Luka Bebić, umirovljenik, bivši predsjednik Sabora, također piše memoare, ali, kaže, za razliku od mnogih, neće stvarati novu prošlost.
„Čovjek u zrelim godinama nauči da ne smije bježati od sebe, svojih korijena i tražiti pošto-poto nešto što nije njegovo kao poželjnu vrijednost“, kaže Luka Bebić. Rođen je u selu Desne 1937., nekad općina Metković, a danas Kula Norinska. Otac Ante mu je, naime, bio u Drugoj dalmatinskoj brigadi i poginuo u partizanima.
„Jedan je svjedok govorio da je poginuo u napadima na Prozor u ožujku 1943., a drugi da ga je vidio na Sutjesci, probijajući se na Kalinovik i poginuo u borbi s četnicima. Nikad nismo točno utvrdili“, kaže Luka Bebić. Nakon pogibije njihova oca, njih petoro djece, dvije starije sestre i dva mlađa brata, blizanci, odgajala je uglavnom baba jer je „majka morala raditi u polju od zore do mraka“.
Ministrant u crkvi
U rodnom selu Desne Bebić je pohađao prve razrede osnovne škole, a malu maturu završio je u Dubrovniku gdje je smješten kao ratno siroče.
„Kao žena poginulog partizana majka je dobivala 1200 starih dinara. Što je to bilo? Ništa! Nisi za to mogao kupiti vreću brašna“, kaže Bebić. Bebići su, naime, imali dosta zemlje pa kao obitelj paloga borca nisu dobivali dodatke. Međutim, zemlju nije imao tko obrađivati. „Vlast nam je htjela uzeti zemlju i kuću, bili smo u SR zadruzi pa su nam po toj osnovi pokušali oteti zemlju. Parničili su se pa su izgubili. To su bila teška vremena, mi smo bili djeca palog borca, ali važniji su bili oni koji su ostali živi i koji su mogli i znali naplatiti svoje zasluge“, govori Luka Bebić.
Iako dijete palog borca, u godinama poslije rata Luka Bebić bio je ministrant.
„Sve do 16. godine bio sam praktični katolik. Mene je kao vjernika odgojio nadbiskup splitski Ante Jurić jer je on u mom selu od 1947. bio župnik šest godina. On je meni bio i ostao pojam pravog svećenika. Kad sam odrastao i tobože postao pametniji, a u biti buntovniji i suprotstavljao se autoritetima, zapustio sam odlaske u crkvu... Smijem se danas često tome, ali to je obilježje nemirnoga duha u tim godinama, stvar odrastanja.“
Nakon osnovne škole, Bebić je pohađao tzv. poljoprivredni tehnikum, u Kaštel Lukšiću. Sa 18 godina upisao je agronomiju u Sarajevu, a 1958. učlanio se u Savez komunista.
„To sam smatrao normalnim i logičnim jer sam bio dijete palog borca, ali i svojevrsnim buntom“, govori Bebić.
Jedno vrijeme je, nakon studija, radio na Poljoprivredno-planinskom dobru na Vlašiću, a potom se zaposlio kao referent na zemljišnoknjižnom odjelu u Metkoviću. Godine 1968. izabran je za sekretara općinskog komiteta u Metkoviću, što je zapravo bila ključna pozicija. U srpnju 1970. Izabran je za predsjednika općine Metković.
Gostovanje Franje Tuđmana
Sljedeće godine, 1971., za vrijeme Hrvatskog proljeća, vrije u cijeloj Hrvatskoj pa tako i u Metkoviću.
Bebić je kao predsjednik općine planirao da s Tuđmanom 5. prosinca održi predavanje i otkrije bistu Stjepana Radića u povodu stogodišnjice rođenja. Međutim, uzavrelu Hrvatsku Tito „hladi“ na poznatoj 21. sjednici u Karađorđevu krajem studenog 1971.
„Iz Zagreba je došao i Tuđman, ali Jure Bilić zove iz CK SKH. “Ako već morate otkriti bistu Radiću, ni slučajno je ne smije otkriti Tuđman. Večer prije, 4. prosinca, Tuđman je u velikoj Razvitkovoj dvorani imao predavanje o Radiću, ali mu sljedećeg dana nisu dali govoriti iako je bio na pozornici“, kaže Luka Bebić. Bio je to prije zatvora zadnji javni nastup Franje Tuđmana. Bebić je stoga osobno otkrio bistu Stjepana Radića.
„Rekao sam, među ostalim, da je Radić kao vođa hrvatskog naroda bio toliko popularan da se u NOP-u jedna brigada zvala Brigadom braće Radić. A ključna rečenica je bila: Sve ono za što se cijeli život borio i zbog čega je dao svoj život veliki sin hrvatskog naroda Stjepan Radić, velikim dijelom ostvarilo se u NOB-u pod vodstvom druga Tita. Kako su udbaši slušali tu snimku, jedan je rekao: Vidi ti mulca maloga!?“, kaže Luka Bebić. Njegov govor, četiri dana poslije Karađorđeva, ocijenjen je u Udbi kao prkošenje, međutim, Luka Bebić tada nije pao. Štitio ga je admiral Benko Matulić.
„Ako padne Luka, svi ste gotovi“, govorio je Benko.
Tako je Bebić privremeno ostao „u sedlu“, međutim, kad mu je istekao mandat predsjednika općine, iako su ga opet birali, morao je dati ostavku te su ga 1975. izbacili iz Partije. Ostao je bez posla. Stoga je zasadio voćnjak i podigao plastenik.
Pokušao je naći posao u nekim poduzećima, međutim, nije uspio zbog zabrane komiteta. Zaposlio ga je Mate Boban, direktor Napretka.
„Počeo sam otvarati trgovine u Metkoviću, ali su ih odmah počeli zatvarati“, kaže Bebić. Ipak, zaposlio se u Koteksu gdje je dočekao 1989. Prve članove HDZ-a učlanio je u Koteksovu uredu u Metkoviću. „Do kraja 1989. imao sam 286 članova HDZ-a, a mjesec poslije tisuću.“
Kako se s Tuđmanom poznavao od 1971., Bebić je u jesen 1989. osnovao Općinski odbor HDZ-a u Pločama i Metkoviću te je izabran za prvog predsjednika Općinskog odbora. A kad je službeno registriran HDZ, Tuđman je prvi javni govor, nakon zabrane 1971., također održao u Metkoviću, 10. veljače 1990.
Pobjeda za Sabor
Luka Bebić je u izborima za Hrvatski sabor premoćno pobijedio, s 81 posto glasova, te je imenovan za potpredsjednika Vijeća općina, a kasnije i predsjednika.
Tuđman mu je nudio najodgovornije funkcije. Bio je predsjednik Kriznog štaba za južnu Dalmaciju.
„Imam rješenje o imenovanju, potpisala su ga dva ministra; Đodan, ministar obrane, Onesin Cvitan, ministar unutarnjih poslova, i Špegelj. Imenovan sam u Vladu nacionalnog jedinstva za ministra obrane. Nekoliko dana nakon imenovanja Tuđman mi je naredio da preuzmem zapovjedništvo ZNG-a od generala Špegelja. U isto sam vrijeme bio i ministar obrane i zapovjednik ZNG-a. Međutim, ništa od svega toga nije evidentirano niti je poznato u javnosti danas. Nisam nikada, kao i za stotine drugih u tim vremenima, vodio računa o detaljima oko svoje promocije“, kaže Bebić koji je ovih dana poslao pismo ministru obrane Kotromanoviću. „Vrijeme je danas ispraviti neke stvari, opet ne toliko radi mene samoga, koliko radi vjerodostojnosti pa i povijesnih činjenica. Želim da se sve zna točno onako kako je bilo“, govori Bebić.
„Kako je moguće“, pita se Bebić, „da imam samo pedeset dana neborbenog sastava u HV-u ako sam bio predsjednik Kriznog štaba, ministar obrane i zapovjednik ZNG-a?“
Bebić, naime, ima čin general-bojnika koji mu je 1996. dodijelio predsjednik Tuđman.
Otkriva nam za ovu prigodu ekskluzivitet iz toga vremena. „Ja sam operativno zapovjedio blokadu skladišta i vojarni JNA i uzimanje oružja. Pogrešno pišu da je Tuđman to naredio, valja razlikovati razine odlučivanja. Tuđman je dao suglasnost za primjenu nekih planova, a ja sam 12. 9. napisao zapovijed o blokadi vojarni i skladišta oružja i streljiva JNA. I sad, uz sve dužnosti koje sam obnašao, ja nisam u borbenom sastavu!? Često sam bio na prvoj crti bojišta, a bio sam i pogođen u helikopteru kad smo prevozili oružje u opkoljeno Kijevo.
Nakon smrti predsjednika Tuđmana, Luka Bebić se nije uključio u bitku za Tuđmanovo naslijeđe. Međutim, u previranjima je podržao Ivu Sanadera. Sudjelovao je u razgovorima s kolegama.
„Otvoreno sam tada rekao svome kumu Šeksu da on ne može biti novi predsjednik, ni Pašalić, kao ni bilo tko od najviših ranijih dužnosnika, jer je medijska kampanja, počevši od pretvorbe do običnih banalnosti, bila veliki uteg, a željeli smo to izbjeći. Pri tome nije bilo bitno je li istina bilo što iz te kampanje, bila je bitna percepcija javnosti, a mudri ljudi to moraju uzeti kao činjenicu.“
Na kraju, izabran je Sanader kojega je podupirao Luka Bebić, koji je nekoliko puta demantirao ulogu Glavaša u izboru Sanadera, ali to nitko nije akceptirao.
„Nikoga to ne zanima. Svima je odgovaralo da je to namjestio Glavaš s borbašima. Istina je da sam predložio proceduru i način glasovanja koje je bilo ključno i koje je bilo pošteno, nitko nije mogao kontrolirati za koga će tko glasovati. Ni muha nije mogla proći. Svatko je buljio i gledao da ga ne prevari onaj drugi. Prema tome, bila je to Sanaderova čista pobjeda. Glavaš je bio samo onaj koji je pazio da ne uđu netko tko nema akreditaciju ili mogući provokatori“, objašnjava Bebić.
No, zašto je onda Sanader uvijek isticao Šeksove zasluge za svoju karijeru, a ne njegove?
„Kad se opraštao, kad je odlazio iz politike, prvi put je rekao istinu. Da sam ga prvi predložio i bio uz njega.“
No, prijateljstvo između trostrukih kumova, Šeksa i Bebića, načeto je kad je Sanader upravo Bebića 2008. predložio za predsjednika Sabora. Ta je Sanaderova odluka jako pogodila Šeksa.
„Puno se javno špekuliralo o odnosu između mene i Šeksa, jasno mi je da je to novinarima i javnosti zanimljivo, pogotovo pikanterije, ali puno se toga mora nakupiti da prijateljstvo pukne. O tom sam puno razmišljao, možda ću o tome progovoriti u svojim memoarima.“
A kad je Sanader u ljeto 2009. odlučio dati ostavku, nekoliko dana prije je u svoju kuću pozvao najbliže suradnike da im to priopći. Tada je Sanader u svoju kuću pozvao sedam osoba: Jadranku Kosor, Luku Bebića, Vladimira Šeksa, Darka Milinovića, Božu Biškupića, Ivana Jarnjaka, Marija Zubovića.
„Kaže Sanader: Dajem ostavku kao predsjednik Vlade, dajem ostavku kao predsjednik stranke. Pomislio sam: Sad će reći da će se kandidirati za predsjednika Republike, što sam mu ja predlagao dvije godine prije. A on kaže da se ne misli kandidirati ni za predsjednika Republike. I onda doda: Da odmah bude jasno. Predlažem za predsjednicu Vlade i predsjednicu stranke Jadranku Kosor. On još kaže: Nemojte na mene utjecati, odluka je konačna”, govori Bebić.
No, kad je Sanader izišao iz Remetinca da se brani sa slobode, zahvaljujući i Bebićevu jamstvu, posjetio je Bebića doma i pitao ga hoće li mu ikada oprostiti zbog toga jer je nakon ostavke imenovao Jadranku Kosor.
„Nikada!“ uzvratio mu je Bebić.
„Ivo, poslušnici nikome nisu saveznici ni prijatelji, zapamti to“, tada sam mu rekao. Je li ti ikada proturječila prije? Zar ti to nije ništa govorilo?“
Zanimljivo je da Luka Bebić, iako je mogao kao predsjednik Sabora, nije htio rušiti vladu Jadranke Kosor. Naime, 18 zastupnika HDZ-a bilo je voljno u Saboru izglasati nepovjerenje Jadranki Kosor, međutim, Bebić nije želio dovesti državu u političku krizu.
Odlazak u mirovinu
Kad je lukavi Šeks osjetio što se sprema, nakon osam mjeseci prvi je put ušao u ured predsjednika Sabora.
„O, potpredsjednik Sabora došao svom predsjedniku?! To je čudo neviđeno“, ironično je Bebić dočekao Šeksa u svome uredu.
„Odmah ću ti reći. Neću rušiti našu vladu, važnija je stabilnost države od bilo kojeg pojedinca“, rekao je kumeku.
Kao predsjednik Sabora Luka Bebić je, prema ocjenama mnogih, bio jako uspješan. Za vrijeme njegova mandata 304 zakona su usuglašena s europskima. A kako su pregovori za ulazak u EU već bili počeli, kao predsjednik Sabora obišao je mnoge države kako bi, unatoč slovenskim podmetanjima i blokadi, lobirao za ulazak RH u EU.
Susreo se s mnogim predsjednicima parlamenata, vlada i država EU i svijeta.
„Nisu mogli vjerovati da nas Slovenija toliko koči. Zašto vas blokiraju, pitali su.“
Nakon što je otišao u mirovinu 2011., Bebić nije posve ispao iz sedla kad je politika u pitanju, međutim, još uvijek nije razgovarao Karamarkom.
„Sa svojim predsjednikom stranke još nisam popio kavu“, žali se Bebić.
Otkad je u mirovini, Luka Bebić je sve češće u zavičaju. U rodnom selu Desne obnovio je staru obiteljsku kuću. Ima plantažu klementina, a zasadio je i tristo stabala maslina. Njegovo ulje redovito dobiva nagrade za kvalitetu. Osim toga, ima vikendicu u Komarni gdje se odmara s obitelji.
>> Bebić: Bilo je uspona i padova u ovih 25 godina, ali ukupan rezultat je pozitivan
...to će biti sigurno mnogo manje zanimljivi memoari od uspomena čuvara plaže u zimskog periodu. bebić je simbol udbaštva i boljševizma tvrdo utemeljenom u hdz-u. lik bez ikakvih osobnih kvaliteta koji je obnašao sve moguće državne dužnosti. no imao je kvalitetu ključnu za hrvatske političare - uvlakaštvo, pokvarenost, prevrtljivost. donesen je zakon koji ne dopušta zastaru za kriminal u privatizaciji, ali šta to vrijedi kad suci i tužitelji čvrsto brane tipove poput bebića. kao kod jakovčića u istri, iz svakog džepa ispadaju milijuni a nitko ne zna otkud mu ti novci.