Josip Perković spriječio je 1994. godine atentat na predsjednika Franju Tuđmana, rekao je u gostovanju na VečernjiTV general i zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora Ljubo Ćesić Rojs, s kojim je razgovarala novinarka Petra Maretić Žonja.
- Taj atentat je dogovaran. General Martin Špegelj je razgovarao s jednim generalom iz NATO-a, po nalogu službi. Nađite, provjerite, ja imam original... U razgovoru se kaže: "Vi trebate likvidirati Franju Tuđmana, mi ćemo vas logistički pomoći". Zamislite tada, 1994., poslije Washingtonskog sporazuma, trebalo je likvidirati predsjednika Tuđmana. To je spriječio Josip Perković. Ja dosad o tome nikad nisam istupao, ali to je istina - tvrdi Ćesić Rojs.
Rekao je i da su osnivači HND-a nakon toga htjeli provesti puč u Hrvatskom saboru, no nisu uspjeli.
- Da su tada srušili Tuđmana, ne bi bilo Bljeska, ne bi bilo Oluje, ne bi bilo Hrvatske. Bila bi konfederalna država s glavnim gradom Beogradom, kakvu su zagovarali Mesić, Manolić i Špegelj. Zaboravili ste da je 1991. godine ambasador SAD-a Warren Zimmerman bio protiv stvaranja hrvatske države – rekao je Česić Rojs.
Govoreći o pismu genarala koji predlažu pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, naglasio je da taj papir nije potpisao kao zamjenik predsjednika HGZ-a nego kao građanin.
- Stojim iza svog potpisa. Imam svoje principe i iza njih čvrsto stojim. Ne znam zašto su dva generala povukla potpise. General Ćosić me nije iznenadio, on je potpis povukao peti dan, ali me iznenadio general Krešić koji je popis povukao sedmi dan. Mi smo kumovi i kao braća. Rekao mi je: "Kume, nešto razmišljam, na mene je strašno velik pritisak od generala i bivših misnistara". Čak su i prijetili. Prijetili su i meni, dobivao sam poruke koje čuvam na hard disku. Morat će me pogledati u oči, pa ili ću ja od njih dobiti šamar ili će oni od mene. Neću povući svoj potpis – kazao je.
Ima, dodao je, osjećaj da se general Krešić prepao, da se nije mogao nositi s velikim pritiskom. Peticiju su svi potpisali u roku sat vremena. Prije Ćesića Rojsa, potpisali su je generali Čermak i Gotovina.
- Pa nije UDBA ubila, recimo, oca ministra Hebranga. On je ubijen 1948. godine, kad je Perković imao četiri godine – rekao je Ćesić Rojs i opisao kako se u njegovoj obitelji pjevalo "Evo zore, evo dana...", kako mu je UDBA tukla oca u zatvoru... S obzirom na obiteljsko zaleđe, kako gleda na prozivke da je potpisao za ljude koji su osuđeni da su organizirali ubojstvo Stjepana Đurekovića.
Koji su mu bili motivi?
- Nemam nikakvih motiva. Ja sam to učinio kao čovjek, kao vjernik... Treba praštati svima, pa tako i ovoj dvojici. Zašto nismo pohapsili sve udbaše? Do 1980., a Perković do tada nije bio ništa, ubijeno je preko 60, 70 naših emigranata u cijelom svijetu. Hajmo ih pobit sve! No, prošla su ta vremena, nema više smrtnih presuda u Hrvatskoj. Držim se politike predsjednika svih Hrvata, a to je pomirba ustaša i partizana, sinova ustaša i partizana. Zahvaljujući tom zajedništvu stvorili smo slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu i uspjeli u Domovinskom ratu. Da smo se tukli jedni protiv drugih, ajme nama! Udbaši čije su ruke krvave, koji su ubijali, i koji su bili savezna UDBA u Zagrebu, ti su pobjegli u Beograd. Ako se podijelimo, ode sve k vragu – rekao je.
Zašto je molbu potpisala baš ta sedmorica? Je li to trebala biti neka šira akcija, po kojem ključu su birakli ljudi koji će potpisati molbu za pomilovanje?
- Ja sam bivši pomoćnik ministra obrane i najbliži suradnik Franje Tuđmana i Gojka Šuška, i usudim se reći, njihov doživotni izaslanik. General Čermak je bivši pomoćnik ministra, prvi koji je naoružavao Hrvatsku, koji je uspješan gospodarstvenik, dao Bog da takav vodi Vladu jer on zna namaknuti novac. General Gotovina je bio glavni inspektor HV-a, Krešić je bivši glavni kadrovik i pomoćnik ministra, Ćosić je bivši zamjenik ministra obrane Gojka Šuška, general Pavao Miljavac je bio načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH kad je Gojko Šušak bio ministar, a kad je Šušak umro, Miljavac je postao ministar. General Domazet je bivši načelnik Glavnog stožera. Hijerarhija je jasna, nismo išli masovno skupljati ljude. Mi smo bili najbliži suradnici F. Tuđmana i G. Šuška u tom vremenu – kazao je Ćesić Rojs.
Zdravka Mustača ne poznaje, a Perkovića zna odlično, upoznao ga je u ožujku 1991. Pakracu.
- Napravio je čuda – dodao je da je i pročitao nekoliko dokumenata o opskrbi oružjem za HV i Armiju BiH koje je potpisao Perković kao pomoćnik ministra i savjetnik ministra. Osim naoružavanja Republike Hrvatske, Perković je, istaknuo je, zaslužan za uhićenje sudionika akcije Labrador 1991.čime je skinuo velik uteg s Republike Hrvatske.
Zašto generali nisu reagirali 2012. kad se pisao Lex Perković i izručivali se Mustač i Perković?
- Ja sam prespavao tu 2012. Nisam bio u Saboru, imao sam svojih problema. Nije me nitko ništa ni pitao. General Krešić i ja popili smo kavu s Perkovićem tri dana prije izručenja. On je bio uvjeren da će biti pušten – otkrio je Ćesić Rojs.
S predsjednikom Milanovićem nije razgovarao o pismu generala i uvjeren je da Milanović ne zna tko je pokrenuo potpisivanje. S predsjednikom Zoranom Milanovićem Ljubo Ćesić Rojs ne slaže se kad vrijeđa HDZ koji je za njega svetinja.
- Predsjednik Tuđman je stvorio HDZ ne da bi vladao njime, nego da bi stvorio hrvatsku državu. I to je istina. Drugo je što su se UDBA i KOS uvukli u HDZ – rekao je i dodao da bi najprije trebalo provesti lustraciju u HDZ-u i očistiti ga od UDBA-e i KOS-a.
Na pitanje kako Hrvati u BiH gledaju na mandat Milanovića, general Ćesić Rojs je odgovorio: "Pozitivno". Dočekan je tamo, dodao je, kao kralj, najbolje nakon Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Nezadovoljan je odnosom Vlade prema Hrvatima u BiH.
Nikada mi ovaj gnoj nije bio simpatičan, ali da je takvo izdajničko govance, nisam mogao vjerovati.