Ljudi se srame kupovati rabljenu odjeću

- Ne ide nam baš. Gledaju, ali ne kupuju. Stavili smo najniže moguće cijene, ono od 10 do 50 kuna, samo da zaradimo nešto za more - kaže Čakovčanin Denis Blagus, koji je na čakovečkom sajmu prodavao staru odjeću i razne predmete. On i Ela Vujnović skupljaju novac za odlazak na more. Nedostaje im još 200-tinjak kuna. Negdje su načuli da se na sajmu može prodavati i nošena odjeća, pa su došli na ideju kako upotpuniti džeparac za ljetovanje. Probrali su hlače i majice koje više ne nose jer su im premale ili više nisu modno zanimljive. Usput su iz kuće pokupili predmete koji skupljaju prašinu, poput reketa za tenis i stolni tenis, mini usisavača, knjiga, miša za računalo, slušalica... Našao se tu i ribež za zelje.

- Uzeli smo sve za što smo mislili da će se najlakše prodati. Izgleda da smo fulali. Ovdje na sajmu ribeža ima koliko hoćeš - smije se Denis.

Prvi put su na sajmu i "starosjedioci" su ih dobro prihvatili. Daju im čak i savjete.

Pokraj njih svoju su plahtu prostrli Luka i Pero, također tinejdžeri koji ne skupljaju novac za more, nego za ulaznice za koncerte na Špancirfestu u Varaždinu! - Ima mnogo odličnih koncerata, pa smo i mi donijeli odjeću koju više ne nosimo. Nešto je od roditelja - kažu mladići. I oni će, kažu, biti zadovoljni ako prikupe 200 kuna. Denis se čudi što ljudi u Hrvatskoj rijetko kupuju second hand odjeću, dok je u svijetu, pa u metropolama poput Londona i Beča, najnormalnije kupovati u takvim trgovinama i na sajmovima. - Srame se valjda, ili ne kupuju iz ponosa - pretpostavlja.

S pune tri plastične vrećice odjeće sa sajma se vratila Čakovčanka koja kaže da često kupuje rabljenu odjeću.

- Mnogo je jeftinija, pa se za 15 kuna može kupiti majica koja u trgovini stoji 100 ili više kuna. To je čista i dobro održavana odjeća. Kupila sam majice, trenirke i igračke za sitan novac. Nezaposlena sam, novca nema, kriza je i ne vidim razloga zašto se ne odjenuti na sajmu - kaže, odbijajući reći kako se zove.

Već nošenu odjeću prodaju i umirovljenici koji time krpaju male mirovine.

- Ostalo mi je dosta odjeće u koju više ni ne stanem, a skupila sam i suprugove hlače i kapute. Zašto da to stoji u ormaru, a nekome će dobro doći - razmišlja. I ona se žali na slabu prodaju. Ima samo dvije veličine, 40 za žene i 52 za muškarce.

- Nezgodno je i to što nemamo kabinu u kojoj bi si ljudi isprobali odjeću. Ako netko pita, kažem da odu iza stabla. Neki prodavači dođu s kombijem, pa se kupci u njemu presvlače - dodaje.