Ljudi skrivaju oružje, a pojma nemaju koliko je to opasno

Svakom građaninu koji je u posjedu ilegalnog oružja, streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava zakon dozvoljava da ga bez sankcija preda policiji. Mnogi Podravci i Prigorci iskoristili su tu mogućnost. Od 2007. godine do prošlog mjeseca u akciji “Manje oružja – manje tragedija” prikupljeno je 143 automatskog oružja, 2738 rasprskavajućih sredstava, 148 pištolja, puška ili sličnog oružja, 143.280 komada streljiva i 97,8 kilograma eksploziva.

Uđe u krv

– Mi to razvrstavamo i predajemo MUP-u u Zagreb. Oružje poslije ide u ljevaonice, a minsko-eksplozivna sredstva i streljivo uništava se u Slunju. U srijedu idemo tamo već peti put ove godine – otkrio je Mato Radotović, vođa grupe za protueksplozijsku zaštitu u Policijskoj upravi Koprivničko-križevačkoj.

Tromblonske mine, zolja, ručne bombe, TNT, pištolj škorpion i poluautomatska puška crvena zastava samo je dio opasnog arsenala koji on brižno čuva u posebno zaštićenim prostorijama.

– Ovaj posao radim već više od 20 godina. Razmišljam da sam se već previše opustio, ali uđe to čovjeku u krv – priznao je on, vidno staložen i smiren, s tek blagim osmijehom na licu.

Pojasnio je da je pravilo struke sve uništavati jer jednom kad oružje i eksploziv izađe iz skladišta, više ga se ne bi smjelo vraćati. Kaže kako je rat završio prije 20 godina i ta sredstva sad su već opasna sama po sebi, a ljudi nisu toga ni svjesni. Svako od njih, dodaje, ima na sebi upaljač i može doći do samoaktiviranja.

– Danas-sutra će se aktivirati. Osigurači popuste, dođe do korozije – upozorava Radotović.

S obzirom na to da nije bilo ratnih djelovanja u Podravini i Prigorju, osim u koprivničkoj vojarni, više je nego zadovoljan odzivom akciji.

– Četvrti-peti smo u Hrvatskoj. Puno radimo na edukaciji, idemo po školama, informiramo građane putem medija... Imamo 20-ak dojava mjesečno, to je jako dobro – izjavio je on.

Prema njegovim riječima, mnogi ljudi se i dalje boje javiti im se, iako je to potpuno bezrazložno. Policija dolazi na mjesto poziva u civilu, bez previše pitanja, uzmu oružje i odu.

– Svi su na kraju sretni. Kad preuzmemo oružje, vidi im se na licu olakšanje – kaže Radotović, otkrivši da ljudi svugdje skrivaju oružje.

I u podrumima, i na tavanu, i pod zemljom. Pamti slučaj iz Starigrada.

Srndać sigurniji

– Čovjek je odgađao nadogradnju klijeti jer je zakopao ručnu bombu, a nije se to usudio reći supruzi. Cijeli dan je kopao, nije točno znao gdje se nalazi. Došli smo s detektorom, pronašli je i preuzeli – prisjeća se on.

Zabrinjavajuće je i odbacivanje oružja u kanalima, šumama, smetlištima...

– To je najopasnije. Ljudi se i dalje boje policije i onda odbacuju oružje i minsko-eksplozivna sredstva, ne mareći za druge – kaže Radotović i navodi primjer s đurđevačkog područja gdje je traktor koji kosi bankine aktivirao ručnu bombu.

Posebno je upozorio na opasnost od oružja domaće izrade.

– Ljudi koji pucaju s takvim puškama nisu sigurni. Sigurniji je onaj srndać u kojeg se puca – završio je on.