Kako bi bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko pokušao umiriti prosvjednike koji od njega traže davanje ostavke zbog široko prihvaćene teze da je ukrao izbore 9. kolovoza, odlučio je promijeniti ustav što je naišlo na podršku Moskve, dok su bjeloruski građani mnogo skeptičniji.
Najavljenim promjenama Lukašenko bi navodno odmaknuo zemlju od autoritarizma, ali mnogi su pažljivi promatrači, uključujući i najbliže Lukašenkove suradnike, već zaključili da je diktatura postala brend te zemlje, kako je to 2019. u intervjuu rekla njegova direktorica komunikacije s medijima. Bjeloruskom bi lideru mnogo toga mogao pokazati slučaj crnogorskog predsjednika Mile Đukanovića čija je stranka, po svemu sudeći, na nedjeljnim izborima izgubila vlast nakon tri desetljeća na vlasti.
Po uzoru na Rusiju
Protiv Lukašenka su u nedjelju ponovno prosvjedovale desetine tisuća stanovnika u glavnom gradu Minsku. Od Lukašenka otvoreno traže da odstupi nakon što je, prema službenim rezultatima, na predsjedničkim izborima osvojio četiri petine glasova, dok je glavna opozicijska kandidatkinja Svjetlana Tihanovska dobila 10 posto. Gotovo nitko, u Bjelorusiji ili izvan nje, ne vjeruje u te rezultate. Kako bi si otvorio neki izlaz i uvjerio prosvjednike da je spreman na promjene, Lukašenko je ozbiljno počeo predlagati ustavne promjene. Iako su najavljene ustavne promjene većinom još uvijek nejasne, bjeloruski je lider rekao da ih predlaže "kako bi društvo krenulo naprijed".
Pritom je predsjednik priznao da je bjeloruski politički sustav "ponešto autoritaran" te je rekao da je potrebno napisati novi temeljni zakon koji "ne bi bio povezan s ličnošću, uključujući i Lukašenka". Dodao je da bi novi ustav trebao osnažiti nezavisnost pravosuđa te da bi građani trebali izaći na referendum potvrditi ga. Nikakvi detalji još nisu poznati. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov podržao je ovaj Lukašenkov prijedlog, u još jednom znaku svrstavanja Moskve uz bjeloruskog predsjednika. Uoči izbora odnosi Minska i Moskve duboko su zahladili, a već tjedan dana poslije kontroverznog glasanja Bjelorusija je opet dobila podršku "velikog brata". Lavrov je pozvao civilno društvo u Bjelorusiji da sudjeluje u pisanju novog ustava.
- Morali bi se uključiti žele li izaći iz ove krize i osnažiti državu te ne produbljivati konflikt - rekao je šef ruske diplomacije.
Podsjetimo, i Rusija je prije dva mjeseca izašla na referendum, promijenivši ustav svoje države čime je predsjedniku Putinu omogućeno da ostane na vlasti do 2036. godine. Lukašenku su građani na referendumu dopustili da vlada bez ograničenja mandata još 2004. godine. Neki su zaključili da Lukašenko promjenama ustava pokušava kopirati Putina, iako još nije jasno u kojem će smjeru one ići.
"Da, diktator sam"
U međuvremenu su se neki mediji potrudili istražiti odgovor na pitanje zašto se predsjednik Lukašenko čini toliko odvojen od stvarnosti. Kao jedan od glavnih razloga ukazali su na njegovu šeficu komunikacije s medijima Nataliju Eismont (36) o kojoj je nezavisni ruski portal Meduza napravio veliku priču. Ona i njezin tim kao jednu od svojih uloga shvaćaju "zaštitu Lukašenka od loših vijesti". No ona sama je prije godinu dana u rijetkom intervjuu državnoj televiziji opisala kako Lukašenko i režim shvaćaju svoju vlast.
- Diktatura je danas naš brend. Ne znam hoćete li se složiti sa mnom, ali danas u 2019. riječ "diktatura" dobiva određene pozitivne konotacije. Vidimo što se događa oko nas. Vidimo kaos i nered. I možda ću reći nešto paradoksalno ili iznenađujuće, ali nekad mi se čini da će jednom biti veća potražnja za diktaturama u svijetu. Kada mislimo o diktaturi, vidimo disciplinu i apsolutno normalan, tih život prije svega - rekla je Eismont.
Lukašenko je sebe nekoliko puta u polušali nazvao diktatorom, među ostalim u razgovoru s američkim državnim tajnikom Mikeom Pompeom prošle godine. Zbog takvih riječi mnogi su skeptični da je Lukašenko iskren kada se odriče ustava koji je, kako sam kaže, stvorio "ponešto autoritaran" politički sustav.
Primjetite da zapravo nitko nema što negativno za reći o socijalnim prilikama u Bjelorusiji, pa se fokusiraju na dugovječnu vladavinu Lukašenka. Jedno je sigurno - prelaskom na zapadni "modus operandi" Bjelorusi će daleko više izgubiti nego dobiti. Pitajte Ukrajince danas kako im je i da li im se još uvijek čini dobrom odluka o 'euroatlantskim integracijama'.