Zbog pokušaja ubojstva Velije Faredina (52) 7. kolovoza 1996. nakon svađe oko mjesta za prodaju lubenica, na Županijskom sudu u Brodu počelo je suđenje Izidniju Ramadaniju (38). Optužnica ga tereti da je Faredina ranio hicem iz pištolja, a potom je prebjegao u BiH i dalje u Makedoniju. U odsutnosti je nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora, no kaznu nije odslužio. No, prije tri mjeseca, misleći valjda da je presuda zastarjela, boravio je u Švicarskoj, gdje je po međunarodnoj tjeralici uhićen te deportiran u Hrvatsku. Velija Faredin sudu je izjavio da je samo on imao dozvolu za kamionsku prodaju lubenica na raskrižju sjeverne gradske obilaznice i ceste za Bukovlje, a isto je pokušao i Ramadani.
– Nisam to mogao dopustiti, moja obitelj živi od prodaje poljoprivrednih proizvoda. Bio sam zbog toga jako ljutit i priznajem da sam dozvolu koju je Ramadani naknadno donio potrgao i da smo se potukli – rekao je Faredin. Optuženi kaže da ga je Faredin više puta udario, a onda nasrnuo nožem. – Uplašio sam se, pobjegao u kabinu svog kamiona i zaključao, ali je Velija kroz prozor pokušao ući mašući nožem. Nisam imao kamo i u strahu za život ispalio sam iz pištolja hitac u njega. Nisam ga htio ubiti, već samo spriječiti da me ubije – rekao je Ramadani.
Faredin je dodao da u ranijim iskazima nije želio teretiti Ramadanija i oprostiti mu jer su obojica podrijetlom iz istog sela kod Tetova u Makedoniji, ali nakon što su mu po Ramadanijevu uhićenju po posredniku stigle prijetnje ubojstvom njemu i njegovoj obitelji, odlučio je izjaviti kako se sve odigralo. – Faredin je iz mog sela i kada je u Brod došao bez ičega, mi smo mu bili prvi pri ruci da se snađe, a eto kako nam je uzvratio – kazao je I. Ramadani, dodavši da je pobjegao jer je “krvna osveta kod makedonskih Albanaca još uvriježena”.
Lubeničar se skrivao 14 godina u strahu od krvne osvete, on je bio pametan znao je ako te Hrvatski specijalci pričuvju da če te Srbi likvidirati. Jel oni su njega čuvali od Hrvata.