-Još se prošle godine sredinom svibnja, dok traje sezona presađivanja, tražio 'flanac', presadnica rajčice, paprike i tikvice viška. No ove godine kupaca na virovitičkoj gradskoj tržnici nema.
– Ovo je najgora godina otkako prodajem – priča nam Katica Mirkajlović, koja za štandom virovitičke gradske tržnice broji 14. godinu. Presadnice nekoliko vrsta paprika, rajčica, mahuna, krastavaca i lubenica poput drugih prodavača nudi po cijeni od jedne ili dvije kune.
– Ići ispod tog iznosa, ispod jedne kune, jednostavno nema smisla - odmahujući glavom govori Katica. Zakupljeni prostor tržnice mjesečno je stoji oko 500 kuna. Ni u snovima ovaj mjesec neće prodati 500 presadnica samo da pokrije trošak zakupa.
– A da ne govorimo koliko novca smo uložili u sjeme, plastenik, grijanje. Što ne prodamo, za nas je gotovo, propada – kaže, pokazujući desetke presadnica koje čekaju kupce. Posao s presadnicama počinje u siječnju i traje mjesecima. Katica se tjednima ustajala svaka dva sata noću kako bi napunila peć na drva koja je grijala plastenik i da mlade i osjetljive biljke ne bi propale. Ne traži, kaže, naknadu za taj trud.
- To ionako nitko ne može platiti. Teško radimo i pošteno, od tog rada želimo živjeti, ali nada nam je sve slabija, svaka godina je sve gora – iskreno priznaje Katica. Ona i suprug žive od onoga što proda na pultu tržnice u Virovitici, a ove godine to će biti malo.
I veći proizvođači slažu se da je ovo najteža godina u posljednjem desetljeću. Dio krivnje snosi kiša, dio trgovački centri, gdje se "na karticu" i na rate mogu kupiti osnovne namirnice za život. No najveći krivac je besparica.
– Glavicu salate ne mogu prodati po cijeni od dvije kune po komadu, a i 'flance' po jednu kunu kupuju tek rijetki – kaže Silvana Abramović koja sa suprugom Dinkom vodi obiteljsko gospodarstvo u Vukosavljevici nedaleko od Virovitice.
– S prvim proizvodima još i držimo cijenu na tržnici, ali to kratko traje. Primjerice, jagode su 15 kuna po kilogramu, krastavci deset. Uskoro će i njima pasti cijena – ističe Silvana. Paprike, jagode, celer, rajčica i drugi proizvodi hrane peteročlanu obitelj Abramović. Kako sade veću količinu proizvoda, ono što ne uspiju prodati na virovitičkoj tržnici, plasiraju putem trgovačkih centara i većih tržnica. Prisiljeni su biti konkurencija samima sebi.
– Poslujemo u uvjetima 'uzmi ili ostavi'. Salatu moramo pobrati u roku od dva, tri dana ili propada. Na tržnici je ne mogu prodati po cijeni od dvije kune, prostajem na 1,20 kuna po komadu što dobivam od drugih kupaca. A cijeli plastenik, ako ga i uspijemo prodati, dostajat će tek za obveze i porez – kaže Silvana. No i u najtežnoj situaciji dosad, prodavači ne zaboravljaju biti široke ruke. Znaju da se teško živi. Danijela S. u vrećicu uvijek stavi par 'flanaca' za poklon, jabuku ili mrkvu viška.
– Ima mnogo ljudi koji si ove godine ne mogu priuštiti mjericu jagoda – ističe Danijela, čijem iskusnom oku ne promaknu kupci u potrebi, oni skromni, koji nikada neće priznati da nemaju novca za još jednu presadnicu paprike.
– Ja neću propasti zbog nekoliko 'flanaca' koje poklonim, znam da će hraniti druge – smatra Danijela, kojoj je na tržnici ovo deseta poslovna godina.