Lopovi koji su prepoznati i uhićeni na temelju videosnimke s nadzornih kamera postavljenih na privatnu nekretninu mogli bi početi zloupotrebljavati presudu Suda Europske unije koja kaže da snimke nadzornih kamera na privatnim kućama, ako su te kamere usmjerene prema javnom putu, mogu kršiti europsku direktivu o zaštiti podataka.
S druge strane, odvjetnik Goran Mikuličić smatra da presuda Suda EU nema nikakve posljedice na možda najpoznatiju snimku s nadzornih kamera u Hrvatskoj, onu iz restorana Marcellino gdje su 2009. snimljeni bivši premijer Ivo Sanader i šef mađarskog MOL-a Zsolt Hernadi. Ta je snimka prihvaćena kao dokaz na suđenju Sanaderu za korupciju u slučaju Ina-MOL, a Mikuličić je trenutačno odvjetnik Zsolta Hernadija.
Vandal osporavao snimku
Sud EU, poznat i kao Europski sud pravde, razmatrao je pitanje legalnosti snimaka s nadzornih kamera nakon što je to zatražio sud u Češkoj. Češki državljanin František Ryneš, naime, na svoju je obiteljsku kuću ugradio kameru koja je snimala ulaz u tu kuću, javni put te ulaz u kuću nasuprot.
Ryneš je to učinio nakon što su mu nepoznati vandali više puta razbijali prozore na kući, a kad su to ponovno učinili nakon ugrađivanja kamere, ta je snimka pomogla policiji da ih identificira i uhiti. Jedan od dvojice osumnjičenih, međutim, osporavao je zakonitost videosnimke jer snimka sadrži osobne podatke (fizički izgled osumnjičenih), a ti su podaci o osumnjičenima bili snimljeni bez njihova pristanka dok su oni stajali na javnom putu.
Sud EU, koji je ovlašten tumačiti europske direktive, zaključio je da se "videonadzor koji obuhvaća javni prostor i koji je zbog toga usmjeren izvan privatne sfere osobe koja provodi obradu podataka ne može smatrati 'isključivo osobnom ili domaćom aktivnošću'". Posljedica takve odluka Suda EU mogla bi biti ta da i u Hrvatskoj svaka privatna kuća sa sustavom videonadzora mora barem izvjesiti jasno upozorenje prolaznicima da ih kamera snima. A posljedica bi mogla biti i ta da se odvjetnici snimljenih osumnjičenika hvataju za ovu presudu kao slamku spasa.
– Odluka europskog suda je zanimljiva. Jasno je da kamere na javnim mjestima nikome ne smetaju, a da za kamere na privatnim mjestima treba biti jako dobro obrazloženo zašto su postavljene. To je sad standard koji je formaliziran kroz ovu odluku suda – kaže Goran Mikuličić. A u svojstvu Hernadijeva odvjetnika Mikuličić ovako komentira presudu u kontekstu snimke Sanader-Hernadi iz Marcellina:
Ništa bez suglasnosti
– U procesnom smislu ta snimka iz Marcellina ne predstavlja dokaz koji bi imao viši stupanj od beznačajnog. To je od početka bilo medijski atraktivno, ali ne i procesno važno. Čak i po shvaćanju suca Ivana Turudića ona ne predstavlja nikakav dokaz. I drugo, ta je snimka napravljena vremenski daleko nakon što su se sporni događaji zaista dogodili – kaže Mikuličić.
Još jedan razlog zašto presuda Suda EU nema utjecaja na snimku iz Marcellina leži u tome što su Sanader i Hernadi snimljeni 2009., kad Direktiva EU o zaštiti osobnih podataka nije bila na snazi u Hrvatskoj. No danas jest i danas je na snazi i tumačenje te direktive Suda Europske unije, koji kaže da "u načelu direktiva dopušta obradu samo onih podataka za koje je dotična osoba dala svoju suglasnost".
>> Sam pronašao lopova koji je njegovom sinu ukrao bicikl
>> Videonadzor javnog prostora bez suglasnosti krši Direktivu o zaštiti osobnih podataka
Ovo je već perverzija naše civilizacije, da lopovi, kriminalci, mafijaši mogu na takav način uništavati osnovne civilizacijske norme. Odvjenici koji izvode takve vratolomije zbog osobnih koristi i izvlači notorne kriminalce i ubojice , trebali bi također odgovarati pred sudom.