Bivši predsjednik Sabora Luka Bebić provodi ljeto u svojoj vikendici u Komarni, tik uz more. S terase puca prekrasan pogled na Pelješac i temelje budućeg mosta, ali se “Bebićevi dvori” ničim ne ističu od susjednih kuća. Kao seljačko dijete, što s ponosom ističe, Bebić očito ima osjećaj za socijalnu jednakost pa je vodio računa o tome da se ne razmeće bogatstvom i statusnim simbolima. O politici govori realno, ne skriva da političari pomažu svoj zavičaj i nije sklon demagoškim parolama.
U mirovini ste već četiri i pol godine. To je vrijeme kada čovjek više razmišlja o onome što je iza njega. O čemu najviše razmišljate?
Kada čovjek ima jednu ovakvu političku prošlost kao što sam imao ja, ne može ne razmišljati o tome je li nešto moglo biti ovako ili onako, je li moglo biti bolje ili gore.
Jeste li mogli bolje?
Kad čovjek općenito ne bi težio boljem, onda bi sve propalo i uprosječilo se. Prema tome, moglo se uvijek bolje. Možda je bilo i subjektivnih razloga zašto nije bilo bolje. Međutim, mislim da su presudno na to utjecale okolnosti u kojima sam djelovao. Čovjek mora uzimati u obzir realitet, a ne samo svoje ambicije i ono što bi želio.
Što ste učinili dobro, a što loše?
Moja politička karijera bila je i u onome sustavu. Bio sam pet godina predsjednik općine Metković, što je zapravo bila funkcija gradonačelnika. To je jedna faza moje karijere, a ovo od devedesete je nešto drugo. Postoje drastične razlike u pogledu okolnosti koje su uvjetovale ono što sam radio ili sam trebao raditi. Mi danas suviše pojednostavljujemo kada govorimo o prošlosti.
Vidite li išta kontradiktorno u svojemu životu? Vaš je otac poginuo 1943. godine na Sutjesci ili Neretvi, vi ste bili u Savezu komunista, poslije ste se pridružili Tuđmanu i postali hrvatski nacionalist?
Nacionalist u jednom općem prihvatljivom obliku. Kada meni netko govori zašto ovo, zašto ono, onda ih ja pitam zašto mi želimo zadovoljiti sve druge prije sebe. Volim i poštujem sve majke na ovome svijetu, ali najviše volim i poštujem svoju majku. U tom se smislu, kao Hrvat, naslanjam i prihvaćam ono što je Tuđman uspio donekle sintetizirati kao novu kvalitetu, a to je starčevićanstvo, općeljudska demokratska komponenta braće Radić i hrvatska ljevica personalizirana u Andriji Hebrangu starijem. Dakle, ne može to jedno bez drugog funkcionirati. A to znači da sve tri komponente ne dopuštaju isključivost.
Vi ste u različitim fazama života baštinili jednu, drugu i treću komponentu?
Zašto sam ja pošao za doktorom Tuđmanom. Prije 27 godina, neposredno nakon osnivanja HDZ-a, razgovarao sam s nekoliko intelektualaca iz Metkovića o političkim opcijama. Tada su bili legalizirani samo liberali, HDZ i obnovljeni HSS. S obzirom na to da sam sedamdesetih godina bio neki faktor u Metkoviću, pitali su me što mislim. Kome se trebamo priključiti. Rekao sam da sam za generala. Kada sam to rekao, pogledali su me kao da sam sišao s uma. Rekao sam da sam za Titova generala dr. Tuđmana. Objasnio sam im da je Tuđman Titov general, nositelj partizanske spomenice, sin vijećnika ZAVNOH-a Stjepana Tuđmana i doktor povijesnih znanosti. Te četiri komponente davale su jamstvo da će biti dobro. Pitao sam ih što bi se dogodilo da je na čelo stranke došao istaknuti hrvatski emigrant iz Argentine, Kanade ili Njemačke. Ta bi stranka istog trena bila proglašena ustaškom. Međutim, Tuđmanu to ne bi mogli napraviti, barem ne za pola godine. Rekao sam im da ćemo se mi već organizirati i osnovati stranku dok Tuđmana ne proglase ustašom. Smatrao sam da je hrvatski narod povijesno razjedinjen i da ne može izvojevati pobjedu ako takav i ostane. Krenuo sam tim putem i dobio sam na prvim demokratskim izborima za Sabor 81 posto glasova.
Toliko Božo Petrov i Stipe Gabrić Jambo ne mogu dobiti zajedno?
HDZ-ovo biračko tijelo u općini Metković uvijek je bilo oko 80 posto. SDP je bio potpuno marginaliziran i nikada nije mogao dobiti više od 10 posto. Ovo spominjem ne zbog toga da bih se pohvalio da sam dobio 81 posto, nego da bih napravio paralelu s najnovijom situacijom, jer je u Metkoviću HDZ dobio 45, a Most 35 posto. To je 80 posto kada se zbroji. Tko razmišlja politički, može zaključiti iz kojeg je krila biračkog tijela ovo sve skupa nastalo. Ali oni to neće priznati jer onda nisu originalni.
A što mislite o Boži Petrovu?
Neću se o tome izjašnjavati. Podržao sam ih kada su dobili lokalne izbore prije tri i pol godine. Poslao sam im čestitku na koju nikada nisam dobio odgovor. Onda su neki počeli pričati da je Most moj proizvod. A da bi oni dokazali da nisu, potpuno su se distancirali od mene, pa čak i u dnevnoj komunikaciji.
Ne pozdravljaju vas?
Ne. Jednom sam rekao da Most nema program. A da bi netko bio politički faktor, mora u svom programu imati odgovore na državna pitanja.
Niste mi odgovorili na pitanje što mislite o Petrovu kao političaru?
Ne mogu odgovoriti na pitanje jer nemam dovoljno elemenata da bih mogao procjenjivati.
A o Stipi Gabriću Jambi?
O Jambi sam davno rekao sve što sam imao reći.
Bi li za Hrvatsku bilo bolje da u Sabor uđe Petrov ili Jambo?
Ne svodi se stvar u Hrvatskoj na Petrova i Jambu. Oni su samo ilustracija postojećeg stanja.
Što mislite o Plenkoviću?
Plenković je mlad, obrazovan političar koji se već dobro afirmirao na međunarodnom planu. Odličan je komunikator. To je jedna komponenta koja može biti uspješna ako na odgovarajući način poveže sve unutarnje potrebe države i napravi sintezu. Mislim da ima potencijala za to. Hoće li on to ostvariti, to ne znam. Mislim da će doprinijeti da se na ovim izborima znatno kulturnije komunicira. Ne prihvaćam one koji diskvalificiraju protivnika na najnižoj mogućoj razini.
Mislite na Milanovića?
Mislim da je hrvatska politička scena općenito zagađena.
Naš je razgovor prekinuo telefonski poziv predsjednika Sobranja Makedonije. Zovu vas u Makedoniju, a vaši vas HDZ-ovci ignoriraju?
Izgleda da je najteže čovjeku prihvatiti nečiji uspjeh. Možda sam malo i dosadio sa svojom formulacijom da je prijatelj onaj tko može prihvatiti tvoj uspjeh. Svi ratovi i sukobi među ljudima i državama nastali su zbog zavisti. Dobro ne svi, ali barem 90 posto.
Jeste li se vi zato razišli s vašim bivšim prijateljem Vladimirom Šeksom?
Nisam se razišao. Mi komuniciramo.
Ali nema više onog prijateljstva, pogotovo nakon vašeg uspjeha u politici?
Prijatelj? Znate što je sveti Augustin rekao o prijateljstvu. Ako je postojalo prijateljstvo pa je ono iz nekog razloga prestalo, onda ga zapravo nije ni bilo.
Mogu li onda zaključiti da vi nikada niste bili prijatelj sa Šeksom?
Mi smo trostruki kumovi.
Koliki utjecaj ima Šeks na Plenkovića
To ne znam.
Za razliku od vas, Šeks je još uvijek politički aktivan?
S jedne se strane divim tom entuzijazmu i energiji. On je pravi homopoliticus. Međutim, svi bi morali imati u sebi autokorekturu. U starom Rimu i Grčkoj stari su ljudi bili senatori, a to znači savjetnici. Nisu vodili operativne stvari.
Jesu li Šeks i Stipe Mesić našli mjeru ili su pretjerali?
To njih pitajte. Ja tako ne bih postupio.
Malo smo razgovarali o Tuđmanu i Plenkoviću, a što mislite o svojemu prijatelju Ivi Sanaderu kojeg se nikada niste odrekli. Jeste li vi objektivni kada govorite o Sanaderu?
Svaki čovjek koji nešto prosuđuje nužno je subjektivan jer ga opterećuju ili određuju neke stvari koje nisu podložne objektivizaciji. Tako je kada je riječ o prijateljima, a još i više kada je riječ o neprijateljima. Protivnici unaprijed presuđuju, oni kao na Divljem zapadu smatraju da okrivljenika zbog poodmaklog vremena treba objesiti, a sutra ćemo suđenje nastaviti. Nitko me nikada nije čuo da sam o svom prijatelju rekao da je kriv ili nije kriv. Jer ja nisam ni policajac, ni državni odvjetnik ni sudac. Ja sam običan hrvatski građanin koji je u političkom životu postao to što je postao, ali moju ljudsku dimenziju to nije izmijenilo. Želim da u političkom životu Hrvatske postoje razna stajališta, ali bez uvreda i teških diskvalifikacija.
Komunicirate li sa Sanaderom od kada je izišao iz zatvora?
Da. Evo, malo prije smo razgovarali.
Što je to bilo s njegovom jahtom?
To je najveći problem Hrvatske? U nečijim očima ne vidimo balvan, a u nečijim vidimo i najmanji trun. Prema tome, neću komentirati jahte, gdje se netko kupa i koliko ima kostima i kupaćih gaćica. To je za mene banalizacija i skretanje pozornosti javnosti s bitnih stvari.
Malo mi je čudno što se ne želite izjasniti o tome tko je bolji političar: Jambo ili Petrov?
Nemam dovoljno elemenata za ovoga jednog. Za ovog drugog imam.
Vi ste bili poznati u javnosti zbog onog pisma u kojem vas je jedan vaš Neretvanin nazvao barba Luka.
Novinar Gordan Malić dočepao se nekog pisma koje je napisao moj susjed iz Komina Medak. Molio me da mu pomognem da se zaposli u Hrvatskim željeznicama. Poslije je Inoslav Bešker napisao da sam ja kriv za nesreću u Kaštelama u kojoj je poginulo nekoliko ljudi jer sam predložio da Medak radi u HŽ-u. Hoću to raščistiti. Medak se meni obratio da mu pomognem da se zaposli. On je magistar prometnih znanosti i hrvatski branitelj. Malić je u tom tekstu napisao da Medak nije zaposlen po preporuci Sabora, nego je dobio radno mjesto po preporuci sindikata. Ali sam i dalje ostao kriv što je on meni napisao to pismo. Nikoga nije zanimalo to što on nije zaposlen na moju preporuku, nego ih samo zanima što je on napisao “dragi barba Luka”. Kada sam sreo Gordana Malića, zahvalio sam mu i rekao da je on moj krsni kum. Rekao sam da mi je on dao ime barba Luka misleći da će me to uvrijediti. To mene ne vrijeđa jer u Dalmaciji ljude iz poštovanja zovu barba.
Jeste li pomagali svojim Neretljanima?
Jesam. Kao što svi drugi pomažu. Stidio bih se da nisam pomogao. Ali neću priznati da sam pomogao jer će to biti glavna vijest.
Je li pretjerano to što dolina Neretve ima četiri člana Vlade?
Mene to nitko nije pitao.
Jeste li vi Neretljani neka posebna sorta ljudi?
Mi imamo tradiciju gusarstva. U nekim fazama društvenog i političkog razvoja većinom smo bili gusari. Kada su mu potopili lađe, papa je napisao knezu Domagoju: “Ako ih ne zatreš, zaključit ću da si to ti.” Kao što i jest. Papa je neizravno rekao Domagoju da je gusar. U gusarskom kraju još postoji gusarski mentalitet.
Je li i danas prisutan u politici?
Ima toga. Samo je u posljednje vrijeme, na žalost, to manje sofisticirano. Previše je grubo. Očekujem od političkog sustava u Hrvatskoj da se uozbilji, da ne diskvalificira, da ne ponižava, da ne vrijeđa. Dok sam mogao utjecati, to sam tražio i u Saboru. Jer, ako oštrim i grubim rječnikom napadaš svog protivnika, što možeš očekivati? Napadom i neljudskim kvalifikacijama sebe si optužio i ti si sljedeća meta za napad. Metković je u Dalmaciji. Nije na moru, ali nije ni Dalmatinska zagora jer je u dolini Neretve.
Kako biste opisali taj mentalitet?
Na Metković su utjecali Dubrovačka Republika, Split u manjoj mjeri, zatim Primorci i Hvarani, Hercegovina i Turska. Konglomerat utjecaja. Plodna neretvanska dolina nastala je teškom borbom protiv mora i poplava. More je donosilo zaslanjivanje, a Neretva poplave. Ljudi su se borili s naplavinama i poplavama. To je stvorilo jedan mentalitet vrlo promućurnih i radišnih ljudi.
Vole vlast?
Ne znam postoji li neki kraj gdje ne vole vlast.
Vama Neretljanima očito dobro ide.
Znači da su sposobni. Neki socijalistički direktor bio je na čelu firme trideset godina u socijalizmu. Kako ćeš mu dokazati da je nesposoban ako je uspješno bio nesposoban 30 godina. Znači da je bio sposoban (smijeh). Ljudi u dolini Neretve malo su i anarhični u smislu da se znaju i pobuniti. Ali da toga nije bilo, ne bi bilo ni napretka.
Vidite li nekog nasljednika među ovdašnjim političarima?
Ne pripadam dinastiji pa da bih trebao imati nasljednika.
Tko vam je od ovih neretvanskih političara najsposobniji?
Oni koje smatram sposobnima nisu u politici. Takvi se nisu mogli izboriti za svoju poziciju jer povijest nas uči da su slabije obrazovani ili nepismeni to kompenzirali lukavošću. U tim su sukobima pobjeđivali lukavi i nepismeni. Lukavost je jako bitna komponenta za politiku.
Kakav ste vi bili predsjednik Sabora?
Ne znam. Znam samo da je nedavno jedna televizija napravila anketu i da sam ja pobijedio.
Kakvim se pokazao Reiner?
Imao je kratak mandat. To nisu bile normalne okolnosti za rad.
Ovaj Be bić je školski primjer stranačkog uh ljeba! Lji ga!