Nakon 16 godina u hrvatskom hotelijerstvu i nekoliko godina potrage za strateškim partnerom, Goran Štrok potpisao je predaju. I pored više demantija s obje strane, ljuti konkurenti u dubrovačkom turizmu, Štrokovi Jadranski luksuzni hoteli i Lukšić grupa, našli su zajednički jezik. Predugovor o Lukšićevu preuzimanju svih pet Štrokovih hotela već je potpisan. Pregovara se o detaljima, potvrdio je prije nekoliko dana i generalni direktor Hotela Excelsa – Lukšić grupe Camilo Soza. Javnost je tada uskratio za ostale informacije. Obje strane i jučer su bile vrlo "zakopčane" u vezi s poslom desetljeća u hrvatskom turizmu.
Završnica u lipnju
Oko jednog, međutim, dvojbe nema; Štrokov odlazak i prodaja njegovih dubrovačkih visokokategornika i riječke Bonavije Lukšić grupu po veličini lansira na treće mjesto u turizmu, a prema broju hotela s pet zvjezdica u istim rukama Lukšić postaje nedodirljivi vladar luksuza u jadranskom hotelijerstvu. Pod kakvim se uvjetima i uz koju cijenu kupoprodaja odigrava (završnica bi trebala uslijediti početkom lipnja) možda nikada neće postati javnom činjenicom. Sam je Štrok, inače, govorio da je JLH zadužen nešto iznad sto milijuna eura, a da dubrovački Excelsior, Palace, Kompas i Bellevue te riječka Bonavia vrijede oko 200 mil. Upućeni kažu da je dugove malo umanjio, hotele precijenio, no procjenjuju da iz epizode u hrvatskom hotelijerstvu ne odlazi s manje od 10, a možda i sa 20 milijuna eura u džepu.
Stvorio brend
Istini za volju, vele naši sugovornici, da mu je bilo samo do profita, sve bi rasprodao i prije nego što se kriza razmahala. Isto tako, uza sve kontroverze koje su ga pratile, ne odriču mu da je odradio velik posao za poratni hrvatski turizam. Obnovio je hotele, stvorio brend od pet zvjezdica i osigurao Dubrovniku i Hrvatskoj veliku medijsku pozornost izvan granica. Što će od svega ostati nakon ulaska Lukšić grupe? Poznavatelji kažu da je riječ o različitim filozofijama. Dok je Štrok šakom i kapom ulagao u kvalitetu, pokazujući pritom i socijalnu osjetljivost, Lukšićeva grupacija štedljivije je orijentirana, pa i na štetu zaposlenih, kazuju oni koji su probali kruh na oba mjesta. Štrok se, međutim, preinvestirao, a sama činjenica da mu hotele kupuje Lukšić kazuje tko je odigrao bolje. No, u Dubrovniku se pribojavaju monopola i pada kvalitete.
– Štrokov Excelsior i Lukšićeva Argentina susjedi su, oba s pet zvjezdica, a Excelsior postiže bolju cijenu. Svima nam je u interesu da se zadrži standard i kvaliteta u Štrokovim hotelima i da ne bude spuštanja cijena jer će to povući lanac i svi ćemo na kraju imati manje prihoda – iskren je jedan dubrovački hotelijer.
Ministar Damir Bajs kaže da je Štrok u promociji i kvaliteti napravio jako mnogo, a vjeruje kako je Lukšić grupa svjesna koliko joj raste odgovornost preuzimanjem njegovih zvjezdica.
koje primitivne budalaštine neumornih pobornika marksa i lenjina. otkud bi bajs - je li već prenoćio to svoju prvu noć u hotelu u životu - znao što je uspješan marketing, a što ne? je li to određuju šuplje priče na partijskim forumima ili poslovni rezultat? a ovo je posebno pametno \"dobar poslodavac jer mu nije stalno do profita\", u te tvrde glave odgojene na kozaračkom kolu i visokim partijskim školama nikako ne ulazi u glavu - iako se to vidi na svakom koraku - da onaj kome \"nije stalo do profita\" propada. pa ova priča u ulaganju u kvalitetu i implikacije da druga strana ne ulaže, smrdi na gadne medijske proizvoljnosti, ima li za to neki konkretan dokaz. i na kraju ekstra glupost tog tzv dubrovačkog hotelijera koji se, kao, boji obaranja cijena. taj je valjda odrastao na vladivostoku pa ne može ući u glavu da ako štrok propada a lukšić ostaje, ovaj drugi je naprosto našao pravi omjer prometa, dužine sezone i troškova. njima kvari posao svatko tko ne diže cijenu do nebesa i onda se čudi što mu sezona traje 20 dana. komunistički klipani caruju, dok je komunizam svuda u svijetu propao.