Izgubio sam sve osjećaje, nisam cijenio što sam s takvom curom, pametnom i dobrom. Sve mi je bilo svejedno i samo sam mislio kako nabaviti drogu. Tri smo godine hodali, znali smo se svađati i brutalno vrijeđati SMS-ovima, a kulminiralo je kad me jednom pozvala u kafić da razgovaramo – priča nam 18-godišnji Luka Stipetić na hodniku dok se u kongresnoj dvorani hotela istovremeno predstavljala analiza strategije i programa prevencije nasilja u adolescentskim vezama pod nazivom “Za veze bez nasilja”.
Liječenje u komuni
– Pitala me za neke stvari, zašto sam ih učinio, predbacivala mi. Skroz sam se ispraznio, tupo sam se osjećao. U to sam vrijeme živio doslovce na ulici jer, uz očuha, u kući nisam mogao biti. Droljo!, rekao sam joj. Opalila mi je šamar. Šokiralo me. “Ponovi to još jednom”, kazala je. Ponovio sam. I opet dobio šamar. I treći put. Nakon toga je uzela pivsku bocu sa stola, zaprijetivši da će mi razbiti glavu. Primio sam je za ruke, pribio uza zid i počeo je stiskati za vrat. Njena prijateljica izbezumljeno je otrčala u prizemlje kafića. Pustio sam curu, počela je plakati. Došlo je pet starijih frajera, jedan me poznavao i rekao ostalima da me puste da odem – ispričao je Luka svoje neveselo iskustvo.
Cura ga je prijavila policiji, i “zaradio” je obveznu mjeru liječenja u trajanju od godinu dana. Odgulio je svoje u komuni, izašao prije mjesec i pol dana. “Čist” je, drogu je u svom životu prekrižio, nastavio je školovanje u Pučkom otvorenom učilištu, a curi je zahvalan.
– Ispričao sam joj se, i ona meni. Rekao sam joj da sam joj zahvalan što me prijavila, i jesam, jer mi je to okrenulo život nabolje. Na sve što se dogodilo gledam pozitivno. Opet sam doma, s mamom i bakom, sad kad više nema očuha. S bivšom curom u dobrim sam odnosima, i nikad ne bih više digao ruku na curu, nema šanse. Sve je to bio užas – govori Luka.
Njegov prijatelj Marin Jurić ne jednom je, kaže, svjedočio žestokim svađama, naguravanju, prijetnjama i međusobnom vrijeđanju mladog para iz društva.
– Njihova je veza bila takva cijelo vrijeme, šest godina. Sad su i dijete dobili. Patologija, a njima je to normalno. I drugi su se navikli da je među njima tako – sliježe ramenima Marin.
Nasilje u vezama mladih ozbiljan je problem, a prevencija te vrste nasilja i rodna ravnopravnost teme su koje je aktualizirao nedavno uvedeni zdravstveni odgoj u školama. Zato su CESI te udruge ZUM iz Pule, Zora iz Čakovca, Mirovna grupa Oaza iz Belog Manastira i Potencijal iz Rijeke napravili analizu postojećih programa prevencije na nacionalnoj razini, u lokalnim sredinama te u srednjim školama. Pokazalo se da brojni programi za djecu i mlade ne prepoznaju ovu vrstu nasilja, a velik dio škola nije se uopće odazvao ovom istraživanju.
Programi u školama
– Nasilje u adolescentskim vezama problem je koji nije dovoljno istražen, pa je ovo alat kojim nastojimo djelovati prema lokalnoj i nacionalnoj vlasti kako bismo doprinijeli učinkovitosti prevencije – navodi Sanja Cesar iz CESI-ja.
Udruge su se pokazale kao važan faktor u realizaciji mjera prevencije partnerskog nasilja među mladima. Tijela državne vlasti donijela su strategije na tu temu, dok bi regionalna i lokalna samouprava trebale uložiti dodatne napore. Primjerice, Rijeka prednjači u raznim oblicima rada na ovoj problematici, Zagreb neke mjere provodi, a neke financira, Osijek ih financira, ali mnoge jedinice nisu ni odgovorile na upite. Manji dio srednjih škola provodi programe prevencije.
– U tijeku je proces uvođenja Odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo u formalni obrazovni sustav. Među ostalim, komponente koje uključuju su vezane za ljudska prava, odgoj za mir i nenasilje, učenje o demokratskom građanstvu te je kurikulum postavljen dovoljno široko da omogućuje uključivanje teme rodno uvjetovanog nasilja i prevencije nasilja u vezama mladih – zaključak je analize ovih pet nevladinih udruga.
Ovaj slučaj je jasan prikaz kako su žene su privilegirane u hrvatskom zakonodavstvu , .....