Robert Matanić mi je 15. listopada (2008., nap. a.) rekao da je organizirao ubojstvo za 120.000 eura, od čega njemu treba ići 30.000 eura. Nije mi rekao koga će ubiti, no kazao mi je da sljedećih dana ne idem prema Trgu i centru grada. Bio je ljutit jer je petnaest dana prije toga propao pokušaj ubojstva na Cvjetnom trgu. Kazao je da je meta bila u ženskom društvu, pa se počinitelj zablokirao. Nisam znao koga misli ubiti, a on mi je na moj upit kazao da Bajone (Bojan Gudurić, nap. a.) nema veze s time jer je idiot. Dva dana nisam znao što da radim, onda smo se posvađali i Robert mi je rekao da pazim što radim jer sam ja sljedeći.
Sastanak s policajcem
Odlučio sam to prijaviti policiji pa sam 19. listopada pozvao Nenada Šipušića, policajca iz VI policijske postaje. Našao sam se s njim u jednom kafiću u Dubravi i kazao mu kako znam da se priprema nešto veliko, neko ubojstvo u centru grada, jer mi je tako Robert rekao. Detalje nisam znao, a policajac mi je savjetovao da se i dalje družim s Matanićem, kako ovaj ne bi ni u što posumnjao. Tako sam 23. listopada (dan ubojstva, nap. a.) proveo s Robertom. Kasnije sam shvatio da sam mu bio alibi, a te večeri zvao sam Šipušića te mu kazao da je to bilo ubojstvo o kojem sam mu govorio – kazao je jučer Amir Mafalani u nastavku suđenja optuženima za likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića na zagrebačkom Županijskom sudu.
Mafalanijeva dopuna obrane bila je svojevrsna bomba jer je on do sada tvrdio da o samom ubojstvu ne zna ništa te da u njega nije upleten. Prije no što je odlučio prokazati Matanića, Mafalani je više od sat vremena konfuzno i uvijeno pokušao reći ono što ga tišti.
– I to je vama obrana? Sve nešto mistificirate, pojašnjavate da bi ovdje svima trebalo biti sve jasno, a ništa nije jasno – kazala mu je u jednom trenutku Ivana Kršul, predsjednica vijeća.
– Ali ja o nekim stvarima ne bih govorio... – pokušao je objasniti svoju situaciju Mafalani.
– Vaše je pravo da se branite kako hoćete – prekinula ga je sutkinja.
Bomba na skuteru
Mafalani je tada poprilično zbrkano nastavio objašnjavati što se kada dogodilo, što je rekao pojedinim policajcima prije i poslije uhićenja, što su oni njemu rekli. Spominjao je kako su ga sumnjičili za ubojstvo Ivane Hodak te je zbog toga ispitivan, kako su mu prijetili da o tome što zna nikome ne govori jer će dati alibi nekim ljudima...
Sutkinja mu je još jednom ukazala da mu je obrana zbrkana, a nakon upita ima li što dodati onome što je rekao, Mafalani je prvo pogledao tužitelja, zatim svog odvjetnika i na kraju sutkinju. Izgledalo je kao da se lomi, odnosno kao da od nekoga od njih traži odgovor na pitanje što da radi.
– Nemojte gledati mene, ja vam nisam branitelj. Ako imate što reći, ovo vam je zadnja prilika – kazala mu je na to sutkinja.
– E, onda dobro – prevalio je Mafalani preko usta, te je započeo priču o tome što se događalo od 15. listopada do 30. listopada, te što mu je tijekom tih dana govorio Robert Matanić.
– Našao sam se s Robertom 28. listopada, a on mi je rekao kako je policija pokupila nekoga zbog skutera. Govorio je kako ne može vjerovati da će zbog toga pasti, a ja sam ga pitao je li to ima veze s ubojstvom koje je spominjao. Kazao ja da je on nabavio bombu koja je trebala biti stavljena pod vozilo. No kako nije išlo tako, na kraju je stavljena na skuter. Kazao je i da će otići iz zemlje dok se situacija ne smiri – kazao je na kraju Mafalani.
Nakon uhićenja, rečeno mu je da o nekim stvarima ne smije pričati jer bi ga u protivnom mogli optužiti i za neka druga djela. A kao super dobričine nikako im nije namjera jednog takovog čovjeka optužiti.... To je dobro kada se svima vjeruje, a optuženima ništa i oni imaju tzakonsko pravo da ako lažu neide im na štetu ili u kaznu. Tako se je pametno stvorio sistem što god optuženi kaže zna se on laže ! Halo slavni sude imam alibi i 10 svjedoka za taj dan; zna se kada i to kaže da opet laže....