Na županijskom sudu u Zadru nastavljeno je suđenje bivšem šibenskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici za kornatsku tragediju u kojoj je živote izgubilo 12 vatrogasaca.
Nakon što je prije 20 dana, odnosno prvog dana svojega svjedočenja opisao stravične razmjere tragedije na Kornatu, svjedočenje je u utorak nastavio jedini preživjeli vatrogasac Frane Lučić. Suđenje Draženu Slavici nastavljeno je pitanjima Frani Lučiću.
– Tomislav Crvelin viknuo je: "Ajme, upomoć!", dodavao mi je bocu s vodom dok smo ležali. Zapomagali smo, a on mi je rekao: "Ne boj se, bit će sve u redu". Tada nas je preletio jedan helikopter koji, kada je bio iznad, kao da je dao gas. Mislim da nas je preletio nakon 16.20 sati, odnosno nakon što smo pokušali zvati pomoć mobitelom. Kada sam vidio helikopter, mislim da sam vikao ili mahao. Od preleta helikoptera prošlo je, prema mojoj procjeni, četiri-pet sati do dolaska pomoći. Koliko mi je to puno trajalo. Tragedija je bila oko 15 sati, iz GSS-a su došli oko 19 sati, a u bolnicu smo došli u 21 sat – svjedočio je Lučić o šest sati od tragedije do hospitaliziranja i dodao da je od dojave požara do dolaska vatrogasaca na Kornat prošlo samo 75 minuta.
– Nakon što su po nas došli spasioci, jednom sam rekao da je preko nas prošla vatra. Koliko znam, nisam razgovarao sa Stipom Božićem. Ja nisam Stipi Božiću rekao da nas je "zakupunilo" ili "skokošilo" jer ja te izraze ne koristim. Samo sam jednom od spasilaca rekao da smo nakon tragedije pili vodu – odgovorio je Frane Lučić na upit da komentira svjedočenje GSS-ovaca kako im je najvjerojatnije on rekao da se tragedija dogodila u trenutku kad su "otišli marendati ispod jednog stabla".
– Zrak je bio pun dima, bio je u raznim bojama, ali me nije gušilo. Kada je sve prošlo, zrak je bio čist kao poslije bure. Okolina je nakon požara bila kao da je odjednom bilo puno svjetliji dan – rekao je Frane Lučić svjedočeći da kobnog dana uopće nije vidio kanader.
– Ja sumnjam da je kanader uopće i bio – rekao je Lučić.
– Nisam posjetio Kornat od tragedije do danas. Ne bih vam mogao pokazati gdje smo točno sletjeli, sjećam se da smo bili u nizini i da su oko nas bila brda – rekao je Lučić. Svjedočio je da je prvu liječničku pomoć, odnosno infuziju dobio u Zračnoj luci Zemunik.
– Ja sam prema nalazu komisije 95-postotni invalid. U požaru su mi deformirane šake i amputirani su mi prsti šaka, nagorena mi je brada, a zadobio sam opekline trećeg stupnja na rukama i na nogama. Izgorjele su mi ruke do ramena, noge do stražnjice, dio stopala. Sačuvanu kožu na leđima i s drugih dijelova tijela liječnici su mi transplantirali na šake. Dražen Slavica, ali ni glavni vatrogasni zapovjednik Jurin nikad se nisu interesirali za moje zdravlje niti su mi se javljali. Moji roditelji su mi rekli da se Slavica nije interesirao za mene nego da su se njegove kolege kad su došli interesirali kako izvući Slavicu– rekao je Frane Lučić.
Na upit Čedomira Prodanovića, odvjetnika Dražena Slavice, zašto tvrdi da je Dražen Slavica kriv za nesreću na Kornatu, sudac je rekao da će o krivnji odlučiti sud.
Dražen Slavica istakao je žaljenje zbog stradavanja i kolegi i ostalima, nakon čega je jedna od oštećenica kroza suze uzviknula da je to provokacija.
– Kako imaš snage, stoko, ne mogu više – rekla je Draženu Slavici i plačući izišla iz sudnice. Slavica je rekao da je posjetio Lučića u bolnici, raspitivao se kod liječnika za njegovo zdravlje te da su njegovi kolege zvali Lučićeve roditelje i zamolili da Slavica posjeti Franu Lučića, ali da nisu dobili pristanak roditelja.
Frani Lučiću tijekom svjedočenja pokazane su fotografije s mjesta požarišta na Kornatu na kojima je prepoznao stradale vatrogasce Antu i Ivicu Crvelina.
– Jedna fotografija budi mi sumnju i konfiguracija terena ne odgovara trenutku. Na toj fotografiji jedan je vatrogasac viška – rekao je Frane Lučić.
– Ja smatram da smo stradali od NATO-ove bombe, a tu se pozivam na svu dokumentaciju koju mi je dao umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić – završio je svjedočenje Frane Lučić.
Nakon Frane Lučića svjedočio je časnik HV-a i 2007. godine zapovjednik Zračnih snaga RH general Josip Stojković, koji je rekao da je na dan tragedije bio požar i na Hvaru i da su tamo bile angažirane sve zračne snage.
– Dobili smo zahtjev za gašenje požara kanaderom na Kornatu. Počeli smo ga gasiti oko 15.20 sati, no dobili smo tada zahtjev da se kanader preusmjeri u Vodice, odnosno u Gaćeleze jer je tamo veliki požar. Izvršio sam zahtjev zapovjednika na terenu i tamo je poslan kanader. Nije mi poznato da se pilot kanadera protivio odlasku kanadera iznad Kornata prema Vodicama – rekao je Josip Stojković, koji je o stradavanju vatrogasaca doznao nakon što je požarište nadletio helikopter.
Rekao je da nema spoznaje o naredbi da helikopter ide pomoći gasiti požar na Kornat u 14.50 sati, a koji prema tvrdnji Čede Prodanovića, unatoč zahtjevu za pomoći, nikada nije stigao na Kornat.
Ključna riječ je: marenda! Odnosno, bolje rečeno, izgledno je cijeli plan gašenja bio piknik na vrhu brda jer sam osobno bio na poprištu tragedije prije nekoliko godina i nevjerojatno zahtjevan teren (strmo, mora se čovjek klatariti dok hoda preko tih stijena stalno prebacujući ravnotežu s noge na nogu). Gore bukvalno nema nekog objekta ili bilo što za gašenje jer su kuće dolje daleko uz samu obalnu crtu. Njih su iskrcali s 800 L vode, naknadno dopremljenih u tzv. krušci s vitla helikoptera i kad se to razdijeli na 20 L brentače ispada da je bilo dostatno za 40 punjenja. Taj teren je ogroman i doista je bilo besmisleno bilo što započeti s 40 brentača gasiti, kad se zna da je i Canadair bio bezuspješan s bombama od 6000 L vode u jednom mahu. I onda su ti jadni vatrogasci valjda slegnuli ramenima i stali marendat gore na vrhu brda, ali se smjer vjetra stalno mijenjao i upali su u vatreno okruženje.