Motiv je jasan, Sivre se trebalo riješiti da bi se optuženi Tihomir Lukić riješio daljnjih isplata, davanja dijela zarade od riječkog lokala Buddha bar Sivri, na ime dugova koje je prema njemu imao – obrazložila je sutkinja riječkog Županijskog suda Jesenka Kovačić netom prije izrečenu presudu.
Uporan i odlučan
Lukića je, zbog poticanja na teško ubojstvo iz koristoljublja, koje je bilo planirano za prosinac prošle godine, ali ga je policija spriječila, nepravomoćno osudila na jedinstvenu kaznu od šest i pol godina zatvora – šest za poticanje, a godinu zbog nedopuštenog posjedovanja eksplozivnih tvari. Napomenula je i da je u ovom slučaju bila riječ o neuspjelom poticanju, no samo zahvaljujući tome što je potencijalni ubojica bio prikriveni istražitelj.
Olakotnim je vijeće za Lukića cijenilo tek činjenicu da je, otkako je u pritvoru, od prosinca lani, postao otac, a otegotnim raniju osuđivanost, upornost i odlučnost u namjeri da svoj problem riješi bombaškim ubojstvom “poslovnog partnera”, za što je nabavio i predao prikrivenom istražitelju deset bombi, dogovorio cijenu od 30 tisuća eura i način plaćanja.
Nije optuženika bilo briga hoće li stradati još tko u automobilu sa Sivrom i okolini jer bi eksplozivna naprava bila ubila sve ljude u krugu 50 metara.
Nije žrtva namještaljke
Lukićevu obranu, u kojoj je isticao da je Sivro bio čovjek koji je ulagao novac, a on rad, te da su bili partneri i prijatelji pa ga nije imao razloga ubiti, vijeće nije prihvatilo. Nije ih se dojmila ni tvrdnja da je, kad je predavao bombe, znao da ih daje policajcu, ali mu nije dao novac pa je bio siguran da ubojstva neće biti.
Nije Lukić sud uspio uvjeriti ni da mu je sve “smjestio” prijatelj Edin, preko kojega je došao do potencijalnog ubojice.
– Dokazi ne potvrđuju priču da vam je Edina bilo dosta jer je stalno od vas tražio pozajmice pa, da ga se riješite, počeli ste mu se žaliti na Sivru i njegove dolaske po novac te, onako bez veze, počeli govoriti da želite da Sivre, kojeg ste nazivali majmunom, nema – rekla je sutkinja.
Iskazi svjedoka, mjere tajnog praćenja, snimljeni telefonski razgovori i iskaz zaštićenog svjedoka Gorkog (to je prijatelj Edin koji je Lukićeve namjere prijavio policiji i postao pouzdanikom) te izvješće i iskaz prikrivenog istražitelja dokazuju da je optuženi planirao ubiti Sivru koji ga je financijski iscrpljivao te je poticao drugoga da pronađe osobu za likvidaciju, odredivši čak i vrijeme i mjesto za bombaški atentat.