Ljetni izbori možda su dobri za Hrvatsku, ali su sigurno najbolji za HDZ

Izbori su pred vratima. Dok većina europskih država, uz iznimku Srbije, odgađa izbore u vrijeme pandemije koronavirusa, Hrvatska će, sada je već sigurno, parlamentarne izbore održati usred ljeta, u srpnju. Francuzi su, primjerice, drugi krug već jednom odgođenih lokalnih izbora planirali održati u lipnju, ali su zbog epidemiološke situacije od toga morali odustati. Lokalne i regionalne izbore koji su se trebali održati u svibnju odgodili su i u Italiji, a rumunjska vlada parlamentarne izbore planirane do kraja godine odgađa do daljnjega. Iz hrvatske perspektive osobito je zanimljiva situacija u Poljskoj. I Poljaci su sutra trebali birati predsjednika, ali su izbori odgođeni s obzirom na to da se vladajuća koalicija raskolila oko prijedloga da se o novom predsjedniku glasa poštom. Međutim, čelnik vladajuće populističke stranke Jaroslaw Kaczynski poručuje da će se izbori održati “u najkraćem mogućem roku”, jer je svjestan da bi gospodarska kriza, koja će neizbježno uslijediti nakon pandemije, naškodila aktualnom predsjedniku Andrzeju Dudi u pokušaju osvajanja drugog mandata u kasnijem izbornom terminu.

Prema nekim informacijama, čak 50 izbora diljem svijeta odgođeno je zbog pandemije koronavirusa, a dok se cijeli svijet bori protiv koronavirusa, Hrvatska će se baviti izborima. I bez epidemije koronavirusa bez presedana u modernoj povijesti, koja je zaustavila cijeli svijet, izbori u ljetnim mjesecima, u vrijeme godišnjih odmora u srpnju ili kolovozu, neuobičajeni su u zapadnim demokracijama. Slovenija je 2014. godine izvanredne parlamentarne izbore održala 13. srpnja, unatoč brojnim prigovorima o neprimjerenosti održavanja parlamentarnih izbora u vrijeme godišnjih odmora.

Zbog toga od uvođenja višestranačja termin održavanja parlamentarnih izbora nije izazvao toliko kontroverzi kao ovaj put. Izbore valja provesti u skladu s demokratskim standardima. U ovom je trenutku upitno kako će se razvijati epidemiološka situacija, zbog čega se postavlja pitanje hoće li izbori u takvim okolnostima biti slobodni i pošteni. Jasno je da će predizborna kampanja biti ograničena i da se neće moći održavati predizborni skupovi na kakve smo navikli, osim u reduciranoj verziji i uz poštivanje epidemioloških mjera. Opozicijski SDP poručuje kako je za izbore spreman, pod uvjetom da postoji sloboda kretanja i okupljanja.

Ugledna riječka profesorica Sanja Barić smatra da su ljetni izbori u ovom trenutku najbolja varijanta. Prema njezinim riječima, ljetni se izbori mogu održati u relativno relaksiranoj situaciji, s otvorenim granicama između županija i izbornih jedinica, a može se održati i kampanja.

Kapitalizirati uspjeh

– Svakako je bolje održati izbore i imati Sabor u situaciji kada se očekuju teške mjere i kada je potreban legitimitet vlasti nego biti bez Sabora ili imati Sabor s produljenim mandatom – objašnjava S. Barić. Ističe kako su druge dvije varijante – da se raspusti Sabor u očekivanju izbora i da se onda epidemiološka situacija toliko pogorša da se izbori ne mogu održati ili da se čeka da se situacija još poboljša, iako je upitno hoćemo li u ovoj godini imati bolju situaciju za izbore – bitno gore od ljetnih izbora.

U tom slučaju, kaže, Hrvatska bi mogla ostati bez izabranog Sabora i u trajnom izvanrednom stanju u kojem građane zastupaju predsjednik države i predsjednik tehničke Vlade ili bi zbog nemogućnosti održavanja izbora u ustavnom roku moralo biti proglašeno izvanredno stanje i produljen mandat saborskih zastupnika dok god traje ovakva epidemiološka situacija, koja, drže neki znanstvenici, može potrajati i do 2022. godine. Zato joj se odluka da idemo na izbore na ljeto, na temelju sada dostupnih činjenica, čini najmudrijom u ovoj situaciji.

Slično misli i politolog Goran Čular. On smatra da su u situaciji kada većina stručnjaka i epidemiologa upozorava da bismo na jesen mogli imati drugi val epidemije koronavirusa ljetni izbori bolja opcija. U tom slučaju Hrvatska će izbjeći ustavni rok za raspisivanje izbora, koji istječe potkraj godine, jer na jesen zbog epidemiološke situacije izbori možda uopće neće biti mogući.

Međutim, nedvojbeno je da što skorijim izlaskom na birališta vladajući HDZ želi kapitalizirati uspjeh u borbi protiv zdravstvene krize, ali i izbjeći negativne posljedice te borbe za gospodarstvo i životni standard birača, plašeći se gospodarskih posljedica epidemije, propasti tvrtki, recesije, rekordnog rasta nezaposlenosti i socijalnog kolapsa koji će uslijediti na jesen više od drugog vala pandemije. To je neizravno i vjerojatno nenamjerno ovih dana potvrdio i potpredsjednik Vlade i prvi čovjek Nacionalnog stožera Davor Božinović, rekavši kako na jesen, u slučaju drugog vala, nećemo morati pribjegavati toliko restriktivnim mjerama kao na početku epidemije, jer će se u tom slučaju najviše inzistirati na održavanju fizičke distance i nošenju zaštitnih maski, što znači da bi se u takvim okolnostima vjerojatno mogli održati i izbori.

– Naravno da stranci na vlasti u ovom trenutku objektivno odgovara da se što prije ide na izbore i zbog toga da se izbjegnu negativne ekonomske posljedice krize, ali i zato da se iskoristi povrat povjerenja u institucije i vlast kod građana. Međutim, nije neuobičajeno da se ponekad javni interes poklopi s partikularnim interesom određene stranke, kao što je to slučaj s HDZ-om danas. Za HDZ postoji i rizik da će dobar dio građana tu odluku shvatiti kao da HDZ to radi isključivo u svom interesu, što će se onda možda reflektirati i na njihovu biračku odluku. Ljetni izbori odgovaraju HDZ-u, ali, racionalno gledajući i uzimajući u obzir sve informacije koje dobivamo od epidemiologa, ima određene racionalnosti u tome da se izbori organiziraju na ljeto, a ne u jesen, iako u ovoj krizi ne možemo biti posve sigurni ni u što od toga i moguće je i da se u srpnju u vrijeme izbora zbog povećanog broja zaraženih ponovno vrate restriktivne mjere. U slučaju bitno manjeg odziva na te izbore mogao bi biti doveden u pitanje njihov legitimitet, tako da se i HDZ kocka s tom odlukom. Ni za HDZ to nije sigurna opcija. U ovom trenutku nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti što će se točno dogoditi i u ovom se slučaju, po mojem mišljenju, interes HDZ-a poklapa s općim interesom. Zato je odluka o ljetnim izborima možda najbolja za sve, a svakako je najbolja za HDZ. Racionalna stranka ne bi propustila takvu priliku. Ako se i mi slažemo s tom odlukom onda ne bismo htjeli da stranka radi protiv javnog interesa samo zato da joj se ne bi prigovorilo da radi i u svom interesu – naglašava naš sugovornik i dodaje kako su odgoda izbora i produljenje mandata sadašnjem sazivu Sabora ustavno mogući, ali samo uz proglašenje izvanrednog stanja.

U tom bi se slučaju Vlada našla u neugodnoj situaciji jer bi morala objasniti zašto se ustavni članak koji predviđa proglašenje izvanrednog stanja sada odjednom aktivira.

Plenković nije branio HOS

Međutim, i Čular, kao i Sanja Barić, misli da bi najgora opcija bila da se Sabor raspusti i da se raspišu izbori, koji se onda ne mogu održati zbog pogoršanja epidemiološke situacije, i to u situaciji kada je potrebno donošenje važnih odluka.

Hoće li premijer Plenković na izborima uspjeti kapitalizirati uspjeh u suočavanju s epidemijom? Čular smatra da u određenoj mjeri sigurno hoće i da to nije ništa neuobičajeno, podsjetivši na slučaj njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, kojem su velike poplave koje su pogodile Njemačku 2002. godine donijele pobjedu na već izgubljenim parlamentarnim izborima. Čular, međutim, ne vjeruje da će utjecaj zdravstvene krize presudno utjecati na izborne rezultate, ocjenjujući da su hrvatski stranački sustav i odabir birača u velikoj mjeri zadani. Mnogo toga ovisi i o tome kako će se Plenković postaviti prema članovima Nacionalnog stožera i hoće li ih postaviti na izborne liste. Iako su članovi Stožera na početku krize stekli golemo povjerenje javnosti, nizom kasnijih odluka, poput dopuštanja procesije na Hvaru i otvaranja crkava prije škola i kafića, pokazali su pristranost i bacili sjenu na svoj rad. Protokom vremena i produbljivanjem ekonomske krize vjerojatno će biti sve više pitanja i o opravdanosti potpunog “lockdowna”. Čular zato napominje da bi Plenković stavljanjem Vilija Beroša, Krunoslava Capaka i Alemke Markotić na liste mogao izazvati otpor kod nekih birača, koje bi inače možda mogao privući. Osim toga, dodaje, vidljivo je da Stožer polako gubi autoritet. Zato bi se lako moglo dogoditi da za dva mjeseca dosadi ljudima, iako, objektivno rečeno, dobro obavlja svoj posao na mnogim razinama, ali i najbolji nakon nekog vremena dosade.

Da se izbori približavaju bilo je jasno i nakon Jasenovca i Okučana. Izjava predsjednika Zorana Milanovića da HOS-ovu spomen-ploču na kojoj je uklesan ustaški pozdrav “Za dom spremni” treba maknuti i negdje baciti izazvala je žestoku reakciju HDZ-a, a sukob Milanovića i Plenkovića oko ustaških simbola eskalirao je nakon Milanovićeva naprasnog odlaska iz Okučana zbog simbola HOS-a u službenom protokolu obilježavanja obljetnice Bljeska. Plenković je pritom u kontradiktornoj poziciji, jer dok osuđuje “zločinački karakter ustaškog režima”, istodobno brani i protuustavno javno korištenje ustaških insignija, i to na obljetnici operacije koja nema nikakve veze s HOS-om i koja je provedena 1995. godine, nekoliko godina nakon što je HOS već bio integriran u Hrvatsku vojsku.

Čular ocjenjuje kako je Plenković dosljedan u zastupanju stava Vijeća za suočavanje s prošlošću čije je osnivanje sam inicirao, premda taj zaključak Vijeća, kojim je dopušteno iznimno korištenje simbola HOS-a u komemorativne svrhe, nije implementiran u hrvatski pravni sustav. Međutim, naš sugovornik smatra da Plenkovićev cilj nije bio obrana HOS-a, vjerujući da bi Plenkoviću bilo draže da HOS-a tamo nije bilo. Nakon Milanovićeva odlaska iz Okučana on je morao ostati u Okučanima, a onda je morao interpretacijski i politički pronaći izlaz iz te situacije, a pronašao ga je optužujući Milanovića za nedosljednost i izazivanje podjela. Milanović je potom javno diskvalificiran kao glavni krivac za vraćanje na jalovu raspravu o ustašama i partizanima, iako se time zanemaruje činjenica da je rasprava o ustaškom pozdravu istodobno i rasprava o poštivanju Ustava, najvišeg pravnog akta na kojem počiva cijeli pravni i politički sustav, s obzirom na to da je i Ustavni sud u više svojih odluka presudio da je javno isticanje pozdrava “Za dom spremni” i drugih simbola NDH - protuustavno, i to bez iznimke.

– Ovdje je nedvojbeno riječ o važnom pitanju, koje se tiče poštivanja ustavnih vrijednosti, iako mnogi, a pogotovo neke manje stranke, pokušavaju diskreditirati ovo pitanje, smatrajući ga igrom HDZ-a i SDP-a u predizborno vrijeme. Milanović je svojim odlaskom iz Okučana potvrdio vjernost Ustavu, ali i oni koji su ostali u Okučanima prisegnuli su na poštivanje Ustava, a ostali su u Okučanima – uočava Čular i dodaje kako je očito da su zaključci Vijeća za prošlost, kojih se drži premijer Plenković, u velikoj koliziji s Ustavom.

Odmjeravanje Škore

Plenković se napadom na Milanovića oslanja na uobičajenu taktiku HDZ-a, pokušavajući mobilizirati unutarstranačku i izvanstranačku desnicu, koja se pokušava ujediniti oko Miroslava Škore. Čular podsjeća kako je dosad bilo puno pokušaja ujedinjenja stranaka koje su desnije od HDZ-a, ali ti pokušaji nikad nisu uspjeli. Riječ je o ljudima isključivog svjetonazora, koji nisu skloni kompromisima, što znači da su isključivi i kad se trebaju dogovoriti oko zajedničkog izlaska na izbore, što onda otežava mogućnost njihova dogovora. Iako samouvjereno najavljuje da će pobijediti SDP i Škoru, mnogi smatraju da je Plenkoviću zapravo u interesu da Škoro postigne dobar rezultat na izborima jer će mu on vjerojatno biti najpoželjnija opcija za sastavljanje Vlade, iako bi taj proces zasigurno bio vrlo mukotrpan.

Čular se ne slaže s takvim razmišljanjima, smatrajući kako će se Plenković truditi da Škoro prođe što lošije, očekujući da će okupiti većinu bez Škore. Najgore će biti ako nakon ljetnih izbora dobijemo fragmentirani parlament u kojem neće biti moguće sastaviti Vladu, a najesen stigne drugi i još opasniji val epidemije, što će zahtijevati vladu s punim ovlastima koja će morati donositi važne odluke. Tada ne bi bilo vremena za još jedne izbore, a velika koalicija bila bi jedina opcija da zemlja brzo dobije operativnu Vladu. U tom bi slučaju Davor Bernardić dobio ponudu koju bi teško mogao odbiti, a Hrvatska bi dobila prvu veliku koaliciju od Domovinskog rata.