Zdravlje i politika duboko su povezani, ustvrdio je britanski povjesničar Vivian H. Green (1915.-2005.). Štoviše, proučavajući pojavu "ludih kraljeva", zaključio je da je duševna bolest bitno utjecala na tijek povijesti. Svoju tezu razradio je u odličnoj, intrigantnoj knjizi "Ludilo kraljeva" koju je Naklada Ljevak ovih dana izdala na hrvatskom jeziku. Fascinantan je niz poremećenih vladara koji su krojili sudbinu naroda od rimskih careva Kaligule i Nerona do Mussolinija, Hitlera, Staljina i Sadama Huseina.
Premda nema kliničke dijagnoze o njihovu ludilu, po svemu sudeći mnogi među njima bili su psihopati, poremećene ličnosti, žrtve shizofrenije, patili su od manično-depresivnih tegoba... Da bi tragedija bila veća, imali su neograničenu moć te su svojim postupcima izazvali smrt milijuna ljudi, što je osobito došlo do izražaja u 20. stoljeću, u razdoblju modernih diktatora. Psihopatski Staljin, poremećeni Hitler i Mussolini zorno su pokazali kako na cijeli svijet može utjecati duševna slabost velikih vođa. Unatoč tomu, Vivian Green ne usudi se zaključiti da su ta trojica bila klinički luda. Evo kratke slike o njima.
Benito Mussolini njegovao je imidž pravog muškarca: muževan, čvrst, atletski lik koji vozi brze automobile, jaše na konju, pilotira zrakoplovom. Na Hitlerovo gađenje, čak je dao da ga fotografiraju u poluaktu. Kad bi vršio smotru vojnika, nije hodao, nego je brzo koračao. Slično tome, oni s kojima je želio razgovarati morali su dotrčati do njegova stola, a poslije razgovora morali su još brže otrčati i pritom ga pozdraviti rimskim pozdravom (rukovanje je ukinuo jer se grozio tjelesnog dodira). Vjerujući u vlastitu nepogrešivost, smatrao se barem jednakim Napoleonu i Isusu Kristu.
No kad je izbio Drugi svjetski rat, Mussolini je bio neobično neodlučan, čak i nesuvisao, a zemlja je bila kobno nespremna. Njegovo je ratovanje bilo jadno te se nije protivio kad je kralj Viktor Emanuel zatražio njegovu ostavku. Kad su ga Nijemci izbavili iz zatočeništva i postavili na čelo marionetske vlade, bilo je posve jasno da je izgubio vezu sa stvarnošću. U medicinskom smislu, Mussolini nije bio lud, ali je njegov odnos prema životu bio psihopatski, pod rastućim utjecajem sindroma koji ga je odvodio među duševno poremećene.
Mesijanska uloga
Adolf Hitler, koji je proživio teško djetinjstvo i ponižavajući pubertet, svoj je smisao i filozofiju našao u ratu. Smatrao se mesijom: "Božja je volja da jedan dječak bude poslan u Reich i odraste u vođu nacije. Poput Krista imam dužnost prema svojemu narodu." Njegova izopačena psihologija, prema kojoj je judaizam glavna zapreka ostvarenju njegova velikog plana, izazvala je ljudsku patnju kakvu povijest ljudskog roda dotad nije vidjela. Postoje tvrdnje da je za poremećaj ravnoteže njegova uma kriv neurosifilis.
Njegova nećakinja Geli, s kojom je imao neke naznake ljubavne veze, ustvrdila je pak da je Hitler seksualno uživao kad bi mu netko vršio nuždu nad glavom. No za to nema potvrde, kao ni za priču o sifilisu. Jednako je sumnjiva i tvrdnja njegova osobnog liječnika Theodorea Morella da je zbog encefalitisa postao žrtva manično-depresivnog ludila. Po svemu sudeći, Hitler je plutao na rubu ludila više od Mussolinija. U osnovi je bio i ostao vuk samotnjak koji je teško sklapao prijateljstva. Njegova paranoja, megalomanija, nepovjerljivost, okrutnost, njegov karakter i politika mogu se objasniti poremećajem osobnosti. A osobnost mu je oblikovala mješavina različitih događaja: poniženja u djetinjstvu i ranoj mladosti, trovanje lijekovima te napredovanje Parkinsonove bolesti koja je mogla loše utjecati na njegov razbor.
Očinski lik s lulom
Josif Visarionovič Staljin, treći veliki diktator 20. stoljeća, doima se kao nejasna povučena, tajanstvena osobnost koja je rijetko išla na javne događaje i držala govore. No kultno je prikazivan kao očinski lik s lulom koji voli djecu i ima jednostavan ukus. Poput Hitlera i Mussolinija, bio je sposoban očarati i zavarati narod, a u stvarnosti bio je posve drukčiji: tiranin koji je održavao vlast zatočenjima u okrutnim radnim logorima i smaknućima milijuna ljudi.
Samo u jednom danu, u prosincu 1938., potpisao je 3182 smrtne kazne. Staljinovi suvremenici ipak nisu sumnjali u njegovo duševno zdravlje. Tek nakon njegove smrti Hruščov ga je opisao kao morbidnog i bolesnog te je izjavio da je u posljednjim godinama života bio duševno poremećen. Nameće se neizbježan zaključak da je vjerojatno bio psihopat.
Idiot, luđak i luđakinja
Posljednji europski diktator Nicolae Ceausescu sa suprugom Elenom smaknut je u rumunjskoj revoluciji u prosincu 1989. Ne mareći za siromaštvo naroda, on i supruga živjeli su u luksuzu, a uništili su 16 crkava, tri samostana i stotine kuća u Bukureštu da bi stvorili bulevar socijalističke pobjede i raskošnu palaču. Bio je megaloman, ali stalno se bojao urote. Imao je kušače hrane i često je mijenjao odijela kako ih netko ne bi natopio otrovom. Kritičare je uklanjao po brzom postupku. Rumunjski dramatičar Eugene Ionesco svojedobno je izjavio: “Ceausescu je luđak. Njegova supruga, žedna vlasti, također je luda, a sin im je idiot, i to troje smije nekažnjeno mučiti 23 milijuna ljudi.”
Adolf Hitler: Lud za kaubojima i Indijancima
Hitler je u mnogočemu ostao nezreo i čak djetinjast do kraja života. Bolje se slagao s djecom (i životinjama) nego s odraslima, u čijoj je nazočnosti katkad osjećao nelagodu. Volio je dječje stvari, slastice i čokoladu, cirkus i kino, a najviše je volio filmove “Snjeguljica i sedam patuljaka” i “King Kong”. Volio je čitati priče o američkim kaubojima i Indijancima, pogotovo pustolovne priče Karla Maya. I druge navike koje je stekao u dječaštvu ostale su mu do smrti. Fantazije iz djetinjstva obojile su život odraslog čovjeka.
Benito Mussolini zaustavio lavu iz Etne
Ako nekome sto puta na dan kažete da je genij, na kraju će povjerovati u vlastitu nepogrešivost. Tako je bilo i s Mussolinijem. Širokih ramena, mišićav, namršten, napoleonskog držanja, već je vanjštinom izražavao ulogu koju je sam sebi prišio. Žene su rukama dizale djecu da ih blagoslovi. Bilo je glasina da je zaustavio erupciju lave iz Etne pukom snagom volje. Trebalo je sagraditi novi grad i nazvati ga Mussolinia. Bio je vrhunski opsjenar koji je mnogo godina uspješno skrivao svoje tjelesne i duševne ponore.
Staljinov strah od urota i atentata
Staljin je bio opsjednut sumnjama, bojao se urota i atentata. Jeo je tek nakon što bi netko drugi kušao hranu, a za pripremu čaja poseban je sluga vadio čaj iz zapečaćenih paketa. Čak se i zrak u njegovu stanu u Kremlju provjeravao zbog mogućih čestica otrova. To je čovjek bez pravih prijatelja, nesposoban za naklonost, bez ljubavi i sućuti. Priča se da je bio privržen prvoj ženi Ekaterini Svanidze koja je umrla pri porođaju. Navodno je na njezinu sprovodu rekao: “To je stvorenje mekšalo moje tvrdo srce. S njom je umrla i moja naklonost narodu.”