Oklada je pala čim smo sjeli za stol restorana Bota Šare u Malom Stonu.
– Dečki, skupite lovu i ja ću pojesti 200 kamenica, tu pred vama – predložio je Dubrovčanin Ivica Krmek (61) novinaru i fotoreporteru Večernjaka koji su taman stigli na Pelješac. I što sad? Čovjek ima možda i dvije stotine kilograma. Mogao bi ih “riješiti”...
– Danas imam ravno 193 kilograma. Ali, tek je jutro, a kod mene je razlika jutro - dan - večer. Oscilira. Malo je 193 kilograma, pa skoči i na 200... – kaže smijući se.
Da li da prihvatimo ili ne? Cijena kamenice je pet kuna ako se kupuje tu na brodu. To bi bilo tisuću kuna. No, oklada bi se odigrala u restoranu. Za bijelim stolom. Pa neće čovjek jesti kamenice na klupi uz more ispod kule Toljevac! A restoranske cijene su 10, 15, 17 kuna... To je već dvije–tri tisuće kuna u igri. Možda bismo mogli dobiti popust na količinu. Rabat na kamenice. Računamo, zbrajamo... Dvojbu prekida njegov prijatelj Božo Šare (63), vlasnik kultnog malostonskog restorana.
– Dečki, Ivica mi je jako drag. I s njime bi se u sve kladio, ali ne i u – hranu. Nekoliko sam se puta opekao, čuvajte novac!. Mogao bih vam sad nabrajati kako je s prijateljem pojeo najveći oval, onaj za šest ljudi, pašte s gamborima, pa šest cipala, pa zatim i oval našeg deserta rozate, a onda su otišli na magistralu u mjesto Doli još i na janjetinu.
Krmek dodaje:
– Stid me pogledati samom sebi u oči kad znam koliko sam janjaca pojeo. Kad me pastiri vide, odmah se obuku u crno – veselo će Krmek.
Stonskoj deliciji nije kraj
Stvar u svoje ruke preuzima Božo Šare. Odlazi na svoj brod, usidren nekoliko metara dalje u luci, izvlači plastičnu zelenu kašetu iz mora punu kamenica, uzima nož i počinje ih jesti. Jednu, drugu, petu, desetu...
– Eto, meni ništa!
Dalmatinom smo se prema jugu spustili upravo zbog norovirusa koji je napao kamenice u Malostonskom zaljevu. Otkazana je i fešta Dan malostonske kamenice na rivi u Malom Stonu, a na to upozorava i plakat na ulasku u mjesto. Kao kod koncerata, i na reklami za tu tradicionalnu feštu nalijepljen je novi natpis na kojem stoji “OTKAZANO”. Što se dogodilo i kako se virus koji izaziva probavne tegobe pojavio u školjkama, ne znaju ni domaći ljudi. Struka tvrdi da je razlog tome loš kanalizacijski sustav u Malom Stonu te navodi da su fekalije iz septičkih jama dospjele u more, do školjaka. Da jame nisu izdržale pritisak. Teorije su i da se virus probio iz – neumske kanalizacije, ali da je možda došao i iz Neretve. Jer, ovaj je mali zaljev, dug desetak kilometara i širok od 500 do 1000 metara, vrlo plitak. Pun je izvora, voda je bočata, jedina takva na svijetu koja je – idealna za rast kamenica. Ostrea edulis, kako je latinski naziv za jestivu kamenicu, bila je u svim morima svijeta, a jedino je ovdje – preživjela. Što će se dogoditi, je l’ priči o stonskim delicijama kraj? Štoviše, riječ je o – stonskoj viagri, kako joj tepaju domaći.
– Ma kakav kraj... Pa za par dana sve će opet biti kao što je bilo, odnosno kao da ništa nije bilo! Za mjesec dana norovirusa više neće biti u kamenicama – kaže Šare.
Sveto Pejić (67), direktor Solane Ston i prvi čovjek restorana Vila Koruna, sjedi ispod uokvirene plakete. Restoran se otvara za nekoliko dana, počinje sezona... A ta plaketa – ona je izdana 1936. godine na Svjetskoj trgovinskoj izložbi u Londonu, a njome se stonskoj kamenici, Ostrei edulis, dodjeljuje – Grand-prix i zlatna medalja.
– Sve su pretpostavke što se točno dogodilo. Priča je da su popustile septičke jame, no kiše nije bilo više od mjesec dana, od 5. veljače. Stalno je i oseka. A mogao je taj virus doći i iz Neretve, iz Metkovića, Opuzena… Tko će ga znati. No, o tome treba brinuti znanost.
Što vi u Stonu možete napraviti da se norovirus više ne pojavi?
– Prvo, trebamo se spojiti na kanalizaciju. Ona postoji, no još se čekaju dozvole. Neum je priključen na kanalizaciju 1984. godine i nikad ondje nije bilo problema. Drugo, trebamo spriječiti veliku gradnju. I treće, pratiti stalno čistoću mora. Kamenica je osjetljiva školjka – ističe ugostitelj Pejić.
Podatke o kamenici Sveto ima u malom prstu. Evo u sedam rečenica što treba znati.
I fukara ima pet kuna
– Tu u našem zaljevu imamo više od 90 različitih vrsta školjaka, i sve se jedu osim zaštićenih periske i prstaca. One koje se uzgajaju su – mušule (dagnje) i kamenice. Otprilike godišnje ovdje ima 3000 tona mušula i tri milijuna kamenica. Vrijednost kamenice je pet kuna, a kilogram mušula je deset kuna. Dakle, jedan kilogram dagnji danas vrijedi dvije kamenice. I sad, 90 posto kamenica konzumira se u Malom Stonu i Stonu, pet posto u Dubrovniku, a ostalih pet posto drugdje u Hrvatskoj. Izvoza nema! – informativno nabraja Sveto.
Otvara jelovnik, na kojem je na prvoj stranici posebna ponuda – kamenica na 11 načina. Tu je kamenica na ledu, krem-juha, pečena, pohana, zapečena, kamenice u šest umaka. Jelovnik u kojem je 25 kamenica – 320 kuna.
– Najbolja je na ledu, s par kapi limuna. I moraš je jesti bez vilice. Vrlo je važno i kako će je kuhar otvoriti, jer ih velika većina ne zna točno što učiniti. Treba presjeći mišić pravilno! Svi otvaraju kamenicu nožem na dublju stranu, no pravilno je otvoriti je – na pliću.
On je u svojem restoranu izbušio i bušotinu duboku 48,5 metara u kojoj je pumpa koja izbacuje more.
– To more sa dna nema kisika ni bakterija i ne može doći do zagađenja. Temperatura je između 14 i 16 stupnjeva, i ljeti i zimi, a voda ulazi u restoranske bazene. Tu kamenica nije u frižideru, već je živa sve dok je gost ne naruči...
Važno je znati i da kamenica dnevno apsorbira 20 litara vode, i to je adut za koji se domaći drže, jer vjeruju da će se norovirus brzo isprati. Što će biti s tim zaraženim kamenicama? Hoće li ih baciti? Jedan od školjkara, na brodu, ne otkrivajući ime, kaže:
– Ne. Same će se isprati, zato i tvrdimo da će za nekoliko dana, kad stignu novi nalazi, sve biti u redu. Uostalom, nisu sve kamenice zaražene, već samo dio, problematično je 30 posto akvatorija Malostonskog zaljeva. Meni nije ništa. Jedem ih svaki dan. Dvije, tri, četiri, deset... Koliko žena kaže da ih moram pojesti – ističe aludirajući na to da su kamenice afrodizijak, pa dodaje:
– Ali, kad dođeš u moje godine, više ništa ne pomaže, ha-ha. Možda bi dobro došla neka promjena, konkretnija – kaže školjkar aludirajući na izvanbračni izlet. Šale se Stonjani, svako malo netko ispali neku “bazu”.
– Pusti kamenicu, uzmi ti Viagru! Sigurno je sigurno – dobacuje mu susjed koji s rive sluša naš razgovor na brodu.
Prebacuje se na ozbiljno, pa na palubi u Malostonskom zaljevu priča:
– Nalaz od prošlog ponedjeljka, dakle od 25. veljače, bio je uredan, no onaj prije nije bio. Taj je bio pozitivan na norovirus. Veterinari iz Splita redovito kontroliraju i uzimaju uzorke mora i školjaka. Strože su kontrole kod nas nego u Francuskoj! Nego, inspekcija dolazi s ručnim hladnjacima, obilaze 13 zona i zatim mailom šalju rezultate. Ako si pozitivan, dobiješ mail. Od tih 13 zona, tri su zone bile upitne, jedna je bila potpuno zatvorena, a u ove preostale dvije zone stradale su mušule, ali kamenice nisu. Dakle, očekujem da će more brzo pročistiti i sve ove ostale – govori školjkar.
Ostajemo još malo s društvom u Malom Stonu, prije nego što ćemo se uputiti u Ston. Ovdje živi 150 ljudi, a tamo, unutar zidina, 250 ljudi. Restorani poslužuju kamenice, no ne iz zaraženih zona.
– Eto, ja u restoranu imam za goste kamenice od malog Pere iz Brijeste, gdje je nalaz čist. Šteta jest napravljena, no za mjesec dana, ponavljam, virus će nestati. Nećemo ih baciti, kamenice će se same očistiti. Kao mesar po struci, više se brinem zbog zaraženog mesa iz Poljske, nego zbog kamenica – priča vlasnik Bota Šare.
NLO iznad zidina
Drugi će reći:
– Pa nije norovirus AIDS!
Jedan domaći je poentirao:
– Kamenica je bila dostupna samo gospodi, bila je to gospodska hrana. A sad i fukara ima pet kuna za kamenicu. Pa što on zna, ima osjetljiv želudac, još ako popije tri vrste vina, više ne zna ni gdje je bio, a kamoli zašto mu je bilo loše – kaže i dodaje:
– Neće kamenica stradati od norovirusa, već od nas ljudi! Mi ćemo ih sve pojesti... Čovjek je opasan za kamenicu, ne taj virus.
Je l’ se tko zarazio?
– Ne. Nismo čuli. Eto, meni su žena i mali dobili u Dubrovniku prije nekog vremena taj virus, iako nisu jeli kamenice. Par dana im je bila muka i sve O.K.
Selimo se u obližnji Ston. Minutu vožnje. Na terasi kafića Kantun – stonski načelnik. Čovjeku je isteklo radno vrijeme, petak je popodne, pije kavu sa susjedima.
– Idemo na kamenice! – poziva načelnik Vedran Antunica.
Vole ga ovdje, na vlasti je, pazite sad, od 1993. godine.
– Pet mandata načelnika, a prije toga dva mandata zamjenika. Dakle, 26 godina. I znaš što, kad sve zbrojim, u ova tri–četiri dana, nikad nisam imao toliko intervjua, izjava, ovoga-onoga svih tih godina mandata. A imali smo u Stonu puno većih izazova. Rat, pa potres 1996. godine, u kojem je cijeli grad bio srušen, trebalo ga je obnoviti. Požari su, nažalost, posebna priča. Mi u Dalmaciji živimo s njima. I nikad nije bila tolika medijska pozornost, do prostiš, kao sad na – sranju – kaže slikovito načelnik.
Ni on nije u brizi. Odmahuje rukom i kaže:
– Ovo s kamenicama, u odnosu na sve što smo prošli, je “piece of cake”.
Nastavlja priču.
– Stvorio se negativan imidž. A to nema veze sa stvarnošću. Mi smo sad nacionalna vijest, a stvar će proći sama od sebe za desetak dana, najviše mjesec. A do ljeta ta će priča biti lanjski snijeg. Stručnjaci tvrde da su razlog septičke jame.
A ja pitam na osnovi koje su stručne analize došli do toga. I to sad, na kraju zime, kad nema gostiju, a nema ni apartmana. Kako je sad baš moglo doći do curenja septičkih jama? Struka bi se trebala suzdržavati od olako izrečenih paušalnih ocjena bez provjera. Jer takve mogu imati dalekosežne posljedice za ljude na ovom području. Uostalom, ne zna se što se točno dogodilo. Ako je kanalizacijski sustav kriv, treba to i dokazati. Ako se netko popišao u more, ili je dotok stigao iz Neretve, ili je pukla neumska kanalizacija, ili je pak nešto peto, ne treba bubati, već to dokazati. Je l’ tko zaronio dolje? Nije...
Što je s kanalizacijom?
– Treba ishoditi dozvole i tada će se spojiti prvenstveno restorani, koji čine 80 posto otpadnih voda...
Otkazali ste i feštu kamenica sljedeći vikend uoči Svetog Josipa?
– Kad smo to otkazali, kao da je viđen NLO iznad zidina. A upravo suprotno, uz Kineski zid, i naše se Stonske zidine vide iz svemira. A sad i kamenice blješte – kaže načelnik.
Nadimak mi je Pica
– Vidi, 70 posto zone je čisto. No, školjkari su se solidarizirali s onima koji trenutačno imaju problema i odustali smo od fešte. Čisto iz preventive. A priča je prešla okvire dobrog ukusa. Čekamo nalaze, i vjerujemo da će stići čisti. No, u ovih nekoliko dana ne bismo stigli sve ni organizirati. A i teško bi bilo uvjeriti goste da je nešto sad ispravno što do jučer nije bilo.
Vi jedete kamenice?
– Naravno. Kamenice su toliko dobre da i da imam kakvih problema s probavom, imalo bi ih smisla jesti. Svaka stvar koja je dobra, u pravilu je i grijeh. A griješiti je ljudski. No, osjećaj je božanski... – filozofski će načelnik.
Petak je popodne, opušteno je u Stonu. Za susjednim stolom tek počinje veselje.
– Meni je nadimak Pica! – priča Ivo Vlahušić (60) pa nastavlja:– Svaka obitelj u Stonu ima nadimak. Ja imam najbolji! Tu pola susjeda ne znaš točno prezime, ali znaš nadimak. Pa su tako nadimci Ćoma, Vidža...
Zašto Pica?
– Ja sam prvi radio pizze u Dubrovniku. I to 1000 pizza dnevno! Luda kuća je u to doba 70–ih bila. Kasnije, čak sam doveo i gyros u Dubrovnik. Otišao sam u Grčku, doveo kuhara Grka da to radi. Uvijek sam radio nešto novo. A moj sin ima nadimak Mala Margarita, po pizzi – kaže Pica.
Njegova gospođa Nela dodaje:
– Nikad nisam probala kamenicu! Radila sam godinama u restoranima, imala i svoj restoran, ali nikad je nisam probala! Naprosto, ne mogu sirovu kamenicu... A toliko sam ih otvorila. I nisam jedina, ima nas još u Stonu, ali moglo bi nas se nabrojiti na prste jedne ruke – kaže Nela.
Priča društvo i o rekordima:
– Kamenice se tu jedu 300-400 godina. A naši su stari znali pojesti i do 500 komada. I znaš kako? Brojili su – 200, 220, 230... ili 231? Onda bi se zabunili, pa rekli: “Da se ne svađamo, ajmo sve od početka”.Je l’ istina da je stonska kamenica – stonska Viagra?
– Mi ih jedemo svaki dan pa nismo mjerodavni. Bio je jedan Englez, baš kod Svete u restoranu. I uzeo tri kamenice. Vratio se poslije i rekao “Prve dvije bile su O.K. No, nešto je bilo problematično s trećom... Na nju ulažem žalbu!” – kažu.
Zašto?
– Pa treći put te večeri nije mu djelovala, nije više išlo...
VIDEO Kako odvajati otpad: Kamo s mesom ili pelenama?
Fuj...