Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ocijenila je u ponedjeljak, u povodu polemike između predsjednika Republike Zorana Milanovića i udruge B.a.b.e., da se u javnom prostoru ponovno olako spominju i relativiziraju žrtve seksualnog nasilja i njihove traume.
Propitkivanjem njihovih motiva i kredibiliteta, ponovo se u javnom prostoru olako spominju i relativiziraju žrtve seksualnog uznemiravanja i silovanja te njihove traume. Na taj se način umanjuje duboko ukorijenjen i stalan društveni problem rodno uvjetovanog nasilja sa svim njegovim oblicima kao obrasca ustrajnog nasilja muškaraca nad ženama, navodi Ljubičić u priopćenju.
Svaka banalizacija, diskreditacija ili relativizacija slučajeva seksualnog uznemiravanja ili silovanja dovodi u pitanje borbu protiv toga duboko ukorijenjenog problema, senzibilizaciju društva o njemu i posljedično odlučnost žrtava da o tome progovore, upozorava pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
"Smatram da bi javno izrečeni stavovi javnih osoba, osobito predsjednika Republike, trebali upućivati na podršku i razumijevanje svih inicijativa usmjerenih prema zaštiti svih žrtava seksualnog uznemiravanja ili silovanja, bez propitkivanja eventualnih manipulacija, 'prikladnosti' i suodgovornosti žrtava, jer se radi o zanemarivoj statistici, a perpetuira uobičajene rodne stereotipe kojima se iskazuje nepovjerenje prema žrtvi, što nas dovodi u novu spiralu opravdavanja zločina i ušutkavanja žrtvi".
Ljubičić ističe kako za svaku žrtvu proživljena trauma ne zastarijeva, a samo je pitanje vlastitog osnaživanja žrtve i podrške koju ima, hoće li i kada prijaviti počinitelja ili će, kako veliki broj nažalost čini, traumu sama proživljavati dok će počinitelji proći nekažnjeno.
Milanović je u petak, odgovarajući na pitanja novinara o optužbama za seksualno zlostavljanje na hrvatskim fakultetima i javnoj televiziji, rekao kako se s time moramo stalno boriti.
Ali, "kada o tome zapomažu hollywoodske glumice, koje iz kreveta ne izlaze za manje od pet milijuna dolara", on to ne vidi kao nešto čime bi se trebao zanimati. Problem je, dodao je, kada se radi o ženama koje su zaposlenice, službenice, majke ili mlađe kolegice u akademiji, jer se zna kako se u tim sustavima napreduje.
Na to su reagirale iz B.a.b.a. ocijenivši da Milanović ponižava žrtve seksualnog nasilja te da nije educiran kako bi donio sud o tome kakva bi trebala biti žrtva nasilja.
Znam da ce nekima ovo biti ravno bogohuljenju, ali mozemo na to gledati i ovako: razlika je kad ti netko cini nesto protiv tvoje volje i to mu jasno das do znanja, od onoga kad ti se to bas ne svidja i nije tvoj prvi izbor, ali svjesno trpis jer ocekujes neku korist i dapace ponav ljas neugodno iskustvo. Prvo je zlostavljanje neovisno radi li se o glumici teskoj milione dolara, novinarki televizije ili studentici. Drugo je poslovna transakcija (pod uvjetom da je "zrtva" punoljetna i zdrava) jer za ulozeno dobijes ocekivanu protuvrijednost (ulogu, poziciju u firmi). I u tom kontekstu je Milanoviceva izjava sasvim na mjestu. Jer ako nije tako onda bi stvarno seksualne djelatnice mogle tuziti svaku musteriju za zlostavljanje.