SUBOTA, 8.12.
Bože dragi, koji su ti Francuzi divljaci! Imaju dva puta veće plaće od nas, cijena goriva im je gotovo ista kao u Hrvatskoj, a oni prosvjeduju, tuku drage policajce i psuju mudru vlast koja ih vodi u bolju budućnost. Naši sindikalisti su šokirani. Pokušavaju francuskim kolegama objasniti da se sve može na lijep način dogovoriti s Vladom, ali ne pomaže. Macron je zeznuo. Umjesto popuštanja prosvjednicima, trebao je uvesti par naših sindikalista i sve bi za odmah smirilo.
NEDJELJA, 9.12.
Soroševsko, masonsko, komunističko, globalističke snage marširaju Hrvatskom i nameću nam Marakeški sporazum, ali narod je odlučio reći NE! Prva ustanička puška pukla je u Splitu, gdje su se ljudi okupili, izmolili par Očenaša i Zdravo Marija, malo vikali kako neće Arape, malo psovali nenarodnu vlast i premijera. Zapravo, pravo da vam kažem, nemaju Dalmoši ništa protiv migranata, ali onih koji dođu ljeti i plate apartman deset dana.
PONEDJELJAK, 10.12.
“To nije moj tata”, rekao je Stjepan Tuđman, ugledavši još jedan brončani kip za koji su mu tvrdili da prikazuje Franju Tuđmana, ali nije pomoglo. Franjo je postavljen i u Zagrebu, iako je Mićo Fontana bio na poštedi u bolnici. Hrvatski kipari započeli su revoluciju u umjetnosti. Naime, do sada se naivno mislilo kako je poželjno da kipovi nalikuju na osobe u čiju se čast podižu, ali cvijet hrvatskog kiparstva, okrenuo je novu stranicu. Ne treba robovati klišeima.
UTORAK, 11.12.
Hrvati u Bosni i Hercegovini su na nogama. Deseci tisuća Hrvata pored televizora napeto prate raspravu u Hrvatskom Saboru. Kako i ne bi! Kada god im matična zemlja odluči pomoći, kada god hrvatski političari svoje veličanstvene geopolitičke vizije odluče podijeliti s BiH, to završi egzodusom Hrvata. Što im se više pomaže, njih je tamo sve manje. Doduše, ova deklaracije je baš dobra. Odustalo se od trećeg entiteta, sada se nagovara Bosance da promijene Ustav. Sitnica.
SRIJEDA, 12.12.
F16 još nije poletio, a kad će ne zna se. Krstičević je sve napravio po pravilima službe. Sada zli novinari traže ostavku, jer milijunski posao propada, a Hrvatska se blamira u međunarodnim krugovima. Ministar ih samo pušta da se ispušu, a kada se naljuti, otići će u Washington i partnerima pobjedničke vojske objasniti da bi bilo super da popuste. Poznavajući oratorske i organizacijske potencijale našeg ministra, ne treba sumnjati u uspjeh te misije.
ČETVRTAK, 13.12.
Festival demokracije u zagrebačkoj Gradskoj skupštini! Izglasan je proračun. Tri oporbena zastupnika su progledala i popustila pod snagom Milanovih argumenata. Hasanbegovićeve snage, povlače se prema Dravogradu, poražene i postiđene. Iz oporbe očekivano kvare ovu lijepu Božićnu priču i proviđenje koje je zaslužno da su gradski zastupnici navečer zaspali kao Bandićevi protivnici, a ujutro mu dali ruku spasa. Grčka tragedija počiva na mitu. Hrvatska na korupciji.
PETAK, 14.12.
Dakle, moguće je da šakama i nogama izudaraš djevojku, od nedavno punoljetnu, moguće je da ona završi na bolničkom liječenju, moguće je da to napraviš pred svjedocima i da zločin snimi kamera, a da na kraju ipak dobiješ priliku ponovo napraviti isto, jer pola godine nije bilo dovoljno da ti se suđenje završi. U pola godine, rasprava se mogla organizirati 100 puta, ali Daruvarac ipak ide vani. Nije se stiglo. Tko žuri, vrat lomi. A ako ne žuri, tu je Daruvarac. On ga lomi jednim udarcem.
Pogledajte i video Radovi na remetinečkom rotoru i prilaznim cestama
Satira je fina forma, za kojom se poseže kad se želi poslati neka smislena pouka. Dok je ovo nabacivanje dosjetki tragikomično. Uredništvo kao da se izruguje samo sa sobom, jer nema nekog pismenijeg za ovakav zadatak.