Suđenje Sanaderu

Lučić: Sanader nije vršio nikakav pritisak oko Ine

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
ivo sanader, čedo prodanović, jadranka sloković (1)
Foto: Antonio Bronic/PIXSELL
ivo sanader, remetinec (1)
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
ivo sanader, čedo prodanović, jadranka sloković (1)
09.12.2011.
u 09:32
Članovi povjerenstva za promjenu međudioničarskog ugovora Ina – MOL svjedoče u procesu Sanaderu
Pogledaj originalni članak

Povjerenstvo koje je trebalo usuglasiti nacrt ugovora među dioničarima Ine, Vlade RH i mađarskog MOL-a nije ispunilo zadatak. Tako su danas svjedočili članovi povjerenstva Igor Lučić i Krešimir Dragić.

O sklapanju novog ugovora doznali su, kažu, iz medija. Povjerenstvo se sastalo tek nekoliko puta u razdoblju od ožujka do svibnja 2008. kada je vlasnički udjel RH u Ini pao ispod 50 posto te se morao mijenjati zbog ranijih propisa.

Predsjednik povjerenstva bio je Damir Polančec, a osim Lučića, i Dragića koji je mijenjao tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera, o Ini su raspravljali i Vedran Duvnjak te Dražen Bošnjaković. 

Dođe ljeto, a pozivi nisu dolazili

O aljkavosti rada povjerenstva svjedočio je Dragić govoreći o sastancima kojima je predsjedao. Zahtijevao je da se sve snima uz opsežnu pripremu prije sastanaka. Toga u ovom slučaju nije bilo, niti je na kraju složeno završno izvješće.

Povjerenstvo se prestalo sastajati u svibnju 2008. godine, a nakon toga D. Polančec s cjelokupnoj problematici u Ini nastavio je izvještavati uži kabinet Vlade.

– Prođe vam neko vrijeme pa je onda došlo ljeto, a pozivi nisu dolazili – tako je objasnio Lučić naprasni prekid sastanaka te kazao da je i sam kasnije nazočio sjednicama užeg kabineta i Predsjedništva HDZ-a.

– Niste vršili nikakav pritisak – odgovorio je pak Lučić na izravan upit optuženog Ive Sanadera, kojega druga točka optužnice tereti da je od Zsolta Hernadija iz mađarskog MOL-a primio mito kako bi toj kompaniji osigurao povlašten položaj u Ini.

Polančec se brinuo o plinu

Lučić je dodao i da je Sanader inzistirao na tome da se postigne takav ugovor koji bi Vladi osigurao položaj bolji nego kad je imala 70 posto udjela u vlasništvu naftne kompanije.

Što se tiče plinskog poslovanja, dvojica iz povjerenstva posvjedočila su da se o njemu načelno razgovaralo s time da je D. Polančec, kako je kazao Dragić, sam kazao da će preuzeti brigu o tome te dalje izvještavati povjerenstvo, no to se nije dogodilo. Lučić je spomenuo da je plinski biznis bio u nadležnosti M. Dropulić i Ivana Šukera te bi znao upozoriti na cijenu plina i opasnost za građane od njegova povećanja.

Povjerenstvo je u cilju izvršenja svoje zadaće bilo zatražilo i stručnu pravnu pomoć. Angažiran je odvjetnički ured Zorana Markovića, a nakon svjedočenja I. Lučića i K. Dragića ostalo je nejasno kako je došlo do tog angažmana i koliko je plaćeno za pružene usluge.

Lučić je, naime, kazao da su tek na drugom sastanku utvrdili da im je nužna stručna pomoć, tvrdeći kako nije upoznat s pravnom regulacijom ali "vjeruje da je sve bilo zakonito". Dragić je, pak, kazao da je odvjetnik Z. Marković, koji je inače višekratno u USKOK-u ispitivan kao svjedok o svojim saznanjima u aferama o Ini i Podravki, bio već na prvom sastanku kao pravni savjetnik, ali i da je izabran javnim natječajem koji je objavljen u Narodnim novinama.

Pravni savjeti za 3 mil. kuna

– Odvjetnički ured tražio je 1,5 milijuna te nagradu od 2 milijuna kuna nakon uspješnog završetka posla. Kad smo mi upozorili da je to previše, smanjeno je, ali ne znam koliko. Fond za privatizaciju zaključio je ugovor, oni imaju prave podatke o isplati odvjetnicima – kazao je Dragić. Na upit suca I. Turudića tko je donio odluku o angažmanu s Markovićem, Dragić nije znao odgovoriti pozivajući se na Fond za privatizaciju.

Znakovito je i što je Ministarstvo financija, prije prihvaćanja ponude, donijelo zaključak da je traženi iznos prevelik, no ponuda je ipak prihvaćena.

I sudac Turudić pitao je svjedoka kako može biti zakonito ako je dogovoren taj iznos, na što je Dragić kazao:

– Mi smo donijeli zaključak prije prihvaćanja ponude, a što je dalje odlučeno, ja ne znam.

Tijek rasprave

11.27 sati  Današnja je rasprava završena. Svjedočili su članovi povjerenstva o izmjeni ugovora Ine i MOL-a Ivan Lučić i Krešimir Dragić.

11.07 sati Jadranka Sloković: Rekli ste da nije profunkcionirao tročlani tim Lučić, Duvnjak i Bošnjaković?

Krešimir Dragić: Ja sam rekao da nema saznanja.

J. S.: Samo bih predočila jedan dio zapisnika. Vezano za Polančeca, za kojeg je svjedok rekao da je izjavio kako će sam preuzeti posao o plinu. Rekli ste da je na sastanku dogovoreno da će Polančec preuzeti na sebe, ispada da je to bio dogovor.

K. D.: Ja nastojim biti jasan. Kad se radi o povjerenstvu i razgovara se o nečem, dogovor je ako je Polančec rekao da će to riješiti. To se to smatra kao dogovor. Možda se nisam bio dobro izjasnio.

J. S.: Odluka o tročlanom timu, čija je to bila odluka?

K. D.: Pa gledajte, rad povjerenstva koordinira predsjednik povjerenstva. Složili smo se s Polančecovim prijedlogom.

J. S.: Plinsko poslovanje, je li prije povjerenstva bilo postavljeno?

K.D.: Za vrijeme javne ponude Ine prvi put sam čuo za plinsko poslovanje i to na načelnoj osnovi.

J.S.: Jeste li dobili info o financijskom stanju Ine?

K.D.: Nismo imali podatke, no Ina je kotirala na burzama u Zagrebu i Londonu i ti su podaci bili javno poznati.

J. S.: Kako su vama bili prezentirani razlozi izmjene ugovora?

K. D.: Izmjena je bila definirana ranijim ugovorom kad udio RH u vlasništvu padne ispod 50 posto.

Sanader: Jeste li u materijalima dobili izvještaj s burze?

K. D.: Ne mogu se sjetiti da sam u materijalima dobio prospekt s burze. Nisam imao ni saznanja da bi Šuker sudjelovao na završnim pregovorima, o tome sam saznao u medijima.

10.36 sati Svjedočit će Krešimir Dragić koji je bio na dvije sjednice povjerenstva umjesto ministra Šukera.

Tužiteljica: Koja je bila zadaća povjerenstva?

K. D.: Održati pregovore s MOL-om te smo morali odrediti uvjete tog ugovora.

Tužiteljica: Je li to bio izolirani slučaj da djelujete kao zamjenik ili ste ga i inače mijenjali?

K. D.: Ministar je delegirao i moje kolege u drugim slučajevima, ovisno o zauzetosti. Bila je to uobičajena praksa.

Tužiteljica: O prvom sastanku?

K. D.: Sastanak je održan krajem ožujka, 27. ili 28. Bili su Polančec, Bošnjaković, I. Lučić i V. Duvnjak te pravni savjetnik Marković.

Tužiteljica: Jeste li imali kakve materijale na sastanku?

K. D.: Bili su materijali vezani za slučaj, sažetak ugovora, izvaci iz Statuta, podloga za donošenje odluka.

Tužiteljica: Jeste donijeli kakve zaključke?

K. D.: Da se zauzme stav da se interese RH zaštiti maksimalno, odnosi se na članove Upravnog odbora da se zadrži pravo prvokupa. Dogovoren je radni tim, koji je bio zadužen za razgovor s predstavnicima MOL-a, Bošnjaković, Lučić i Duvnjak. Postojalo je mišljenje u slučaju da ne uspiju pregovori, razmišljalo se o kontekstu dionica braniteljskog fonda da se spoji s udjelom RH. U slučaju da propadnu pregovori, to su bili samo načelni razgovori, nije bilo konkretnih dogovora.

Tužiteljica: Je li vođen zapisnik s razgovora?

K. D.: Ne znam je li vođen, nisam ništa pismeno dobio.

Sudac: Ovo su bili usmeni zaključci?

K. D.: Da. Tročlani tim nije profunkcionirao. Pitanje plina bilo je dio konteksta. Polančec je rekao da će taj dio samostalno voditi te izvijestiti povjerenstvo.

Tužiteljica: Je li povjerenstvo obaviješteno o tome dalje?

K. D.: Na sastancima na kojima sam ja bio nismo dobili nikakav izvještaj.

Tužiteljica: Kad je održan drugi sastanak?

K.D.: Ne znam točno. Ali, bio je puno kreći. Ja sam postavio pitanje da u velikom dijelu dokumenata postoji nedovoljno podataka da znamo na koji način ići dalje i kojim smjerom krenuti sa stavovima povjerenstva. Bilo je premalo definirano i za tu fazu u kojoj sam sudjelovalo nedovoljno zrelo za pregovore. Kako su to bile pripreme za pregovore, to je sve još bilo načelno, a meni kao stručnjaku to je bilo nedovoljno za daljnji rad. Bio sam nezadovoljan kvalitetom razrađene strategije.

Tužiteljica: Imate li saznanja da su nakon toga održavani sastanci povjerenstva?

K. D.: Nisam bio ni na jednom daljnjem sastanku, nisu me ni zvali, a bio je Šuker, to ne znam, ni za kolege iz Ministarstva financija.

Tužiteljica: Je li bio tko iz Ine i MOL-a na ova dva sastanka?

K. D.: Nije. Za potpisivanje ugovora doznao sam naknadno putem medija.

Tužiteljica: U kojem svojstvu je odvjetnik Zoran Marković bio na prvom sastanku povjerenstva?

K. D.: Kao pravni savjetnik. Izabran je na javnom nadmetanju. Odvjetnički ured tražio je 1,5 milijuna, te nagradu od 2 milijuna kuna nakon uspješnog završetka posla. Kad smo mi ukazali da je to previše, smanjeno je, ali ne znam koliko. Fond za privatizaciju zaključio je ugovor, oni imaju prave podatke o isplati odvjetnicima.

Sudac: Tko je donio odluku o angažmanu s Markovićem?

K. D.: Nisam siguran, mislim da je Fond za privatizaciju, nemam informaciju, govorim ono što znam.

Sudac: Kako ste onda javno nadmetanje spominjali i tri ureda?

K. D.: Odabir financijskog savjetnika objavljen je u Narodnim novinama, po skraćenom postupku. Ministarstvo financija reklo je da je iznos koji je odvjetnički ured tražio previsok.

Sudac: Kako je moglo biti zakonito ako je dogovoren taj iznos?

K. D.: Mi smo donijeli zaključak prije prihvaćanja ponude, a što je dalje odlučeno, ja ne znam.

Tužiteljica: Jeste li o sastancima izvještavali Šukera?

K. D.: Da. Ja sam ga izvijestio o svim elementima sa samog sastanka.

Tužiteljica: Jeste li i inače, zamjenjujući Šukera, sudjelovali u redu nekog povjerenstva, da znamo kako se radi u povjerenstvu?

K. D.: Prije povjerenstava obave se pripreme, da se vodi zapisnik, da se sve pripremi. Od prvog sastanka moj uvjet na jednom povjerenstvu gdje sam bio predsjednik bio je da se sve snima. Priprema je jako važna. Rad mora biti pripremljen, uobičajeno je da radne skupine povjerenstva na kraju sačine izvještaj, a to nije bio slučaj na ovom povjerenstvu, koliko ja znam.

10.30 sati Sanader: Jeste li pomno pratili sjednice?

Sudac Turudić: Nećemo to sad pitati. Pa kako da odgovori, da je polupomno pratio?

Sanader: Može li s obzirom na prethodno utvrđenu koordinaciju uži kabinet zamijeniti, odnosno raditi poslove povjerenstva?

Ivan Lučić: A sve može.

Sudac: Je li negdje pisalo da uži kabinet vlade može zamijeniti povjerenstvo?

I. L.: Nije nigdje zapisano, ali naravno da može kad je nadređeno. Mislim da sam bio na sjednici vlade kad je zaključeno da se potpiše međudioničarski ugovor. Vlada nije donijela odluku niti je to uobičajeno da se raspusti povjerenstvo.

Tužiteljica: Jeste li bili član predsjedništva HDZ-a?

I. L.: Nisam.

Tužiteljica: U kojem svojstvu ste sudjelovali na sjednicama?

I. L.: Kao član glavnog odbora i nacionalnog vijeća HDZ-a.

Sudac: Eto, to je to, hvala vam na svjedočenju. Do viđenja!

10.05 sati Tužiteljica: Jeste li dobili dio materijala vezan za plinski biznis?

I. L.: Ne.

Tužiteljica: Znate li je li osnovano neko drugo tijelo vezano za plinski biznis?

I. L.: Ne znam formalno za neko povjerenstvo koje bi bilo osnovano za plinski biznis i geotermalne izvore, ali znam da su o plinu u raspravu uključivani ministrica Dropulić i ministar Šuker. Sanader ih je uključivao u raspravu na užem kabinetu Vlade. A bili su tu i predstavnici tvrtke Plinacro.

Tužiteljica: Znate li kad je zaključen ugovor dioničara?

I. L.: Zaključenju je prethodila suglasnost vlade. Nisam znao kad je potpisan, doznao sam iz medija, kad se počelo to problematizirati. Nije bilo shodno mom položaju da ja to znam i prisustvujem tom sastanku.
Znao sam da je spreman ugovor jer nije mogao biti potpisan bez suglasnosti vlade. Mislim da je to bilo koncem 2008. kad je uži kabinet raspravljao o ugovoru.

Tužiteljica: Kad je dana suglasnost u vladi?

I. L.: To ne mogu kazati sigurno. Čini mi se krajem 2008. godine.

Tužiteljica: Jeste li vi kao povjerenstvo ispunili zadaću, da sačinite nacrt ugovora?

I. L.: Mi smo službeno trebali to predstaviti vladi, moje mišljenje je da nismo.

Jadranka Sloković. Ne znam je li ušlo u zapisnik da je Polančec bio predsjednik povjerenstva.

Sudac: Jest.

J. S.: Polančec je prezentirao užem kabinetu Vlade, na čije traženje? U koliko je navrata prezentirana ta problematika?

I. L.: Nije bilo manje od tri, četiri puta.

J. S.: Kad ste dobili te materijale vezane za početak rada, jeste li dobili podatke o financijskom stanju Ine?

I. L.: Pisane nismo dobili, to je poslovna tajna, ali znali smo da Ina ima gubitak u plinskom poslovanju.

J. S.: Govorili ste o izdvajanju plinskog poslovanja, je li to izdvajanje bilo nužno vezano problematici novog ugovora koji se morao donijeti?

I. L.: Mogu samo procijeniti. Ina je bila u velikim gubicima. Na to je i MOL upozoravao. Vlada je određivala prodajnu cijenu plina što je bilo ograničavajuće. To je bilo međusobno povezano, iako ne bitno za povjerenstvo, ali morali smo o tome raspravljati.

J. S.: Tko je odredio da Vedran Duvnjak ide na sastanak s MOL-om?

I. L.: Polančec nije mogao ići pa je zvao mene, ali ja sam bio na putu pa je to spalo na Duvnjaka.

Sudac: Tko je odredio?

I. L.: Duvnjak mi je rekao da netko mora voditi sastanak, u tom smislu je bilo.

J. S.: Jeste li vodili kakve zapisnike?

I. L.: Ja nijedan nisam dobio, a ne znam je li tko vodio bilješke.

Čedo Prodanović: Bili ste i na užem kabinetu, tko je vodio te sjednice?

I. L.: Predsjednik Vlade.

Č. P.: Je li predsjednik Vlade vršio pritisak na članove Vlade kako bi ishodio odluku?

I. L.: Razgovarali smo o problematici, ali ne o nacrtu ugovora. On bi dao riječ Polančecu. Jednom je rekao da moramo paziti na stanje s plinskim biznisom upravo zbog građana. Nije vršio nikakav pritisak. Uvijek bi dao riječ Polančecu, Šukeru i Dropulić te bi znao upozoriti na cijenu plina i opasnost za građane od njegova povećanja.

I. L.: Istina je da je Sanader inzistirao da položaj RH nakon pregovora bude što je moguće bolji, kao kad je RH imala 70 posto udjela u vlasništvu.

Lučić je kazao da je bio na sjednicama predsjedništva HDZ-a, Polančec je držao prezentacije, a Sanader je tražio da se takve stvari prezentiraju i koalicijskim partnerima.

I. L.: Redovno sam dolazio na te sastanke. Polančec je sigurno održao prezentaciju. Do sredine 2009. dolazio sam na predsjedništvo HDZ-a. Tamo su raspravljena sva važna pitanja o Ini, trebalo je odraditi okvir da ni u jednoj situaciji ne izgubimo Inu iz vlasničke kontrole.

Sanader: Jesam li vršio pritisak na članove HDZ- a da prihvate neke moje zaključke.

I. L.: Niste.

9.50 sati  I. L.: Polančec je donio odluku o tome koje odvjetničke urede će pozvati.

Sudac: Zar to ne podliježe Zakonu o javnoj nabavi?

I. L.: Ne, tada je zakon bio nešto drukčiji. Mislim da smo poštovali zakon, a preciznije će vam reći Duvnjak i ostali koji bolje poznaju regulativu.

Sudac: O čemu ste još razgovarali?

I. L.: O međudioničarskom ugovoru. Odmah smo znali neuralgične točke, u kojem smjeru moramo razgovarati da se zaštite interesi RH?

Tužiteljica: Na temelju čega ste razmatrali odnose među dioničarima?

I. L.: Za prvi sastanak pripremljeni su nam materijali. Zakon o privatizaciji Ine, postojeći međudioničarski ugovor, statut dioničarskog društva Ine.

Tužiteljica: Mislite li na ugovor iz 2003.?

I. L.: Da, važeći ugovor bio je iz 2003. godine.

Tužiteljica: Jeste li razgovarali o nacrtu ugovora?

I. L:. Prošli smo elemente ugovora i one stvari koje su moguće za mijenjanje i odmah ustanovili neuralgične točke, minimalni okvir iz kojeg mi ne možemo kao partner izaći, ali nismo napravili nacrt ugovora ni donijeli nikakav formalni zaključak.

Tužiteljica: Jeste li došli u fazu da biste formirali konačan zaključak?

I. L.: Sigurno je trebalo još razgovarati o tome, ali na ova dva sastanka nismo došli do faze da sastavljamo dokument.

Tužiteljica: Kad je održan zadnji sastanak?

I. L.: Moram biti iskren, mogu reći samo okvirno. Sastanci su počeli najranije krajem veljače ili početkom ožujka, a pitanje je jesmo li u svibnju 2008. održali kakav sastanak. Znači, oko dva i pol mjeseca.

Tužiteljica: Zašto ste se prestali sastajati?

I. L.: Iskreno, ne znam. Imali smo svoje obveze, a sastajali smo se na poziv. Nisu bili sastanci svaki dan. Prođe vam neko vrijeme, pa je onda došlo ljeto, a pozivi nisu dolazili.

Tužiteljica: Jeste li bili na sastanku s MOL-om?

I. L.: Nisam sudjelovao na tom sastanku.

Tužiteljica: A tko je bio na sastanku kod Polančeca?

I. L.: Gospodin Petrović i još neki kojem prezime počinje na T, dva člana uprave Ine. Nikad nisam vidio izvještaj s povjerenstva, ali Polančec je 2008. na užim kabinetima izvještavao o ovoj problematici. Povjerenstvo, znači, nije sačinjavalo zajednička izvješća za Vladu, ali je Polančec predstavljao problematiku, ne samo na povjerenstvu nego i šire.

Tužiteljica: Što je izvještavao nakon svibnja?

I. L.: Na nekoliko sjednica užeg kabineta, na traženje Ive Sanadera, Polančec je izvještavao o statusu pregovora i ugovora te oko stanja izdvajanja plinskog biznisa.

Sudac: Kako vi to znate?

I. L.: Prisustvovao sam sjednicama užeg kabineta vlade kao državni tajnik Ureda za e-Hrvatsku.

Tužiteljica: Je li mogao izvještavati o radu povjerenstva kad se povjerenstvo nije sastajalo nakon svibnja?

I. L.: Naravno, s obzirom na to da se povjerenstvo od svibnja nije sastajalo, Polančec je obavještavao Vladu o pregovorima koje je on vodio.

Tužiteljica: Plinsko poslovanje, jeste li o tome raspravljali na povjerenstvu?

I. L.: Je, i to je stavljeno kao stvar o kojoj će se raspravljati. Prodajna cijena plina bila je dvostruko manja nego nabavna cijena vani. Ali nismo o tome podrobnije raspravljali. Plinski biznis nije bio predmet rada povjerenstva.

9.30 sati Tužiteljstvo: Tko je još imenovan za članove povjerenstva?

I. L.: Predsjednik je bio Polančec, uz Bošnjakovića i Šukera, umjesto kojeg je dolazio Krešimir Dragić.

Tužiteljstvo: Koliko puta se sastajalo povjerenstvo?

I. L.: Sastali smo se dva puta u prostorima Vlade, jedanput u kabinetu Polančeca i održan je još jedan sastanak na kojem nisam bio, a tada je pregovore vodio kolega Duvnjak.

Tužiteljica: Opišite prvi sastanak Vlade.

I. L.: Bili su Polančec, Duvnjak, Bošnjaković, Novak, tajnik kabineta potpredsjednika Vlade. Tad smo počeli s radom i utvrdili obuhvat našeg posla. To je trajalo kroz oba sastanka, a na drugom smo se dogovorili da nam treba i stručna pomoć. Određeno je da se prikupe ponude odvjetničkih ureda koje imaju iskustva u trgovačkom pravu. Na drugom sastanku raspravljali smo o tri ponude pristigle od odvjetnika, no jedan je ponuđač odustao.

Sudac: Jeste li izabrali odvjetnike?

I. L.: Imali smo tri upita, dobili smo ponude od Hanžekovića i partnera, u međuvremenu je Hanžeković povukao ponudu, a Marković je ponudio nižu cijenu pa smo prihvatili njegov ured. S radom smo počeli početkom 2008. godine.

U procesu koji se na zagrebačkom Županijskom sudu vodi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera danas svjedoči Igor Lučić, inženjer elektrotehnike koji je bio u povjerenstvu koje je trebalo pripremiti novi prijedlog međudioničarskog ugovora Ina – MOL.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 13

IB
iva.begovic
11:41 09.12.2011.

Hrvatska, izgleda mi, nije izgubila INU, ni zbog Marka ni zbog Janka, ni Damira P. ,ni Ive S., nego zbog njezinih zaposlenika. Svi su oni kolektivno, osim možda bivše djelatnice Vesne B., krivi zbog nerada i nereda te prikrivanja takva ponašanja. Nema se tu što kome suditi jer je u vrzinom kolu nemoguće ukazati pojedinca kao krivca.

DD
ddh
11:42 09.12.2011.

Po svemu tome, sto su svjedoci da danas u tim predmetima (INA i Hypobanka) izjavljivali i izjavili, proizlazi, da je sve bilo tocno onako kao je i trebalo biti. Tu nema nikakve korupcije ili nekakvog podmicivanja. Osim svjedocenja Vidakovica koji je po principu „rekla, kazala“ govorio, da se nesto pricalo, da je vidio zutu kuvertu koju je Sanader primio, a da pritom nije nigdje niti nicim dokazano, da su u toj kuverti bili novci (700.000 Schillinga je hrpa papira koja niti ne stane u jednu kuvertu) i koji pokusava skupljati poene kod suda i DORH-a radi procesa koji se vodi protiv njega, nijedan drugi svjedok nije nigdje niti nicim teretio Sanadera. Ako nema drugih ili valjanijih dokaza protiv Sanadera, onda je ovdje jos jedamput dokazano, da se tu radi o montiranom prozesu gdje je osudjenik vec i osudjen, pa se toj presudi zeli dati pravna forma.Taj proces je iskonstruiran od nikad neukinutei svuda jos prisutne UDBE i od medijskih jataka Save Strbca i ostalih cetnika. Iskonstruiran od strane raznih Sprajceva i Togonala, raznih Toma iz VL i drugova.. Na optuzenicku klupu ne pripada Dr. Ivo Sanader nego Turudic, Bajic i Laptosica radi krsenja osnovnih normi pravne drzave.

IB
iva.begovic
11:03 09.12.2011.

Tužiteljica pita – jeste li kao Povjerenstvo ispunili svoju zadaću i pripremili nacrt ugovora? Svjedok odgovori – trebali smo, ali mislim da nismo. Mašala, bravo, glavno da ste pokupili naknade za rad u Povjerenstvu! Odvjetnica dalje pita: jeste li na početku rada Povjerenstva dobili podatke o financijskom stanju INE? Svjedok odgovara – nismo jer je to poslovna tajna. Ma, super, opet bravo! Gdje je nestala odgovornost – da su je imali ne bi pristali sudjelovati u radu Povjerenstva ako im nisu poznati svi parametri za uspješno izvršiti zadaću. Nadalje pitaju odvjetnici: «Jeste li vodili kakve zapisnike na sastancima Povjerenstva?», a svjedok odgovara: NE, možda je netko vodio bilješke. Nevjerojatno, na sastancima kućnog savjeta vode se zapisnici, a ovi ljudi su trebali pripremiti najbolji i za Hrvatsku kompaniju najisplativiji nacrt međudioničarskog ugovora, a imali su razinu sposobnosti i odgovornosti djece u Dječjem vrtiću. Očito im je najvažnije bilo pokupiti naknadu za rad u Povjerenstvu. Sa takvim zaposlenicima nije niti čudo da je INA gomilala gubitke. Treba mu dati izvanredni otkaz zbog iskazanog nedostatka odgovornosti.