'Skijanje je opasno, a Schumi je naviknut na strah'

Kao i mnoge prije, i ovu je Novu godinu Ivica Kostelić dočekao u Innerkremsu, najčešćem trenažnom kampu hrvatskih skijaša. Zapravo, kao i obično, Ivica je najluđu noć prespavao.

– Legao sam u pola deset, a probudio se u 7.15 sati i otišao na trening. Bila je to noć kao i svaka druga.

Za našeg razgovora kazao nam je da se ne može ni sjetiti kada je posljednji put Novu godinu dočekao u Zagrebu.

– Nije se to dogodilo puno puta. Čim se ne mogu sjetiti, znači da je zapravo bilo jako davno.

Priznaje da mu je teško palo otkazivanje Sljemena.

– Žao nam je svima u ekipi, no protiv prirode ne možeš napraviti puno. Početkom prosinca izgledalo je da će biti sve u redu, no onda je zajužilo. Malo mi jest neobično što u ovo doba godine ne razmišljam o Sljemenu, ne mijenja se tu puno. Ciljevi su isti, samo na drugom mjestu.

Što će biti njegov cilj u ponedjeljak u Bormiju, na zamjenskoj lokaciji za zagrebački slalom?

– Ne znam što bih rekao, na treninzima mi ne ide baš blistavo pa nemam prevelike ambicije. Bilo bi dobro spojiti dvije dobre vožnje.

Ne bi mu bilo prvi put da je loš na treninzima, a da je dobar u utrci.

– U Leviju sam na jednom treningu, na mjerenju vremena, od svih bio najsporiji, što mi se nikad nije dogodilo, a na koncu sam u utrci bio četvrti.

U Bormiju sam izlijetao

Ipak, u Bormiju baš i nije imao dobra iskustva.

– Posljednji sam put tamo vozio 2008. i čini mi se da sam pao, penjao se i na kraju uspio osvojiti neke bodove. Tri godine prije toga, na Svjetskom prvenstvu, izletio sam jer mi je frajer ulio vodu u rupu. Čovjek je nalio kanistar vode u rupu, a isto je to učinio i Palanderu pa smo obojica ispala na istom mjestu. To je kao da se autom voziš 60 kilometara na sat i odjednom upadneš u lokvu vode. U skijanju si odmah vani, ne možeš više reagirati.

Ivica kaže da je ušao u svoju posljednju olimpijsku godinu, što je za nekoga tko ima 34 godine poprilično logično.

– Istina je, ne mogu se zamisliti kao aktivnog skijaša za četiri godine. No, ja izbjegavam govoriti da je nešto posljednje, zadnje, pa tako ni na treningu ne govorimo da idemo napraviti zadnju rundu, nego da imamo još jednu rundu.

Bi li njegova sreća bila potpuna kada bi se sudbina tako poigrala s njim da Igre u Sočiju okonča svojim četvrtim olimpijskim srebrom?

– Istina je da je moj san i dalje olimpijsko zlato, no ja bih bio sretan s bilo kakvom medaljom. Uostalom, ja sam već sada 100 posto sretan sa svojom karijerom.

U Torinu je za pobjednikom Ligetyjem zaostao 53 stotinke, dok su u Vancouveru od njega brži bili jedino Razzoli (16 stotinki) i Miller (33 stotinke).

– Kao što rezultat kaže, najbliži sam olimpijskom zlatu bio u slalomu u Vancouveru. Po videoanalizi, da je taj slalom trajao još troja vrata, ja bih nadoknadio tih 16 stotinki, a malo je znano da taj slalom nije održan po pravilima. Imao je tri metra manju nadmorsku visinu nego što je propisano. Start je spušten zbog lošeg vremena pa je nestala strmina na kojoj bi bilo dodatnih 4-5 vrata.

Ivica u Sočiju namjerava voziti sve discipline osim specijalni spust. Zašto se opterećuje veleslalom za koji i sam kaže da mu je najlošija disciplina?

– Ne treba podcjenjivati izglede za medalju u veleslalomu jer je na Olimpijskim igrama konkurencija slabija od Svjetskog kupa, a konfiguracija mi dosta odgovara. Inače, najveće izglede za medalju imat ću u kombinaciji jer je slalom veća lutrija, a i konkurencija je jača.

I sportaši kroz detektore

Vijesti o terorističkim napadima u Rusiji ne zabrinjavaju ga ni u samo predvečerje Igara.

– Nije ugodno čuti da nevini stradavaju, no ja nemam nikakve sumnje da će osiguranje samih Igara biti na visokoj razini i vjerujem da će sve proći u redu.

Bi li mu mogući novi teroristički napadi u siječnju izazvali dodatnu nelagodu?

– Ne jer vozio sam u Sočiju utrku Svjetskog kupa i vidio koliko je osiguranje bilo strogo i čvrsto, a sada će biti još strože.

Kao i mnogi drugi svjetski sportaši, Ivica također prati situaciju s Michaelom Schumacherom i nada se dobrim vijestima. Je li i Schumijev slučaj i tragičan pad na skijama dokaz koliko je skijanje opasan sport, čak i na rekreativnoj razini?

– Skijanje je opasno na svim razinama i tu se nema što dodati. Godišnje na stazama pogine 35 ljudi, što i nije tako velik broj koliko je velik broj onih koji budu ozlijeđeni, a to su nesagledive brojke.

Postoji li opasnost da ljudi koji su tako dobri u nečemu kao što je Schumi za volanom pretjeraju u nečemu drugome u čemu nisu tako dobri?

– Sigurno da postoji, jer to su ljudi naviknuti na strah i oni imaju sasvim drukčije poimanje svojih ograničenja. Puno se lakše prepuštaju rizicima.

Ne bojim se napada na Soči, Rusi će to znati spriječiti

Ivica je uvjeren da ni na olimpijskoj periferiji u Sočiju neće biti sigurnosnih incidenata. Osim toga, cijela njegova obitelj bit će uz njega, otac kao glavni trener, sestra kao pomoćni trener, a majka kao “logističarka”.

– Rijetko u kojoj državi možeš primijetiti toliko osiguranja kao u Rusiji, a s budući da je krizno žarište relativno blizu Sočija, ništa neće biti prepušteno slučaju.

Kroz kakve je mjere sigurnosti Ivica prolazio kao sudionik prethodnih triju izdanja Olimpijskih igara?

– Kroz detektore metala i mi sportaši morali smo prolaziti svugdje, no više u Salt Lake Cityju i Vancouveru nego u Torinu. Bilo je situacija kada mi to nije bilo drago, kada to nije bilo dobro za koncentraciju prije nastupa.

Kad me strah samo se sjetim Kitzbühela

Kada bih na Mljetu trebao skočiti s visokih stijena, to mi je izgledalo užasno visoko, no onda bih si rekao: “Pa ti voziš spust u Kitzbühelu, zašto bi te sada bilo strah”. No, dobro je biti svjestan svojih ograničenja, a to je ono što skijaši nekad ne čine. Ljudi poput vozača formule 1, skijaša ili pilota cijeli život žive u višoj brzini, imaju drugačiji osjećaj prostora i vremena i vjeruju u svoje reflekse jer ih cijeli život treniraju, kaže Ivica.