš drugi klub – rekao je Lino Červar, trener Metalurga.
On jedini nije napustio brod koji tone.
– Nisam otišao zbog svega onoga što sam ovdje napravio u pet godina. Osvojili smo sedam domaćih trofeja, dvaput smo igrali u četvrtfinalu Lige prvaka. Početak je bio težak, još se dobro sjećam turnira u Poreču prije pet godina kada nas je Zagreb uvjerljivo pobijedio. Mi smo u međuvremenu izrasli u jedan od najboljih europskih klubova. U Skoplje nitko nije dolazio kao favorit.
Dobro, nije da ste ostali za sitniš.
– Klub je i meni ostao dužan puno novca, ali jednostavno nisam želio otići sad kad je sve propalo. U redu, dobivam nešto malo, tek da se normalno živi – kaže Lino.
To znači da ćete sigurno ostati u klubu do kraja sezone?
– To nisam rekao, vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. Već sam nekoliko puta bio blizu odlaska, ali su me emocije uvijek ostavljale na klupi.
U klub je uvijek dovodio mlade, u tom trenutku neafirmirane igrače.
– Tko je čuo za Cindrića i Borozana do dolaska u Metalurg? Igrali su u Karlovcu, a nakon nekoliko mjeseci treniranja kod mene njihova cijena skočila je deset puta. Ista stvar je s Marsenićem i Lipovinom. Svi ti mladi igrači danas vrijede između 200 i 300 tisuća eura po sezoni. Posebno mi je drago što je većina mojih igrača završila u njemačkoj ligi, jednoj od najboljih liga svijeta. I to je znak da smo dobro radili u Metalurgu – istaknuo je bivši hrvatski izbornik. A možda i budući?
– Pratim tu kampanju za izbornika koja je počela čim su dečki sletjeli na zagrebački aerodrom. Ne, ja se nisam kandidirao za mjesto izbornika. Nema potrebe. Ako se izbornik bira na temelju ostvarenih rezultata i životopisa, onda je sve jasno – otvorio je tu temu Lino.
Nisam u sukobu s Balićem
Da je tako, onda bi "Mago di Umago" bio jedini kandidat za reprezentativnu klupu. Želi li se on uopće vratiti na nju?
– Ne želim ništa govoriti unaprijed. Vrijeme će sve pokazati. Javnost će biti na vrijeme upoznata.
Ali, o izborniku odlučuje Ivano Balić, novi koordinator za muški rukomet. U kakvom ste ostali odnosu s njim?
– Uvijek sam govorio sve najbolje o mojim igračima. S Ivanom nisam ni u kakvom sukobu.
A s Gobcem?
– Uvijek je to bio specifičan odnos. Poseban na svoj način.
Nedavno ste gostovali kod Kiela u Ligi prvaka. Ondje ste porazgovarali s Domagojem Duvnjakom, vođom nove generacije. Što on priča?
– Kiel nas je pozvao na večeru pa sam iskoristio priliku da s Duletom dugo pričam. Rekao mi je da čeka termin operacije. Nosit će posebne leće, ali je rekao da će morati biti jako oprezan po tom pitanju. Pričali smo i o Svjetskom prvenstvu, ali detalje ću ipak zadržati za sebe.
Znao sam negativno reagirati
Kao trener Metalurga glasat ćete za najboljeg igrača u izboru Svjetskog rukometnog saveza (IHF). Hoće li vaš glas otići Duvnjaku?
– Objektivno, samo su dva igrača kandidata za tu laskavu titulu: Nikola Karabatić i Domagoj Duvnjak. Naravno da ću glasati za Duleta.
Zvonimir Serdarušić prvo je bio veliki adut za izbornika, a onda su mu akcije naglo pale.
– To tko će biti izbornik podsjeća me na neku dobru telenovelu. Rekao sam što je za mene jedini kriterij: životopis i ništa drugo.
Slavko Goluža, kojeg ste 2006. imenovali za pomoćnog trenera, sam je podnio ostavku.
– Moralan potez. Rekao sam mu da se nema pravo ljutiti ni na koga, posebno ne na medije koji su ga proteklih pet godina čuvali kao kap vode na dlanu. Mene mediji ni približno nisu tako štitili, a osvajao sam srebrne medalje. Znam, ponekad sam i sâm reagirao onako kako ne treba, ali takav sam, veliki emotivac. Brzo planem, ali i brzo zaboravim i brzo opraštam.
>> Červar o Goluži: Nije moje da govorim, neka drugi odlučuju o mogućoj smjeni
Za mene osobno jedan od najvećih hrvatskih rukometnih stručnjaka.....