Lučić: Uništiti dokumentaciju iz Domovinskog rata značilo bi izbrisati povijest

Javnost ga poznaje kao povjesničara i vještog polemičara koji argumentima najčešće ratuje s kolegama lijeve provenijencije, no nakon uhićenja deset časnika i vojnika HVO-a koji su branili Orašje aktualizirana je i njegova ratna funkcija. Dr. sc. Ivo Lučić, danas znanstvenik s Hrvatskog instituta za povijest, u ratu je, naime, utemeljio Sigurnosno-informativnu službu Hrvatskoga vijeća obrane i bio njezin načelnik. Ta je služba prikupljala i podatke o ratnim zločinima te se ovih dana postavilo pitanje nije li te dokumente trebalo uništiti. U ovom intervjuu Lučić prvi put otkriva detalje o toj građi.

Kako ste i odakle došli na mjesto načelnika SIS-a HVO-a?

Nema tu tajni. Studirao sam 1980-ih, radio na obiteljskim poslovima i bavio se sportom, karateom. Kad sam završio Pravni fakultet, počeo sam raditi u odvjetničkom uredu Tomislava Zelića u Ljubuškom. Za vrijeme komunističke vlasti ni jednog dana nisam radio u nekoj državnoj ustanovi ili javnoj instituciji. Potkraj 1989., kad sam imao tek nešto više od 27 godina, uključio sam se u inicijativu za osnivanje HDZ-a. Tada je to u BiH značilo otvoreno i beskompromisno založiti se i izložiti za “hrvatsku stvar”.

U početku nas nije bilo puno. Na prvim višestranačkim izborima u studenome 1990. izabran sam za zastupnika u Skupštinu BiH i to tako što sam u svom Ljubuškom dobio više od 90 posto glasova. Nakon preuzimanja vlasti u prosincu 1990. kratko sam radio u općinskoj upravi, a u svibnju 1991., na prijedlog Općinskog odbora HDZ-a Ljubuški, imenovan sam u MUP BiH za načelnika CSB-a Mostar, odnosno za prvog čovjeka policije u Hercegovini (17 općina), što je razina veće policijske uprave u Hrvatskoj. Eskalacijom rata, potkraj srpnja 1992. prešao sam u HVO na mjesto načelnika Uprave SIS-a, odnosno pomoćnika predstojnika Odjela obrane, gdje sam ostao do sredine siječnja 1994.

Vi ste general-bojnik HVO-a i stožerni brigadir Hrvatske vojske. U drugoj polovici devedesetih percipiralo vas se kao moćnog čovjeka, bliskog suradnika Miroslava Tuđmana, Gojka Šuška, ali i predsjednika Tuđmana. Bili ste vrlo visoko pozicionirani i u obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Jeste li ponosni na to vrijeme i na svoj rad?

Kao što sam već naznačio, sudjelovao sam u političkom životu i obrani domovine od kraja 1989. pa do 8. veljače 2000., odnosno do promjene vlasti i izbora Stipe Mesića za predsjednika Republike, kad sam podnio ostavku i otišao na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na poslijediplomski studij. Devedesetih sam bio na odgovornim dužnostima te sam prijateljski ili službeno bio povezan s Miroslavom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i brojnim visokim državnim dužnosnicima, časnicima i vojnicima. Imao sam priliku u više navrata razgovarati i s predsjednikom Tuđmanom. Naravno da sam ponosan na to razdoblje svoga života i da sam sretan što sam imao priliku i čast služiti svojoj domovini na tako odgovornim funkcijama.

Neki tvrde da je svu tu dokumentaciju nakon rata trebalo uništiti. Mislite li da je dobro što je sačuvana?

Uvjeren sam da su Hrvatska i Hrvati u BiH vodili jedan i jedinstven Domovinski rat, koji je bio legitiman, pravedan, obrambeni i oslobodilački. Siguran sam da će dokumentacija koja je u tom ratu nastala to i potvrditi. Svjedoci smo da mnogi domaći i međunarodni faktori taj rat ocjenjuju kao “udruženi zločinački pothvat”. Oni bi bili sretni da te dokumentacije nema. Tako bi njihova ocjena, koja je nastala na propagandi i lažnim svjedočenjima, ostala jer se ne bi imala čime pobiti.

>>Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili prelistajte u našem e-izdanju.

U današnjem broju donosimo i sljedeće teme:

>>Tuđmanovi transkripti - Šeks: Manolić je bio za podjelu Bosne

>>Ključne pozicije: Trumpovi ljudi od povjerenja

>>Karlović: Dok se nisam probio, nosio sam tri broja manje tenisice

>>Bilo bi bolje da se Stepinca proglasi svetim u Rimu nego u Zagrebu