M. Hanžeković: Glavaš je primjer da nismo svi isti pred zakonom

Odvjetnik Marijan Hanžeković, član Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore i njezin bivši predsjednik, upozorava da je u Hrvatskoj ozbiljno ugrožena vladavina prava i neovisnost pravosuđa, zbog čega nismo svi jednaki pred zakonom. Na okruglom stolu u sklopu obilježavanja 28. dana hrvatskih odvjetnika upozorio je da smo stvorili sustav u kojemu je sva vlast koncentrirana u rukama premijera.

* Problematizirate vladavinu prava. Zašto?

– Svima su usta puna vladavine prava, a pritom malo ljudi razmišlja što to stvarno znači. Iz samog naziva proizlazi da vladavina prava treba biti kontrola korištenja vlasti od strane države.

* Zvučali ste prilično depresivno kada ste odvjetnicima govorili o vladavini prava i (ne)ovisnosti pravosuđa.

– Nisam razmišljao o depresiji. Želio sam samo pokazati kako smo donijeli neka zakonska rješenja koja idu u smjeru suprotnom od kontrole vlasti. Demokratski izabrana vlast može dobiti ovlasti koje su u suprotnosti s vladavinom prava. Sasvim sam jasno naznačio da postoje dvije osnove vladavine prava. Prva je da svi trebaju biti jednaki pred zakonom, a druga da postoji trodioba vlasti.

* Kako to izgleda kod nas?

– U našem sustavu, da biste postali premijer i formirali vladu, morate imati većinu u Saboru. Iz toga proizlazi da zakonodavna vlast ne kontrolira izvršnu, već je suprotno. Vlada kontrolira Sabor. Isto tako, ako želimo imati elemente kojima bi zakonodavna vlast ipak kontrolirala izvršnu, važno je da imamo neovisnu sudbenu vlast. No, iz naših zakonskih rješenja ne proizlazi neovisnost sudbene vlasti. Na prvi pogled sve izgleda sjajno, no nije tako. Državno sudbeno vijeće (DSV) bira Sabor koji opet kontrolira stranka koja je dobila najviše glasova na izborima. Ovaj mehanizam stvara situaciju da kroz DSV koji bira Sabor, ustavne suce koje opet bira Sabor, kroz glavnog državnog odvjetnika kojeg bira Sabor, predsjednika Vrhovnog suda kojeg bira Sabor, na kraju imate sve u rukama jedne osobe, a to je premijer.

* Tvrdite da kod nas nisu svi jednaki pred zakonom. Kao primjer ste naveli Branimira Glavaša. Što je bit njegova privilegija?

– Njegov je primjer najeklatantniji, a ima ih još. Potpuno je neprihvatljivo da osoba koja je bila prva na optužnici bude na slobodi, a da svi sljedeći budu u pritvoru. Ne spominjući koji su sve razlozi tome, reći ću samo da je došlo do saborske trgovine vezano uz Glavaševu stranku HDSSB i da je Sabor svojim odlukama onemogućio da se prema njemu postupa kao i prema ostalim optuženicima. Imunitet zastupnika zamišljen je kako bi oni unutar Sabora mogli govoriti sve što žele, da budu potpuno slobodni u svom političkom djelovanju i da za to ne mogu odgovarati. Imunitet se ne odnosi na počinjenje kaznenih djela. No, Glavaš je samo jedan od vulgarnih primjera koji pokazuje da se zakon ne primjenjuje jednako prema svima.

* Zakoni se stalno mijenjaju, ali ispada da ne postaju ništa bolji. Zašto?

– Jer se ne mijenjaju sustavno, već parcijalno kada nekome iz vlasti treba ostvariti neki privremeni, kratkoročni cilj. To je loše. Kod nas, na žalost, svatko tko dođe na vlast misli da je to zauvijek. A zakonodavac, odnosno stranka na vlasti, trebala bi donositi zakone na način kao da je na vlasti njezin najveći neprijatelj, a ne na način kao da će zauvijek ostati vladati. Da se tako radi, onda bi puno zakonskih rješenja izgledalo drukčije. Ne bih isticao nijednu stranku posebno jer u načelu svi naginju ovakvom ponašanju. Kada je, primjerice, na vlasti bila koalicija šest stranaka, također je bilo rješenja koja nisu išla u korist vladavine prava. Tako je odredba da ministar pravosuđa imenuje predsjednike sudova donesena na prijedlog tadašnjeg SDP-ova ministra pravosuđa Stjepana Ivaniševića. U vrijeme te iste vlade donesena je bitna zakonska promjena koja također nije na korist vladavine prava. Naime, do 2000. godine u Zakonu o izvršavanju državnog proračuna stajalo je da država ne može davati garancije tvrtkama koje nisu u pretežitom vlasništvu države. Koalicija Ivice Račana to je promijenila tako da je država mogla davati jamstva i tamo gdje nije u pretežitom vlasništvu, što je dovelo do problema vezanih uz Viktor Lenac i drugih. Dakle, nije mi namjera reći da je jedna stranka dobra, a druga loša, već da svatko, kada dođe na vlast, traži rješenja za ostvarenje nekog svog kratkoročnog cilja.

* Govorite da sudbena vlast nije dovoljno samostalna i pritom mislite na utjecaj političke stranke koja je na vlasti. No, što je s drugim utjecajima?

– Problem je što odvjetnike koji su članovi Državnog sudbenog vijeća ne bira Odvjetnička komora, već ih bira Sabor. Komora mora predložiti šest imena, a Sabor bira koga želi. Unutar Komore imamo demokratsku proceduru i na skupštini, u kojoj su predstavnici svih zborova i koja ima više od 150 članova, biramo kandidate za DSV. Saboru ih predlažemo redom prema broju glasova koje su dobili na skupštini Komore. Kada smo predložili šest imena, osoba koja je od skupštine Komore dobila najviše glasova nije izabrana u DSV, nego je izabrana osoba koja je dobila najmanje glasova od predloženih šest. Ne kažem da taj odvjetnik nije dobar, no to nije prijedlog Komore. Prema tome, i ovdje se na određeni način zaobilazi neovisnost Komore. Ako po zakonu Komora predlaže dva člana DSV-a, onda bi to trebao biti i njezin isključivi izbor, a ne da stranka koja ima većinu u Saboru bira onog tko njoj najviše odgovara.

* Suci su podnijeli prijedlog za ocjenu ustavnosti više zakona jer smatraju da izvršna vlast marginalizira ulogu DSV-a, a time i sudaca, pri regrutiranju sudačkog kadra. Što mislite o tome?

– Mislim da su potpuno u pravu.

Cijeli intervju pročitajte u prilogu Obzor u subotnjem Večernjem listu