TKO PLETE MREŽU? Eko riba Cres-Lošinj traži povrat duga

Lošinjski ribari u ratu s riječkom burzom ribe

11.11.2008.
u 14:41
Pogledaj originalni članak

Točno godinu dana nakon što je simboličnim spuštanjem ribarske mreže u more otvorena riječka Veletržnica ribe, zbog nagomilanih dugova te općeg nezadovoljstva ribara, veliki dostavljač - zadruga Eko riba Cres-Lošinj, obustavila je isporuku robe burzi.

Izigrani ribari
Upravitelj ribarske zadruge Miljenko Jović kivan je na upravu Veletržnice koja im je, nakon što su cresko-lošinjski ribari povisili količinu isporučene ribe, telefaksom poručila: ne šaljite nam više. - Nagli prekid poslovanja obrazlažu zasićenošću burze što, dakako, nije istina.

Oni su jednostavno nespremni za prihvat većih narudžbi, a ribu prodaju bez pologa što je na koncu dovelo do ogromnog duga zadruzi - on je donedavno iznosio 124 000 kuna, a onda su nam, na kapaljku, na račun položili 30 000, što nije dovoljno ni za benzin. A gdje je ostalih 90.000?, pita se Jović, uz tvrdnju da ih uprava izbjegava od 19. svibnja, kad ju je i počeo prozivati. Ne pomaže ni nadzorni odbor, čija je tromost i nestručnost, smatra, i dovela do sadašnjeg stanja.

- Upravi smo poslali dva telefaksa na koja nam nisu odgovorili, problem nisu riješili, a izvješća sa sastanaka kasne i nekoliko mjeseci,...

Krivi su Talijani?
I dok se izigrani ribari spremaju na javni skup na kojem će obznaniti sve nepravilnosti koje su pridonijele prekidu suradnje s riječkom burzom, njezin direktor Nikola Mendrila tvrdi kako “Veletržnica nikome ništa ne duguje”.

- Mi radimo po sistemu da izdajemo fakture kupcu te je stoga dužan on, a ne mi. I nikako nismo otkazali poslovanje Eko ribi Cres-Lošinj. Problem je izbio kad je talijanski kupac, koji je od njih uzimao ribu, odustao. On je imao primjedbe, kupljenu ribu je reklamirao i zato se taj novac ne možesplatiti zadruzi, objašnjava, uz potvrdu da su u potrazi za drugim kupcem.

Kao najpovoljnije rješenje za ribare koji sami ne izlaze na tržište i dalje se nameće Veletržnica, tvrdi, no iza cijelog projekta mora stati javni sektor, za što je potrebno strpljenja i vremena. A to je ono, čini se, čega ljutitim ribarima nedostaje. Osim problema sa susjednom državom i ulovom, niknuo je i treći - nepovjerenje burzi koja bi trebala stajati iza njih.

Pogledajte na vecernji.hr