Ljevičarima su puna usta slobode, a desničari se više smiju i bolje seksaju

Agresivne ljevičarske gomile doći će i u Hrvatsku, budite spremni, kaže u intervjuu za naš list poznati konzervativni britanski mislilac, veliki kritičar islamizma i autor netom izišle knjige “Ludilo gomile” Douglas Murray. Murray navodi primjer koji pokazuje kako se “borci za ljudsku pravdu” jednako ponašaju svuda u svijetu: “Ljevičarsku autoricu koja je sa mnom gostovala na programu upitali su je li pročitala moju knjigu o kojoj smo raspravljali. Ja sam dan prije pročitao njezinu kako bih znao koji su joj argumenti. Ona je priznala da je nije čitala jer ‘zna kako ja razmišljam’. No ako ne pročitaš moju knjigu, kako to možeš znati? Kako uskogrudno i kako besramno ignorantski”.

U Hrvatskoj postoji duga tradicija samo jednih argumenata koji ne podnose i unaprijed isključuju suprotna mišljenja, što je bilo obilježje komunizma koje je i u demokraciji i te kako živo. Kad biste se danas njime pozabavili vidjeli biste da je zapravo sveprisutno, od Andreja Plenkovića do njegovih najžešćih kritičara. Kad Plenković govori o uspjesima Vlade on može biti u pravu samo ako se ne dopusti uvid u činjenice koje kažu da je drukčije, da postoje i neuspjesi Vlade. No vlast “ne zna” što su njezini neuspjesi i ne zanima je što o njima govori oporba i pišu mediji, ona živi samo u svojoj istini, ona knjigu svojih protivnika nije pročitala. Na posve isti način komunistički su dužnosnici uspostavljali istinu svoje vlasti, druga nije postojala, ili je bila sankcionirana. U demokraciji je sankcioniranje zamijenila ignorancija. Kad Plenković hvali sebe i svoju vlast, on zna da ne govori istinu, ali zna da će ono što govori biti neporecivo u miljeu vlasti za koji govori i do kojega mu je jedino stalo. Kad tko iz oporbe ili u medijima kaže drukčije ili suprotno, vrijednost tih stavova niječe se samim tim što su iz oporbe i što vlasti ne znače ništa, kao ni Murrayeva knjiga ljevičarki koja je nije pročitala.

Posve je isto i na obratnoj relaciji – nismo iz oporbe čuli ni jednu riječ pohvale za rad Stožera nego se, štoviše, niječu njegovi uspjesi i legalnost. To jest, ništa što vlast učini ne može biti dobro. Dakle, u Hrvatskoj se i desnica i ljevica ponašaju ljevičarski, i ta isključivost s obje strane uglavnom je naslijeđe komunizma, ali zapaža ga i Murray: “Naravno, mnogi su konzervativci također ignoranti. No tu vrstu nedostatka znatiželje i mišljenja u skladu s krdom vidim kao lijevi problem, mnogo više nego desni. Također, konzervativci su zabavniji, prema mom iskustvu, zato što smo se pomirili sa stvarima koje se ne mogu promijeniti u svijetu i među drugim ljudskim bićima. I možemo se nasmijati zbog ljudske gluposti, dok ljevica istu stvar može samo kritizirati. Konzervativci također imaju bolji seksualni život. To je dobro poznat i vrlo primjetan fenomen. Ako ne postoje brojke koje bi to mogle dokazati, morat ćemo ih pronaći”.

Treba se malo zadržati na stavu da se konzervativci mogu “nasmijati zbog ljudske gluposti, dok ljevica istu stvar može samo kritizirati”. U komunizmu su vlasti bile iznimno osjetljive na humor, viceve, dosjetke..., sve je bilo strogo ozbiljno, smijeh se kažnjavao. Ni u demokraciji nije puno drukčije, kad ste u Saboru čuli nešto duhovito? Ako ste i čuli, bilo je to od “razularenih” desničara. Ali nema više Ćesića Rojsa, Pankretića, Culeja..., no vidjet ćemo, novi saziv je tek počeo. Ljevičarima su puna usta slobode, no konzervativci su puno slobodniji jer nisu toliko sputani dogmatizmom, ideologijom i prijetećom ozbiljnošću. Za ljevičare je uvijek sloboda značila oslobađanje od protivnika i preuzimanje vlasti u kojoj prvo nestaje upravo slobode. I kad je riječ o drugim vrijednostima one su kod ljevičara manje-više maskiranje stvarnih namjera koje su zapravo tim vrijednostima suprotne. Murrayevo upozorenje da će ljevičarske gomile doći u Hrvatsku i da trebamo biti spremno gotovo je suvišno, jer one u Lijepoj našoj već postoje kao nasljeđe iz bivše države. U strankama, u institucijama, u medijima i drugdje ostala je “gomila” komunističkog kadra koji zapravo upravlja ovom državom. Sjetimo se samo koliko je toga kadra navalilo u HDZ i s njim osvojilo vlast, a održat će se jako dugo, i to još samo treba dokazati.