\"U početku je bilo čudno. Kao da si na odmoru. Tri-četiri tjedna uživaš, ne dolazi ti do glave da je zapravo sve gotovo. Najgori je osjećaj jer znaš da više nema turnirskih mečeva i da znaš da više neće biti situacije da ćeš morati dati 120 posto od sebe. U svakom slučaju, trebao sam vremena da se naviknem na ono što je uslijedilo\", rekao je 34-godišnji Ivan Ljubičić, nekad treći tenisač svijeta, koji je nedavno proslavio prvu godinu mirovine.
Legendarni hrvatski tenisač maksimalno uživa u drugoj dimenziji života. Ljubo će to nazvati odmorom, iako teško je bavljenje stanogradnjom, komentiranje za Sky i menadžerstvo češkog tenisača Tomasa Berdycha nazvati nekakvom \"ribičijom\" i \"penzionerskim dangubljenjem\".
– Najbolji osjećaj? Pa recimo dok sam profesionalno igrao, kad bi me nešto zaboljelo, hvatao bih se za glavu. Ono, pomisao da možda neću moći igrati neko vrijeme. A danas?Ako me zaboli noga, samo se nasmijem. Dobro je dok hodaš, to je onaj pozitivan primjer. Odnos prema tijelu je drukčiji – reći će bivši Davis Cup pobjednik.
Učio sam i intervjue za posao
Njegova inteligencija nadaleko je poznata (zato je godinama upravo baš on bio jedini izbor za predsjednika ATP-eve Udruge igrača), pa i nije nikakvo iznenađenje koliko se je kvalitetno pripremio za novu stranicu života. Netko će to možda nazvati i \"preziheraškom\" metodom, ali kod Ljube, baš kao što mu je bila i grandiozna teniska karijera, nema mjesta za slučajnosti...
– Ne, nisam se pripremao s psiholozima za mirovinu, već s jednom tvrtkom koja je specijalizirana za to. Radio sam s njom jedno tri godine uoči prestanka igranja. Što me sve uče? Pa kako se daju intervjui za posao, a najveća je stvar da preko njih upoznaš samog sebe. Dakle, da otkriješ koji bi tip posla tebi sjajno odgovarao. Dakle, je si li ti stvoren da budeš vođa, da si lider, ili pak asistent – rekao je Ljubo i u nastavku se i više nego slikovito izrazio:
– Uvijek sam govorio da je završetak karijere poput skoka kroz prozor! Dakle, nema više prema gore, to je jasno. E, sad je pitanje hoćeš li pasti samo jedan kat i uspjeti u nastavku života ili ćeš pasti, recimo, deset katova – slikovito je objasnio nekad najbolji naš reket koji je 2005. predvodio hrvatsku reprezentaciju do najvećeg uspjeha - osvajanja Davisova kupa 2005.
Dosta je primjera onih koji su propali i više od deset katova, Björn Borg je prodavao wimbledonske trofeje, legendarni boksač Mike Tyson uspio je bankrotirati unatoč zaradi od čak 250 milijuna dolara. Jedan od pozitivnijih primjera s hrvatske teniske scene je Branko Horvat. Nije se istaknuo kao profesionalac, ali je zato u \"mirovini\" itekako uspješan direktor nekoliko turnira...
- Meni je glupo govoriti o drugima, pa ću govoriti iz svoje perspektive. Prvo želim reći da čovjek ne mora biti sretan ako zarađuje milijune. I ja sam prije mislio da su ljudi koji osvajaju Grand Slam turnire najsretniji na svijetu, a onda sam otkrio da to baš i nije tako. Za mene je najbitnije da sam ja sretan sa svojom obitelji. Branko? Istina, on je itekako pozitivan primjer. On se na vrijeme povukao iz tenisa, a malo njih zna kada treba napustiti Tour. I danas je vlasnik sjajnog turnira i jako je uspješan u onome što čini – izjavio je jedan od najboljih hrvatskih tenisača u povijesti.
Brojni NBA košarkaši, nogometaši, pa i tenisači zarade novac za nekoliko generacija, pa, eto, opet se događa da njih čak pedeset posto bankrotira. O čemu se radi, je li tu riječ o izostanku kvalitetnog plana?
- Kombinacija svega i svačega. U momčadskim sportovima imamo dosta situacija da se za te igrače brinu drugi, pa kad oni odu u mirovinu, odjednom se moraju prepuštati sami sebi. Ti košarkaši, nogometaši nerijetko su okruženi i likovima kojima baš i ne bi trebali i zato dolazi do svakojakih situacija – objasnio je Ljubičić.
Svašta se krije iza partnerstva
I u hrvatskim okvirima postoje neki primjeri, dosta igrača iz zlatne Dinamove generacije jedva spaja kraj s krajem, a nažalost tu je i dosta primjera iz tenisa, bankroti Orešara, Majoli. Loši poslovni potezi ili nešto drugo?
- Iz osobnog iskustva mogu reći da su krivac banke. Ako je ušao u biznis s bankama, sam ulagao puno, a banke su te koje se predstavljaju kao \"partneri\", istina je zapravo sasvim drukčija. Ne mislim da je problem u tim ljudima koji su izdvojeni, ne znam precizno detalje njihovih privatnih života, nego u situacijama – rekao je Ivan.
Postoje li vani nekakve institucije koje mogu pomoći klijentima, bogatim sportašima, da se brinu za njih i tako pokušaju izbjeći financijsko potonuće?
- Ako imaš novac, moraš ga uložiti da bi zaradio još i više. Ako ulažeš u pet, 20 projekata, moraš biti spreman na to da neće svi projekti biti uspješni. Kod nas se dosta crno gleda na te situacije kad netko propada. I ja bih volio da sam pobijedio u svim mečevima koje sam odigrao u životu, ali se, eto, dogodilo i dosta poraza – rekao je dvostruki sudionik završnog turnira osmorice najboljih.
Boris Becker je požalio kad je ušao u biznis, a evo nešto slično je prije nekoliko godina izjavio i Goran Ivanišević. Nekako su oni najsretniji kad igraju na Senior Touru, a ne kad razmišljaju o poslu?
- Ako ćeš raditi nešto što osobno poznaješ, onda to svakako ima smisla. Bolje nego da novac povjeriš nekome na osnovi prezentacije, a da sam o tome ništa ne znaš, niti se, primjerice, interesiraš. Ja mogu govoriti o svojim iskustvima i reći ću da ne mogu biti impresioniran nekom prezentacijom o brodogradnji ako sam neću prokopati, istražiti o čemu se radi. Moram biti osobno involviran u nešto. Ako ništa ne znaš o tome, veća je vjerojatnost da ćeš izgubiti novac – kaže popularni Ljubičić.
Danas bih neke stvari drukčije
Ivan je zadovoljan kako posluje u mirovini. Baš kao što je u igračkoj karijeri pazio da je svaki \"zarez na svom mjestu\", isto tako je i sada, u nekoj novoj životnoj dimenziji.
- Još zarađujem više novca nego što ga mogu potrošiti. U nekim segmentima zarađujem bolje, a u nekima lošije. Iz današnje perspektive znam da bih možda drugačije ulagao novac u nešto isto, kao što bih vjerojatno drugačije igrao tenis da se mogu vratiti da imam 20 godina. Učiš na greškama i to je to. Ono što sam naučio jest da treba izbjegavati partnerstva s bankama jer je to dosta nesigurno - ponavljam, to se nikako ne mogu nazvati \"partnerstva\" u pravom smislu te riječi. Osobno sam uložio u projekt izgradnje zgrada u Rijeci i ljudi to prepoznaju – zaključio je Ivan u intervjuu za Max.
Redovito komentira teniske mečeve za talijanski Sky, a uz to je i menadžer top 10 tenisaču Tomasu Berdychu. Još je rano, ali Čeh definitivno nije mogao imati bolji izbor pravog čovjeka koji će ga upoznati s nekim stvarima, sigurno uvesti u mirovinu...
\"Ljubo? Ne bojim se za njega. Inteligentan tip koji je sve posložio u životu kako treba. To je primjer koji treba slijediti.\"
Svi koji ga poznaju slažu se gotovo uglas. Kakav je kao igrač, takav je i u \"mirovini\". Svaki zarez je kod Ivana Ljubičića definitivno na mjestu...