Nisam se želio uplitati u ovu priču iz jednostavnog razloga. Iako oduvijek pratim sport te sam veliki zaljubljenik u nogomet i hrvatsku reprezentaciju, postoje mnogo važnije teme koje pogađaju ljudske sudbine o kojima svatko zdrave pameti i sa srećom da ima određeni medijski prostor mora pisati.
Ovršni zakon, porezna krađa, nasljeđe socijalizma, pojava verbalnog delikta, sve su teme koje treba rasvjetliti kako bi se političke elite potaknule na promjene.
No, Luka Modrić je velika i vrijedna tema sam po sebi. Luka Modrić ikona je hrvatskog sporta, Luka Modrić priča je o ratom pogođenom klincu koji je hrvatsku zastavu nosio od Dinama iz Zagreba, preko blatnjavih terena Zrinjskog iz Mostara i Zaprešićkog Intera pa do postolja najveće svjetske nogometne pozornice noseći igru najvećeg kluba na svijetu madridskog Reala. Nije on jedini. Mario Mandžukić, Ivan Perišić, Mateo Kovačić, Danijel Subašić, Ivan Raktić, umirovljeni Olić i da ih ne nabrajam sve redom... Sve su to sportske i ljudske veličine koje su, iako to mnogi osporavaju, zaista promovirali Hrvatsku u svijetu više nego hrvatska politika ili bilo koji medij.
A mi? Mi smo u stanju sve njih pregaziti, dovesti ih do nemogućnosti šetanja „najlipšom rivom na svitu“, dovesti ih do straha za živote vlastitih obitelji... Dok se oko gore spomenutih tema, raspravljamo preko društvenih mreža, osnivamo Facebook bojne i gnojimo po onima koji troše javni novac dok im ga mi dajemo, s ugodne pozicije „kauč komentatora“ iza lažnih profila...
I onda krene svjedočenje Luke Modrića, najboljeg veznog igrača Real Madrida i jednog od top tri hrvatskih reprezentativaca svih vremena. Hajka kakva se vodi prema Luki Modriću, veća je od svih kritika koje smo ikada uputili prema bilo kojem političaru, bilo kojem poreznom prijestupniku, bilo kojem uhljebu koji našim novcem jede u Taču, spava u Antunoviću ili svakih pola sata ide na pauzu za pušenje odmarajući se od teškog posla u kancelariji jedne općine s 220 stanovnika.
Da, Luka Modrić je promijenio iskaz koji je dao USKOK-u. Da, nebeski talent, zalaganje i odricanje vjerojatno ga nikad ne bi doveli do svjetala najveće svjetske nogometne pozornice da ga pod svoje skute nije uzeo sadašnji savjetnik Dinama Zdravko Mamić. Ili njegov sin. I da, Luka Modrić je milijunaš i moguće je da je GNK Dinamo oštećen njegovom prodajom u Tottenham. No, stavljati Luku Modrića na stup srama zato što je promijenio iskaz na suđenju, u kojem će još biti velikih promjena i neočekivanih iskoda, licemjerno je i tipičan prikaz jala i zavisti koji u Hrvatskoj još uvijek vladaju društvenim, političkim i medijskim prostorom.
S jedne strane, velik broj javnosti tolerira ljude kojma su na leđima brojne korupcijske afere te im ponovno daju podršku na izborima. S druge strane, vrši se javni linč jednog sportaša, jednog ambasadora Hrvatske u svijetu koji je, za razliku od spomenutih političara, uzor tisućama djece.
Također, s jedne strane se uhićuje ljude koji na društvenoj mreži uvrijede policajca, iako se jako dobro zna da većina mladih policajca zaista uđe u državni represivni aparat „preko kuma“ kako je u spornom komentaru i napisano. Ili se uhićuje nekoga tko uvrijedi premijera Plenkovića. A tko bi rekao, nitko ne reagira kad se na isti način vrijeđa Luku Modrića, njegovu obitelj i prijatelje. Jesam za slobodu govora i smatram da nikoga ne bi trebalo uhititi zbog izrečene ili napisane riječi, ali licemjerje i dvostruki kriteriji su ovdje evidentni.
A sve za što se tereti Zdravka Mamića, Luku Modrića, Dejana Lovrena i ostale, problem je pravne države i politike, a ne uličnih boraca za pravdu. Ali da, naša pravna država, a pogotovo naša politika, ne funckioniraju kako bi to želio bilo koji stanovnik Lijepe Naše, ili u ovom slučaju nogometni navijač. Ali, to se ne riješava javnim linčom jedne istinske ikone sporta i ljudskosti, a ne riješava se niti udaranjem u glavu mućki s leđa mnogima omraženog savjetnika Dinama Zdravka Mamića. Kritke, pa i ovakva hajka ako je potrebna, mora biti usmjerena prema onima u vrhu. A ne prema Luki Modriću. Ne bismo u Hrvatskoj imali „slučaj Mamić“ i slične probleme oko HNS-a, da jedno te iste stranke od osamostaljenja nemaju svoje prste i utjecaj u svim porama društva, od gospodarstva, medija pa tako i u sportu.
A koji je pravi problem hrvatskog sporta? Kao što sam spomenuo, to su jal, zavist i nesupjeh jednog dijela ljudi, hoćete jednog nogometnog kluba i jednog grada. Oni koji neće imati mira dok ne smjene sve „njihove“, i postave „svoje“. Oni, koji neće imati mira dok njihov klub ne zavlada hrvatskom nogometnom ligom, a ulica pusti krakove u reprezentaciju. Oni, koji svoj neuspjeh i dugogodišnji kriminal, u kojem je sudjelovao veliki broj gore spomenutih političkih moćnika kojima oni ponovno daju glas, zamataju u borbu za bolji i pravedniji nogomet. Oni, koji navodno navijaju za reprezentaciju koju na prvenstvu bodre uz natpise „Dabogda sve izgubili“, ili demoliranjem europskih stadiona. Oni bi iz sporta potjerali i pokojnog Dražena Petrovića da su stigli...
Mi Luku Modrića zapravo ne zaslužujemo, ali smo mu dužni. Dužni smo mu za sve što je dao hrvatskom sportu. Dužni smo mu za svako nasmijano dijete koje sanja da će njegovim stopama i koje je, u najmanju ruku, umjesto na ulici kao neki, svoj svijet pronašlo s prijateljima na igralištu. Dužni smo Luki Modriću za put koji je prošao iz male, tek stvorene napaćene zemlje, do nogometnog trona gdje je vinuo hrvatsku zastavu u nebo...
sude mi ....... ko ulica hr stvarnost u 21 stoljecu. Modric nije kriv ako neki ljudi nemaju povjerenje u sudstvo, on ako stvarno laze nek mu dokazu, ali ne da ulica odredjuje ko je kriv.