Nije korektno, ni sportski, ni ljudski mlatiti čovjeka dok leži na podu polomljena nosa, u boksu, to je trenutak kada trener ulijeće u ring, maše ručnikom i prekida meč. Zamislimo na trenutak da je posrnuli boksač Ivica Todorić, no je li uistinu na podu ili tek oslonjen na konopce prije nego će krenuti u povratničku seriju udaraca još će se vidjeti. Zasad, “sveti” Ante Ramljak bacio je ručnik i prekinuo dominaciju negdašnjeg apsolutnog šampiona pretvorbe i privatizacije protiv njegove volje, što mora boljeti, ali to je rizik svakog boksača.
Početak kraja jedne epske priče o uspjehu posljednjih je dana intrigantna tema i za novinara, ujedno i dvosjekli mač: medijska šutnja se posve opravdano može shvatiti kao kukavičluk, strah od povratka šampiona čak i kada je na koljenima, dok istodobno svaka bijesom nabijena rečenica čitatelju pak daje puno pravo da novinaru zamjeri naknadnu pamet i cipelarenje mrtvog konja. Narod se, pokazalo se kroz povijest, rado obračuna s posrnulim suverenima, sjetimo se samo smaknuća carske obitelji Romanov. U ljudskoj je prirodi, pokazalo se opet, naslađivati se s onima koji su imali privilegij imali pa nemali, što su na svojoj koži i prije pravomoćnih sudskih presuda osjetile i Sanaderove kćeri, a danas je na dnevnom redu Gazdina kći Iva Balent pa se sada ismijavaju njezine nepismene objave na društvenim mrežama pa i činjenica da za spas koncerna moli u Međugorju.
Atmosfera linča
Nakon što je postalo bjelodano da je Todorićev klan, zahvaljujući lažiranju financijskih izvještaja, izazvao prijeteći kolaps cjelokupnog gospodarskog sustava Hrvatske koji bi principom spojenih posuda, pomozi Bože, na dno mogao povući male obrtnike, vlasnike OPG-ova, zadrugare i ionako potplaćene blagajnice, do jučer suzdržani svijet s potpunim pravom silno je ljut, pa u atmosferi linča zaziva katran i perje za veleizdajnike, no i to treba razumjeti. Osobito nakon što je Vladin spasitelj Ante Ramljak objavio da su radnici svojim novcem kupovali kvasac (očito, u konkurentskim trgovinama) kako bi ispekli kruh za svoje kupce, kada su svakom dotad civiliziranom i nijemom promatraču ispred očiju zatitrali Kulmerovi dvori koji su izmjenom GUP-a 2009. prenamijenjeni u reprezentativni hotel koji nikada nije zaživio, osim kao privatni dvorac s pogledom na Zagreb.
Prizvao je ovih dana, tako, svaki dosad neutralni promatrač u sjećanje one dane kad su u Zagreb sletjeli Onur i Šeherezada u režiji Todorićeva klana za honorar koji premašuje dva milijuna kuna, kao i Balenciaga čizmice za 8000 kuna koje je Iva Balent poklonila prijateljici Severini, svakodnevni odlasci kod frizera glave obitelji, njegov Mercedes i odlasci u lov u odabranom društvu. Zaparala je uši i Gazdina izjava da je sve što je 40 godina gradio predao Hrvatskoj. E, to ipak nije istina. Istina je kada preminula kraljica romske glazbe Esma Redžepova ostavi svu imovinu Makedoniji, to se zove istina. Istina je i da istinu zbori Iva Balent kada piše da se “ljubav ljubavlju vraća”, ali tko će vraćati dugove Agrokora?
Oni nedužni koji će, poput blagajnica iz Konzuma, u trgovinu po kvasac vrlo brzo, kada i kruh postane luksuz.
>>Došao je kraj tajkunske privatizacije kojom je hrvatska politička elita stvarala nove bogataše
>>Suvremeni Glembajevi i vrijeme 'ćorke'
>>Todoriću sam rekao: Ne dam ti državnih milijardu i pol kuna