Lončar 1990. molio Mocka: Želim otići iz kaosa Jugoslavije

Alois Mock, bivši austrijski vicekancelar i ministar vanjskih poslova, bio je jedan od glavnih zagovornika priznanja samostalne i neovisne Hrvatske. Bio je i jedan od rijetkih europolitičara koji su davno uočili da Jugoslavija kao višenacionalna država nema budućnosti. Koristio se svim mehanizmima da međunarodnu zajednicu upozori na neizbježnost raspada Jugoslavije, i to od rujna 1987. godine.

Pikanterije o političarima
O njegovoj ulozi u raspadu Jugoslavije i osamostaljenju Hrvatske sada imamo prilike čitati i na hrvatskom jeziku u njegovoj upravo objavljenoj biografiji “Alois Mock: političar koji stvara povijest” u izdanju Školske knjige. Zato autori Martin Eichtinger i Helmut Wohnout u knjizi imaju posebno poglavlje “Raspad Jugoslavije” koje govori o tadašnjim dramatičnim trenucima za Hrvatsku i za Europu.

U njemu se uočavaju sva kolebanja u tadašnjoj međunarodnoj zajednici, ali i u austrijskoj vladajućoj koaliciji. No ima i pojedinih pikanterija o tadašnjim jugodužnosnicima. Pa pišu: “Koliko je u to vrijeme situacija u Jugoslaviji već bila kritična, pokazuje ovaj događaj iz listopada 1990.: na sastanku u New Yorku jugoslavenski je ministar vanjskih poslova Budimir Lončar, podrijetlom Hrvat, zamolio Aloisa Mocka da podrži njegovu kandidaturu za izvršnog tajnika u Centru za prevenciju sukoba KESS-a u Beču.”

Za osnutak vijeća mudrih
U privatnom je razgovoru dodao: “Situacija je u Jugoslaviji beznadna. Želim otići iz toga kaosa.”

Mock se sastao s Lončarom i na konferenciji neutralnih i nesvrstanih zemalja u Vaduzu 17. svibnja 1991. i sljedećeg dana na skupu Pentagonale u Bologni. Ondje mu je Lončar pak predbacio da radi protiv jedinstva Jugoslavije jer je Mock bio protiv izjave koja je podupirala integritet Jugoslavije. Istog mjeseca Mocku se usprotivio i jugopremijer Ante Marković jer je Mock predložio osnivanje “vijeća mudrih” iz redova iskusnih europskih državnika koji bi trebali biti na raspolaganju radi održavanja dijaloga između republika i tijela savezne države.

Marković je smatrao da Jugoslaviji nije potrebno miješanje izvana jer da svoje probleme može riješiti sama. Mock je od rujna 1991. predlagao priznanje Slovenije i Hrvatske, no kancelar Vranitzky tome se žestoko protivio. No kad je to učinila Njemačka, ni Austrija više nije imala što čekati. Neki su ga optuživali da je prerano priznanje izazvalo sukobe. Mock je odgovorio: “Nije rat uslijedio nakon prenaglog priznanja, nego je dugo odgađano priznanje uslijedilo nakon rata koji je već bio u punom jeku.”