Povijest kaže da je u 18. stoljeću prosvijećeni apsolutizam Marije Terezije i Josipa II. pokušao uključiti Rome u društvo tako što ih je pod prijetnjom kazni prekrstio u “nove Mađare”, oduzimao im djecu te im zabranio jezik. Kako Romi žive u 21. stoljeću, pokazuje to što je Kanada prošloga tjedna zaprijetila Mađarskoj da će joj zbog poplave mađarskih Roma koji u Ottawi traže azil iznova uvesti vize koje je ukinula 2008.
Od 1353 zahtjeva iz prvih devet mjeseci 2009. odbijeni su svi iako Romi navode da su u domovini progonjeni po rasnoj osnovi te da su žrtve progona Mađarske garde – donedavno legalnih ekstremno nacionalističkih paravojnih odreda. Kanadsko je obrazloženje da je Mađarska članica EU, pa da Romi mogu tražiti zaštitu od ostalih 26 članica. Kanadski je problem u tome što svako traženje azila stoji 26.000 eura, bez obzira prihvati li ga se ili odbije, a situacija je došla dotle da je kanadski ministar useljeništva ljetos osobno doputovao u Budimpeštu kako bi lobirao za rješavanje ubojstava Roma.
Izbačeni čak i s ruba društva
Romi su dotle isključeni iz društva da nitko ne zna ni koliki točno udio u 10 milijuna građana otpada na njih. Dok vlasti u Budimpešti do posljednje osobe znaju koliko ima Hrvata ili Srba, što se Roma tiče, popis stanovništva iz 2001. registrirao ih je dva posto, no čak i državne vlasti računaju s procjenama u rasponu između pet i sedam pa sve do 11 posto. Kao i posvuda u Europi, Romi su i u Mađarskoj uglavnom izrazito siromašni, životni im je vijek 10 godina kraći od prosjeka, završenu osnovnu školu ima 63 posto starijih od 15 godina, 13 posto punoljetnih ima i srednju školu, a s visokim ih je obrazovanjem manje od jedan posto.
Mađarska se donedavno hvalila da u regiji vodi jednu od najboljih proromskih politika, trudila se izbjegavati većinski romske razrede te su osnovana manjinska vijeća vlasti i sustav školarina za srednje i visoko obrazovanje. Ipak, u izvještaju iz 2009. EU-ova Agencija za temeljna prava zaključila je da “se Rome diskriminira i proganja u sedam članica EU”. Najgore su prošle Slovačka, u kojoj se diskriminirano osjeća 81 posto Roma, Češka sa 83 posto te Mađarska sa 90 posto. Oni nemaju iste uvjete obrazovanja, kao ni za zaposlenje, iako je dokumentirano da doista traže posao, a to je otprilike razina diskriminacije i rasizma koji se primjećuju u cijeloj regiji, pa i u Hrvatskoj.
Prekodravski KKK
Međutim, od kraja 2008. u Mađarskoj su se na Rome obrušili brutalni napadi, koji često završavaju ubojstvima. Amnesty International (AI) do kolovoza 2009. nabrojio je 39 napada zaključivši da postoje i mnogi neprijavljeni slučajevi. Iako napada ima i u Češkoj, toliko vatrenog oružja i zapaljivih bombi usred noći, nalik na davna divljanja KKK, navodi se isključivo u Mađarskoj. Atmosferu progona dodatno je potaknuo napad na tri rukometaša iz Rumunjske, Hrvatske i Srbije 8. veljače 2009., kada je prvi i ubijen. Nekoliko dana poslije u Tatárszentgyörgyju izrešetani su otac i petogodišnji sin, Romi koji su noću bježali iz zapaljene kuće. Dok se u atmosferi linča zbog pogibije sportaša skandiralo “smrt Ciganima”, nakon ubojstava Roma mađarsko društvo nije organiziralo nijednu akciju.
Takvo stanje svijesti ne čudi ako se zna da je radikalna nacionalistička stranka Jobbik, koja 2006. nije ušla ni u parlament, na izborima za Europarlament 2009. osvojila 15 posto glasova. Riječ je o stranci koju se optužuje da je antisemitizam zamijenila rasizmom prema Romima, koja ekstremističku politiku gradi na rastu nezaposlenosti do 11 posto i koja je 2007. osnovala paravojnu Mađarsku gardu. Gardu se često uspoređivalo s Hitlerovim smeđekošuljašima i mađarskim fašistima iz 40-ih, pa je ljetos zabranjena, no teroristički su se napadi nastavili. AI primjećuje da policija i dalje ne rješava rasističke napade na Rome, pa Mađarska, iako članica EU, i dalje ostaje treći izvor izbjeglica u Kanadu.