Lista srama: Hrvatska se vratila u predcivilizacijsko stanje ljudožderstva

Sreća, pravednost, uljuđenost svake zemlje mjeri se ponajviše time koliko se u njoj poštuje čovjek. Ako toga poštovanja nema, država se ne može zvati državom ni društvo društvom. Ako ga nema, vladat će ponižavanje, samovolja, razularenost, trijumfalizam ništarija. Sve sveto, i u religioznom i svakom drugom značenju, bit će gaženo i zgaženo, a zbog nedostatka vrijednosti koje povezuju ljude i čine ljudsku zajednicu – ta će zajednica propadati, nestajati i nestati. Nažalost, to se s Hrvatskom već događa. Izgubljeno je temeljno: motiv za ženidbu, rađanje i ostanak u domovini. Hrvatska godišnje gubi 20.000 ljudi, 10.000 na razlici između broja umrlih i broja rođenih, i 10.000 zbog odlaska u inozemstvo. Objavljen je popis sedam tisuća tvrtki koje radnicima ne isplaćuju plaće. Kako nazvati tu pojavu? Povijest čovječanstva, koliko god obilovala neljudskim društvenim sustavima, takav prezir prema ljudima ne pamti. Kad si rob ili kmet, imaš neku sigurnost, imaš nešto, nisi ništa. Ali kad si radnik hrvatske tvrtke koja ti ne daje plaću tri mjeseca i više, ti nemaš ništa, manje si od roba i kmeta, manje si od životinje koja tegli ili ore, jer životinja ima bar hranu, a ti ni hrane nemaš. Ti nemaš nikakva poštovanja, ti ne pripadaš nikakvom društvu i nikakvoj državi. Isti dan kad je objavljena vijest o popisu tvrtki koje ne isplaćuju plaće, objavljene su i slike sa Straduna na kojima se predsjednik Josipović smije i uživa u društvu najmoćnije državnice svijeta. To je njemu važno, ta promocija njegove predsjedničke veličine uza svemoćnu Angelu Merkel. Njegova taština i osjećaj iznimne važnosti milijunima su kilometara daleko od hrvatske bijede koja ga istinski i ne zanima, kao što ne zanima ni Milanovića ni cijelu političku hijerarhiju. Srame li se ljudi iz te hijerarhije svojih golemih primanja, obuzima li ih osjećaj nelagode kad od države kojom upravljaju primaju goleme plaće dok tisuće ljudi radi i ne prima ništa? Ne srame se, naravno. Uživaju! Jer mi živimo u kanibalističkom društvu u kojem osjećaj sigurnosti imućnima daje "ljudožderstvo", to jest nesreća njihovih bližnjih.

Uskraćivanje plaće ljudima koji rade slom je civilizacije, povratak u stanje primitivizma u kojem je čovjek izložen ne izrabljivanju nego apsolutnom nijekanju i proždiranju. U tom stanju nestaje svijest o zajednici te se gubi svaka ljudska obrednost. Kad se nema ništa, kad se nema ni za hranu ni za odjeću, nema se ni za pokop, čovjek se vraća u predcivilizacijsku nigdinu u kojoj nema čak ni groba ni pogreba. I čini se da je taj pad hrvatskoga društva konačan, kao da će još dugo u budućnosti, ako ne zauvijek, vladati prezir prema ljudima. Sve društvene elite prihvatile su nedostatak poštovanja prema čovjeku kao nešto normalno. Političari, intelektualci, Crkva... područje svog moralnog, ili "moralnog" djelovanja našli su iznad ili mimo poniženih i obespravljenih, u vjerskoj frazi, u domoljubnoj frazi, u socijalnoj frazi, u europskoj frazi. Svi komuniciraju apstrakcijama koje im olakšavaju savjest. I Josipović, i Milanović, i Bozanić, i cijela Vlada i cijeli Sabor i tajkuni prepustili su Hrvatsku ponižavanju i propadanju, nastojeći iz toga propadanja za sebe iscijediti što više.

Tisuće ljudi koji rade, a ne primaju plaću žrtve su upravo te sveopće bešćutnosti elita koje su uvijek u povijesti bile neprijateljski raspoložene prema "malom", "običnom" čovjeku. Stoga je posve sigurno da lista srama neće nikoga posramiti. Jer cijela hijerarhija, od vlasnika i direktora tih tvrtki, preko mjesnih vlasti sve do predsjednika Vlade i države, smatra da ljudska bijeda mora biti ugrađena u njihovu arhitekturu moći, u njihov osjećaj da nešto vrijede i znače.

Oni ne podnose ljude koji zarađuju i imaju, jer bi ih ugrožavali, ugrožavali bi njihove nesposobnosti. Pogledajte Vladu i Sabor, nerad i nesposobnost smisao su njihova postojanja, a jedini je takmac tom neradu i nesposobnosti njihova pohlepa. Otkud onda novac ljudima za plaće?

>> Na udaru je prvih 60 tvrtki koje radnicima ne isplaćuju plaće